Svoj je kabinet uredila kao kapelicu duha, koja pobuđuje duhovni rast, idejnost i inovativnost
Od dotrajalog sam namještaja načinila marketinške poruke. A kod mene su poruke uvijek vezane uz pismenost i sposobnost ljudskog roda da izgovori i zapiše misao
Ako uđete u svjetovnu zgradu na trgu koji nosi ime vođe hrvatskoga narodnog preporoda, a koja pripada Ekonomskom fakultetu, sastavnici sveučilišta nazvanoga prema čuvenom biskupu, političaru i meceni, pa se popnete na prvi kat i nastavite lijevo do kraja uskog hodnika, doći ćete do - samice. Tako duhovito, ali ne i posvema neprecizno, svoj kabinet naziva Jasna Horvat, profesorica u trajnom zvanju, književnica i teoretičarka kulture.
Sve počinje od A
No, kako bismo pobjegli od konotacije isključivosti i usamljenosti kojom je bremenita riječ samica, radije prigrlimo drugi profesoričin naziv za njezin kabinet - kapelica duha. Doista, kad zakoračite u tu neveliku kvadraturu u pravi trenutak, baš kada poslijepodnevno sunce blagonaklono prospe zrake kroz vitraje na uskom i visokom prozoru, pa se sve u kabinetu učas preobrazi, ništa vas ne može odvući od dojma da ste ušli u kakav oratorij poput onih u dvorcima, koji su služili za pobožnost ukućanima. Ali nipošto nije eremitorij s obzirom na to da su u kabinet dobrodošli i studenti i kolege, pa čak i znatiželjnici poput nas novinara.
- Željela sam pokazati da su austrougarski prostor oružničke vojarne u kojemu su danas kabineti nalikom na samice. No te naše samice ne vode duhovnom rasapu, nego baš suprotno - duhovnome rastu. Štoviše, to pokazati tako da od dotrajalog namještaja pokušam načiniti marketinške poruke. A kod mene su poruke uvijek vezane uz pismenost i sposobnost ljudskog roda da izgovori i zapiše misao, za razliku od svih drugih vrsta koje i pjevaju i možda će napraviti trag u pijesku poput slike, ali ne znaju poslati smislenu poruku koja ima gramatiku i sva ostala pravila, što je za mene, uz milosrđe, najveći doseg ljudskoga duha - otkriva nam prof. Horvat.
U uređenju je ovoga interijera, naglašava, htjela pokazati da je duh jači od materije, zbog čega je mahom iskoristila stari namještaj. Iako uvijek u svojim inovacijama nailazi na razumijevanje uprave - a kako i ne bi kada je Aula glagoljice, koju je ondje osmislila, postala važnom fakultetskom prepoznajnicom - u transformaciji se kabineta ponajvećma oslonila na sebe, svoju kreativnost i snalažljivost.
- Ormare sam oslikala rabeći boje za stakla jer je glatka površina u pitanju. Sama sam skidala vrata, postavljala ih paralelno s podom i oslikavala tako što sam bila nagnuta nad njih. Pritom je najveći izazov bio predvidjeti kako će te plohe izgledati kada ih uspravim, a to nisam mogla znati do posljednjeg trena. Nisam imala nikakvu skicu, radila sam iz glave. Znala sam što želim: varirati slovo A od ovoga njegova današnjeg, latiničkog oblika - koji je zapravo ništa drugo doli bog Bik okrenut na rogove - pa preko grčkog alfabeta kada imamo bočno položeno slovo A, da bih taj niz varijacija završila njegovim izvornim izgledom, a to je glava boga Bika s rogovima okrenutim uzgor. To sam ishodište abecede varirala na svim dostupnim plohama, a vitraje, koje sam također sama oslikala koristeći se pločama od pleksiglsa, koje sam potom montirala na prozorska stakla, postavila sam tako da su donji oni koji asociraju na abecedu kao starije pismo, a gornji, posljednji, pokazuje glagoljsko slovo AZ jer je ono mlađe od abecede. Osim toga, oblika je križa kojim je obilježena naša tradicija, kultura i sve što živimo. Mali trokuti, raznobojni i razigrani, predstavljaju izdanke i tekovine različitih stvaranja temeljenih na geometriji, koja je također ugrađena u glagoljski niz... Poruka je to kreativnosti u kojoj se jedan te isti oblik može predočiti na nebrojeno načina ovisno o mašti, hrabrosti autora - ne skriva ushićenje prof. Horvat, dodajući kako s vremenom planira napraviti "ljetni i zimski postav".
Ističe kako je pri uređenju svojega kabineta inovirala tehniku vitraja, prilagođavajući je plastičnim prozorskim okvirima, starom namještaju i novom vremenu općenito.
- Pleksiglas koji sam postavljala po zidovima također sam bojila bojama za staklo. U znaku je glagoljice, no tu sam se, za razliku od šarenila prozora, držala zlata, srebra i bijele boje. Ideja je bila ponovno varirati glagoljicu koja, tako priljubljena u zid, šalje poruku ugrađenosti u dobu, u nama, u najčvršćoj materiji koja postoji u ovom prostoru - nastavlja, otkrivajući kako je u tri mjeseca, koliko je uređivala kabinet, nerijetko i po deset sati dnevno posvećivala tome poslu.
