Blagoslovili sliku gelerom ranjenoga Srca Isusova
Božje nas je Srce svojim milosrđem sačuvalo, kao i zagovor Gospe Osječke
U ratnom stradanju Osijeka i našeg samostana jedan je geler probio prozor i zabio se u sliku Srca Isusova, i to baš u srce. Dali smo taj geler malo pozlatiti, tako da bude vidljiv i da se Osječani mogu prisjećati i tih događaja, istina, za grad nemilih, ali vjerujem da nas je Božje Srce svojim milosrđem i sačuvalo, a i zagovor naše drage Gospe Osječke, zaštitnice našega grada i Čuvarice Osijeka - kazao je fra Venancije Mihaljević, gvardijan Franjevačkog samostana Sv. Križa, u povodu svečanog blagoslova slike Presvetoga Srca Isusova, postavljene u novouređenu crkvenu nišu.
Niša sa slikom puku na štovanje
Obred blagoslova održan je u nedjelju uoči blagdana Uzvišenja Sv. Križa, ujedno goda franjevačke crkve Sv. Križa u Tvrđi, koju su hodočasnici prozvali crkvom sv. Antuna zbog višestoljetne tradicije čašćenja "svetca svega svijeta" iz Padove.
Niša sa slikom ranjenog Presvetog Srca Isusova (čuvana u samostanskom prostoru) nalazi se između pokrajnjih oltara sv. Josipa i sv. Katarine i od sada je puku na štovanje, osobito Osječanima, a zanimljiva je i turistima koji se zadržavaju u crkvi pohodeći Tvrđu. O obnovljenoj slici Presvetoga Srca Isusova stradaloj od gelera u Domovinskom ratu tijekom granatiranja Osijeka 1991. - 1992. i u stradanju samostana stoji uz nišu tekstualno objašnjenje na hrvatskom jeziku, njemačkom i engleskom te molitva: "Presveto Srce Isusovo, omekšaj tvrda srca grješnika, budi utočište umirućima, snaga nemoćnima, utjeha dušama u čistilištu. Isuse, blaga i ponizna srca, učini srca naša po srcu svome."
Nakon blagoslova slike održan je obred blagoslova novouređenog molitveno-zahvalnog kutka u samostanskom dvorištu. Obred blagoslova vodio je fra Venancije u molitvenom zajedništvu sa subraćom, fra Svetislavom Stjepanom Krnjakom (85-godišnjim ispovjednikom) i fra Miroslavom Petracem (poznatim kantautorom duhovnih skladba), te mnoštvom vjernika koji su sudjelovali na misi prije dvaju blagoslova. Gvardijan Mihaljević objašnjava kako je za postojanje molitveno-zahvalnog kutka u samostanskom dvorištu, idejno i ostvarenjem, zaslužan samostanski ekonom, fra Miroslav Petrac.
Molitveni kutak u dvorištu
“Ideja je bila da se prazni, zapušteni vanjski prostor sakralizira. Imali smo u samostanu ploče koje su sada ovdje na zid pričvršćene. Mislili smo gdje ih i kako izložiti jer to su ipak zahvale i uspomena ljudi koji su ih darovali. I uređen je ovaj prostor. Budući da je naša crkva posvećena Sv. Križu, ovdje na zidu su lik Krista Spasitelja i slika čudesnoga kipa Gospe Osječke. Ove godine slavimo 600 godina njegova postojanja, kipa izrađenog 1425. negdje u Štajerskoj. Kip je izvorno bio u franjevačkom samostanu u Koprivnici (na glavnom oltaru franjevačke crkve Sv. Marije, sve do sredine 16. stoljeća, kada zbog turske najezde franjevci odlaze s kipom u progonstvo u Jud (mađ. Gyud); gotički je kip u Judu boravio od 1689. do 1703. godine. Kada je Rakoczijeva pobuna uništila kip Majke Božje Judske u Mađarskoj i po prestanku pobune, onda su fratri iz Šikloša, koji su kip sklonili ovdje u Osijeku, gdje je bio utvrđen vojni grad, nakon tri godine tražili da se taj kip vrati. Međutim, građani Osijeka nisu dali kip i nakon tužbi upućenih papi u Rim i caru u Beč, kip iz Máriagyűda ostaje u Osijeku. Svojom šestogodišnjom starošću zaslužuje našu pažnju, a isto tako štovanje naše Gospe Osječke", podsjetio je fra Venancije.
Na zidu, uz križ i sliku Gospe Osječke, stoji slika sv. Antuna Padovanskog, kojega u franjevačkoj crkvi u Tvrđi vjernici pobožno časte te svaki utorak s pogledom na svečev pokrajnji oltar u crkvi održavaju antunovsku pobožnost utječući se zagovoru moćnoga svetca. U duhu vjerničke pobožne zahvale Bogu za uslišanja po zagovoru sv. Antuna Padovanskog i Gospe Osječke, na zidu je postavljeno trinaest mramornih ploča (neke su datirane - 1956., 1973.). Taj je kutak tišine namijenjen molitvi i zahvali, a ujedno je postavljen prostor za paljenje svijeća.
