Članovi Udruge CEREBRO na terapeutskoj šetnji grofovskim stazama
U Našice se uputilo dvadesetak članova, predvođenih predsjednicom Udruge, dr. Ružicom Palić Kramarić
Udruga cerebrovaskularnih bolesnika - CEREBRO Osijek 43 godine okuplja osobe oboljele od moždanoga udara (MU), članove njihovih obitelji, volontere neurologe i medicinske sestre te prijatelje koji podržavaju kulturu zdravlja. Posljednja tri desetljeća uz obrazovnu prevenciju MU i noviji projekt poput Dana crvenih haljina, organizira godišnja tematska druženja članstva tijekom rehabilitacijsko-rekreacijskih izleta. Ove godine u listopadu, kada se 29. obilježava Svjetski dan moždanog udara, Udruga je priredila terapeutsku šetnju Našicama po zavičajnim stazama grofovske obitelji Pejačević upoznajući se s kulturnom baštinom u kojoj je s kraja 19. i početkom 20. stoljeća živjela hrvatska skladateljica, pijanistica i violinistica Maria Theodora Paulina "Dora" Pejačević.
U Dorinim cipelicama
Dolazak autobusom u Našice započeo je jutarnjom šetnjom i okrepom u Kontesa caffeu, nastavljen posjetom perivoju u kojemu su stariji zamišljali kako je prije više od stotinu godina tuda sa suncobranom šetala Dora i njezina majka, barunica Elizabeta (Lila), školovana pjevačica koja je otkrila kćerin talent omogućujući joj glazbene poduke i obrazovanje u roditeljskom domu. Otkrivanje "tajni" moglo je započeti od Lilinih ljubičastoplavih očiju i nastanku našičkog naselja (danas sela) nazvanog Lila, po grofici Pejačević.
Dvadesetak članova s predsjednicom Udruge CEREBRO, neurologinjom prim. dr. sc. Ružicom Palić Kramarić, tajnicom Željkom Popijač, mag. med. techn. i Ivanom Mitrović, mag. med. techn., pohodili su kompleks Dvorca Pejačević, obnovljen 2024., u okviru kojega je Veliki dvorac u kojem se nalazi Zavičajni muzej Našice. Uz vrsno vodstvo ravnateljice Zavičajnog muzeja Našice Silvije Lučevnjak, prof., izletnici su putujući u prošlost upoznali povijest dvorca, znamenite osobe i kulturno blago Našica starih 796 godina.
Dvorac obitelji Pejačević bio je dom generacijama u ovoj plemićkoj obitelji, koja je u Našicama prisutna od 1734. godine, kada je barun (kasnije grof) Josip Pejačević kupio našički posjed, pa do Drugoga svjetskog rata, kada su Pejačevići napustili Našice i Hrvatsku. Osijek, također, ima toponime vezane uz obitelj Pejačević (dvorac, mauzolej) koja je grofovsku titulu dobiva 1772. godine. Obitelj se dijelila u tri glavne grane: našička, virovitička i rumsko-retfalačka, a Pejačevići su dali dva hrvatska bana – Ladislava i Teodora, oca Dore Pejačević. Uspomena na prošla vremena Pejačevića, najvećih slavonskih zemljoposjednika, sačuvana je u imenu Dora, čija se spomen-soba već 40 godina nalazi u Zavičajnom muzeju Našice. I pogled na njezine sačuvane "zlatne" cipelice zaustavljen je fotografiranjem s bajkovitom mišlju kako su i one prolazile ovim salonima i hodnicima ambijentalno uređenoga dvorca.
U ritmu valcera
Plavi salon bio je blagovaonica, hrana s bogatim menijem pripremala se u kuhinji u podrumu i do blagovaonice stizala liftom u kuli. Nakon ručka muškarci su se povlačili u "mušku sobu", tzv. zeleni salon (soba za pušenje, čitanje novina, razgovore), koju su resili preparirani lovački trofeji. Spavaće su sobe bile na katu dvorca, a u suterenu bogata knjižnica, ujedno čitaonica i učionica. Glazbeni je salon služio za muziciranje obitelji Pejačević, koncerte i u njemu je svirala i skladala Dora Pejačević. Tu je izložen klavir (marke Bluthner iz Leipziga) proizveden 1894. Glazbeni je salon bio povezan manjim spiralnim stubištem s tzv. žutim salonom u prizemlju dvorca. Sredinom se prizemlja proteže prostrani hodnik. Crveni je salon ime dobio po tapetama od tkanine crvene boje, s reljefno utisnutim elementima obiteljskog grba, koje su prije Drugog svjetskog rata uklonjene. Takvom je tkaninom bio tapeciran i namještaj u salonu. Svi saloni imaju izvorno sačuvane parkete, drvene tabulate i tokarene ukrase te se iz njih pruža pogled prema dubini perivoja. Dvorac se skladno uklopio u perivoj koji je današnji oblik dobio sredinom 19. stoljeća. Poseban je pitomi pogled s terase na okružje dvorca.
Uz šetnju poviješću, članove Udruge CEREBRO razveselio je iznenadni susret s glazbenicima. Poslušan je djelić probe našičkog Tamburaškog društva "Dora Pejačević" i svirka orkestra, kojim ravna Dean Kopri, magistar glazbene pedagogije. Počašćeni sjajnom izvedbom, radosno u ritmu valcera krenulo se prema Osijeku u nova izletnička istraživanja i zajedništvo uz trpezu Udruge. Izletnici su uz prebiranje dojmova ručali u osječkoj Ulici Pavla Pejačevića, grofa rođenog u retfalačkom dvorcu i darovatelja zdenca, remek-djela vrtne arhitekture Gradskom vrtu koji je od 1962. u parku uz Šetalište kardinala Franje Šepera.