Taj je kabinet donedavno dijelila s profesoricom Josipom Forjan i asistenticom Ivanom Jobst, ali i s brojnim demonstratorima na velikim kolegijima na prijediplomskom studiju.
- Akademske 2024./2025. godine nagrađena sam prelaskom na diplomski studij, a profesorica Forjan i Ivana Jobst dobile su svoj kabinet i ostale raditi na prijediplomskim kolegijima. Sada predajem na kolegijima Metodologija istraživanja, Akademska gramatika i sintaksa (oba su nastavak Akademskog bontona, zato pišem novi udžbenik, dodaje) te Inovacija u kreativnoj industriji. Više, dakle, ne moram podučavati tehniku istraživanja, nego filozofiju istraživanja. Promatram i strategiju i taktiku i provedbu istraživanja, našla sam se obgrljena filozofijom i semantikom znanosti u najdubljem i najširem značenju - pojašnjava prof. Horvat.
Površno gledano, netko bi mogao zaključiti kako kolegiju Akademska gramatika i sintaksa nije mjesto na studiju ekonomije, koji pokriva društveno područje, nego mu je mjesto na humanističkim studijima.
- I to bi bilo pogrešno! Taj se kolegij izvodi u trećem semestru diplomskog studija, dakle neposredno prije pisanja diplomskog rada, i studenti iznimno dobro reagiraju. Jedna je kolegica, primjerice, izabrala diplomski rad s tog kolegija, kroz temu o uporabi umjetne inteligencije u akademskom ekonomskom izražavanju. Ne smijemo dopustiti kulturno zapuštanje, poglavito kad je jezik u pitanju. Nadam se da Zakon o jeziku mijenja pogled na izražavanje i na komunikacijsku sposobnost u prenošenju poruka. Jezik mora dobiti svoju važnost u svakoj akademskoj ustanovi! Pisano i usmeno izražavanje temelj je naše uljudbe, u tom je znaku i u tom duhu i ovaj moj prostor oslikan kao autorski akademski kabinet na A - odlučna je prof. Horvat.
Klica radoznalosti
Ekonomisti, prema njezinu mišljenju, moraju imati najširu moguću obrazovnu podlogu jer su prisutni u svim strukama i svim djelatnostima.
- Današnja umjetna inteligencija pokazuje da napuštamo ekonomiju znanja i da putujemo prema ekonomiji ideja ili inovacija, a za inovaciju je potrebno moći transformirati znanje i umijeće. Znanje nam je sada dostupno, nadohvat ruke, nove nas tehnologije obasipaju informacijama. Ne trebamo se bojati umjetne inteligencije, jer ako u sebi nosimo klicu radoznalosti, nećemo se zapustiti, otupjeti, postati nepotrebnima... Greške umjetne inteligencije na koje nailazim kada ju upotrebljavam - a činim to redovito - u meni pobuđuju idejnost i hrabrost, a ne strah od zamjenjivosti - naglašava.
Prof. Horvat hrabrost pokazuje i u svojem književnom radu, u kojem, kako sama kaže, bira teške teme.
- Suočavanje s teškim temama zapravo je razgovor s mojom osobnom inteligencijom na javni način. Kada javno razgovaram sama sa sobom pišući knjigu, tada je igra, odnosno razgovor ozbiljan. Kada mislim ili zapisujem, a znam da to neće čitati nitko osim mene, dopustim si ne dovršiti rečenicu, ne dovršiti misao, pa cijeli taj proces često zna ostati nedovršen. I to me ljuti! (smijeh) Ako je pisanje, kako sam rekla, javni razgovor sa samim sobom, i ako si pošten prema osobi s kojom razgovaraš, a to si ti sam, tada taj tekst ne moraju drugi nužno razumjeti odmah, ali će se to sigurno dogoditi - pojašnjava.
Ekonomiste (što je i sama) nazivama lovcima snova, zato uvijek moli studente da nikad ne odustanu od svojih.
- Kada izgubimo snove, onda samo lovimo egzistenciju. Sama sam dokaz da ekonomija nije prijetnja. Meni je ekonomija rabistrila polje rada i stvaranja, nije ga zamutila, ni slučajno! Sve ono što sam radila, nije bilo prihvaćeno odmah. No bila sam dosljedna, i to je prepoznato. O dosljednosti, uostalom, podučavam i svoje studente, pa sam tu dosljednost demonstrirala i u uređenju ove svoje akademske kapelice duha. Aula glagoljice pokazala je moju sklonost slikanju i muralima, u ovom kabinetu i vitrajima, to su mediji o kojima sanjam. U uređenju sam se kabineta držala koncepta koji je posijan u Auli glagoljice. Kombinatorika uporabom ograničenja u ovom je prostoru došla do punog izražaja: uska samica, visoki strop, mali prozor, stari ormari... Oulipovci kažu da kada si u stanju osvijestiti ograničenja i imenovati ih te pronaći rješenja da ih nadvladaš, onda si, najčešće, inovirao nešto. Ovaj se put to dogodilo u kabinetu koji će, nadam se, svima koji u njega kroče pobuditi duhovni rast, idejnost i inovativnost - zaključuje prof. Horvat.
