Zvuk sirene označio je rušenje Radničkog doma 9. kolovoza 1981. godine. Sravnjen je sa zemljom točno u 10 sati, a za to je utrošeno 2200 mina. Tada najveće rušenje jedne zgrade na prostoru Europe izvelo je osječko Društvo za podvodne aktivnosti “Mursa”.

Utihnuli plesnjaci

O svemu je izvijestio Glas Slavonije, koji je i nekoliko dana prije rušenja objavio upute za građane koji su živjeli, kako je pisalo, u zoni granice sigurnosti. Uz ostalo, građani su obaviješteni da će promet biti zatvoren, kao i da od 8.30 otvore sve prozore i zaštite svoje stanove od prašine.

Zašto je srušen? Prema dostupnim informacijama, gradnju je ovog velebnog zdanja financirao sam Adolf Hitler te ga je, također navodno, projektirao nacistički arhitekt Albert Speer. To se, doduše s popriličnim odmakom vremena, nije svidjelo komunističkim vlastima, pa su ga, jednostavno, srušili.

Ni tada to nije bilo drago Osječanima, jer je ovo mjesto bilo poznato po plesnjacima i svirkama koje su se odvijale 1960-ih godina i mnogi, nešto stariji sugrađani, s nostalgijom ih prepričavaju i dandanas. Pa se tako može čuti kako su upravo ondje odigrali svoj prvi fliper, pomalo nesigurnim koracima otplesali english valcer, pronašli prvu ljubav te uživali u svirci tada najpopularnijih “Dinamita” i Kiće Slabinca.

No glazba je utihnula, a na mjestu Radnjaka ostala je - rupa.

U tom trenutku zasigurno nikome nije moglo pasti na pamet kako će upravo ta rupa postati kultno mjesto bivše Jugoslavije. I postala je baš to, i to samo godinu dana nakon rušenja Radnjaka, kada je pokrenuto Osječko ljeto mladih. Organizirao ga je Centar mladih, a glazbeni urednik bio je svima dobro poznati Dražen Dragušica.      

Na prostoru iznad rupe nastupili su najpoznatiji izvođači bivše Jugoslavije, jer ako nisi zasvirao kod rupe, nisi bio dovoljno dobar i poznat. No i oni najbolji birali su se prema određenim kriterijima.

- Postojali su oni jako mekani, ali i za ono vrijeme tvrdi i mračni bendovi, i onda ti moraš napraviti program koji će zadovoljiti i jedne i druge. Uz to, tadašnji su alternativni bendovi imali manje publike, pa onda moraš ponuditi i nešto komercijalnije za veliki broj ljudi, ali opet moraš paziti na razinu. Ne možeš dovesti bilo koga, jer mi smo tada publiku odgajali, i to je ono ključno. Pokazali smo im što je dobro i kvalitetno – kaže Dragušica.

Svoje su mjesto imali i mladi neafirmirani bendovi, posebice iz Osijeka, kako bi se i njima dala prilika da osjete kako je svirati pred brojnom publikom.

Rokerski grad

Naravno, najveću su pozornost, pa tako i popularnost, osječkoj rupi donijeli etablirani bendovi među kojima su bili Film, Piloti, Riblja čorba, Bajaga, Aerodrom, Kerber, Prljavo kazalište, Ekatarina Velika, Lačni Franc, Valentino i brojni, brojni drugi.

I koliko god iz današnje perspektive, kada u kafićima uglavnom trešte narodnjaci i u pravilu jedino oni do posljednjeg mjesta mogu napuniti velike koncertne dvorane, izgledalo nevjerojatno, Osijek je tih 1980-ih bio središte rock-glazbe bivše nam države.

I trajala je ta svirka gotovo desetljeće, sve do devedesetih, koje su, kao i za još puno toga u našem gradu, značile kraj Osječkog ljeta mladih u kultnoj rupi. Te posljednje godine Ljeto je započelo koncertom Bajage, a završilo Prljavim kazalištem.

Nestala je i rupa, dobrih bendova koji hrle u Osijek sve je manje, rock još nije mrtav, ali je gotovo postao alternativa, hit su cajke. Ipak, nije sve tako crno, jer smo u blizini nekadašnje rupe i Radnjaka dobili najfantastičnu koncertnu dvoranu, drugu po veličini u Hrvatskoj, a po ljepoti interijera zacijelo najljepšu. U njoj, doduše, nema dobrih starih plesnjaka, ali ima dobrih koncerata i predstava, koje će jednog dana prepričavati nasljednicima neki drugi ostarjeli klinci.