U urbane vrtove ulože novac, trud i ljubav, a drugi poberu plodove njihova rada
- Kad sam jednu ženu upitala zašto bere moje cvijeće, ispalila je kako je mislila da nije ničije, a njoj se baš sviđaju narcise. Da me je lijepo upitala, dala bih joj poneki - kaže Maja, koja na Rastancima uzgaja ljupko razbarušeni permakulturni vrt
Osječki urbani vrt na Jugu 2, na lokaciji imenom Rastanci, koji se sastoji od 180 vrtnih parcela površine 50 četvornih metara, u ovo je vrijeme često meta kradljivaca, koji, najčešće pod okriljem noći, odnose ljetinu vrijednih korisnika tih parcela.
Vrt nije samoposluga
Krade se sve, od povrća, voća i cvijeća sve do alata i pribora za rad koji naši sugrađani vrtlari ostavljaju na parcelama. S obzirom na to da je cijeli prostor otvoren, lopovima nije problem pobrati ljetinu ljudima koji osim znatnih financijskih sredstava u svoje vrtove ulažu puno truda i ljubavi kako bi uživali u plodovima svoga rada.
Prošlog je tjedna s parcele jedne od korisnica pobran sav urod začinske paprike, a drugi se korisnici žale da su ostali bez dijela uroda rajčice, paprike i krastavaca. Korisnici su s pravom ogorčeni, a lopove je teško, odnosno gotovo nemoguće, uhvatiti na djelu.
- Neki misli da sam sadila papriku valjda za njih, a ne za sebe, te da su u samoposluzi, gdje samo pokupe što im se svidi i odu - kaže ogorčena sugrađanka, dodajući kako se to ponavlja svake godine. Uvjerena je da to rade iste osobe, koje tuda prolaze i poznaju ritam života i rada u vrtovima.
Vrtlarica Maja u svom vrtu primjenjuje koncept permakulture, što joj, kaže, pomaže da ljetinu zaštiti od životinjskih štetočinja, ali, čini se, i vrlo uspješno od ljudskih.
- Moj vrt nije tako "uredan" kao ostali, s klasičnom obradom zemljišta, jer permakultura je koncept i praksa dizajniranja održivih sustava za proizvodnju hrane inspiriranih prirodom uz minimalan utjecaj na okoliš - stručno objašnjava Maja, dodajući da lopove tako njezin vrt baš i ne privlači.
Međutim, kaže da je prijašnjih godina znala primijetiti da joj dio ljetine netko obere prije nje.
- Jednom mi se dogodilo, dok sam radila u vrtu, da je došla žena i počela brati moje narcise koje su rasle uz rub parcele. Prvo sam ju gledala što radi, a kada sam ju upitala zašto bere cvijeće, okrenula je glavu prema meni i hladno odgovorila: "Je l' to vaše?" Kad sam odgovorila da jest, stala je i ispalila kako je mislila da to nije ničije, a njoj se baš sviđaju narcise, pa je željela ubrati nekoliko - prisjeća se Maja, napominjući kako bi joj i sama dala poneku narcisu da je lijepo upitala.
I jedan joj se susjed uz parcelu baš ovih dana požalio kako je danima pratio zrenje prvog ploda rajčice, teškog gotovo pola kilograma, a onda ostao bez njega.
- Bila je to sorta velikog roda i jedan dan odluči da će rajčicu ubrati sutra, a kad je sutra došao, više je nije bilo - ispričala nam je Maja, kazavši kako se ljudi ovdje raduju malim stvarima, a netko im te radosti i snove uništi i ne znajući koliko im to znači.
Gospođa Vlasta je knjigovotkinja i u vrt dolazi sa suprugom kako bi zaboravila na brojke koje joj se svakodnevno na poslu motaju po glavi.
- Ovo je za mene antistresna terapija. Nisam primijetila da nam kradu, ali sam čula od mnogih susjeda ovdje da se žale kako im netko pobere urod. To je žalosno, ovdje su ljudi koji vole raditi u vrtu, zabavljaju se, uz to žele uživati u plodovima vlastitog rada. Nitko od vrtlara nije ovdje zbog financijske koristi, jer je nema, nego je to bijeg u prirodu, opuštanje uz laganu fizičku aktivnost - zaključuje Vlasta.
Korisnici nemoćni
Za krađe je čula i starija, ali vrlo vitalna korisnica parcele, koja, međutim, ni za živu glavu ne želi da joj se spomene ime ili kojim slučajem pojavi fotografija.
- Zemlja me, odnosno rad na zemlji, cijeli život hranila, tako da mi nije teško raditi, saditi i ubirati plodove vlastitog rada. Dok god mogu i dok me zdravlje služi, bit ću ovdje. A i lijenčine treba nahraniti - odgovara dobrodušna i nasmijana Osječanka na pitanje o krađama gurajući nam u ruke lavandu i ružmarin te nudeći da si uberemo što želimo iz njezina vrta.
Toga da ljetinu kradu, svjesna je i predsjednica Udruge korisnika urbanih vrtova OSVRT Osijek, Sofija Majić, koja kaže kako ne može reći tko su kradljivci. I ona, naime, kao i većina korisnika parcela, vjeruje da se radi o osobama koje poznaju to područje, često njime prolaze i dobro su upoznate s onim gdje se i što nalazi u vrtovima.
- Dogodilo se čak da smo uhvatili žensku osobu kako krade povrće iz vrta, ali joj nismo mogli ništa. Kada smo ju upitali što to i zašto radi, rekla je da se zabunila misleći da je to njezin vrt. A znali smo da nije korisnica vrta - priča Majić.
Na upit jesu li zvali policiju, predsjednica Udruge OSVRT kaže da jesu, no da su im policajci govorili kako je otuđeni iznos bio niži od tisuću kuna te da zato postupak ide po privatnoj tužbi.
- I kada su nam ukrali trimere i alat veće vrijednosti, policija nije pronašla počinitelje. U svemu što smo rješavali preko policije tri puta smo više mi morali dokazivati nego što su oni tražili krivce, tako da smo odustali od njih - razočarano nam kaže Majić.
Naglašava također da za vlasnike vrtova nisu problem samo krađe nego i neodgovorni vlasnici pasa, koji bez povodca šeću svoje kućne ljubimce uz vrtove.
- Kada neki veliki pas protrči kroz vrtove, napravi više štete od lopova, a vlasnici se pasa na to uopće ne obaziru - ističe predsjednica Udruge, najavljujući razgovore s nadležnima iz Grada Osijeka kako bi pronašli rješenje za probleme korisnika urbanih vrtova.
Majić, naime, smatra kako krađe i neodgovorni vlasnici pasa obeshrabruju Osječane da i dalje obrađuju vrtove, jer nisu sigurni na što će naići već sljedećeg dana. Ove krađe nisu tek nestašluci – one su ozbiljan udarac na zajednicu koja ulaže vrijeme, trud i srce u vrtove. Osim što stvaraju nesigurnost, one i ubijaju entuzijazam, osjećaj zajedništva i povjerenja među vrtlarima.
