U knjižnici Muzeja Slavonije, u sklopu Međunarodnog dana muzeja, u srijedu je održano predavanje "O osječkim obiteljima i njihovim ostavštinama u muzejskim riznicama". Ove je godine tema jezik. Tako su se u Muzeju Slavonije odlučili odmaknuti od standardne muzejske priče, što je najčešće izložba i njezin katalog. Ovaj su put u središtu pažnje kustosi, oni koji su obično sa strane ili iza programa. Baš su oni pričali muzejske priče, a ticale su se triju osječkih obitelji – Szinicz, Reisner i Povischil.

Ljudi i predmeti

“To su obitelji koje su ostavile duboki trag u gradu Osijeku, bili su uglednici, gospodarstvenici, industrijalci. Značajno je da je nakon Drugog svjetskog rata dio njihove imovine došao u muzej. Stiglo je puno predmeta i knjiga, stoga ćemo se dotaknuti priča baš vezanih uz te predmete, ali i o samim tim ljudima", objasnila je Marina Vinaj iz Muzeja Slavonije.

Okupljenima su, osim Vinaj, pripovijedali i Marina Šutalo, Andreja Šimičić te Grgur Marko Ivanković. Muzejska priča o spomenutim obiteljima počinje nakon Drugog svjetskog rata, kada u osječki muzej pristiže konfiscirana imovina izbjeglih njemačkih obitelji. Tako su prisutni mogli saznati da je Josip Povischil u Osijek došao 1880-ih iz Subotice kao mladi obrtnik. Godine 1905. osnovao je Tvornicu pokućstva i alata za obrt, tj. industriju drva s parnom pilanom, tvornicu parketa, oruđa, staklarskog, tapetarskog i bravarskog alata te tvornicu za mehaničku preradu drva te trgovinu pokućstvom. Tvornica je uspješno poslovala, a obitelj je stekla bogatstvo.

BRUNO JOBST

Priča ove obitelji je tragična jer je Josip umro uoči Drugog svjetskog rata, a najmlađi sin Josip na početku rata. Tvornicu je preuzeo osebujni sin Rudolf, koji je 1945. poslan u logor u Vinkovce, gdje je i umro. Obitelj je stanovala na adresi Europska avenija 22, a kuća je bila oličenje luksuza za to vrijeme. Jedna je od prvih kuća s projektiranim dječjim sobama i teretnim dizalom. Još su imali i secesijsku katnicu na Vukovarskoj. Od njihova se bogatstva danas u Muzeju Slavonije nalaze ormari, naslonjači te ostali ukrasni, mali predmeti poput figurica, vaza, kutijice za duhan te vješalica u obliku grotesknih maski.

Reisnerova ulica

Po obitelji Reisner i danas jedna osječka ulica nosi ime. Baš je ondje obitelj Reisner živjela. Najpoznatiji su kao jedni od osnivača osječke Tvornice žigica 1856. godine. Emerik Reisner bio je gradski zastupnik i uglednik, a njegov sin Adam, koji ga je naslijedio, jedno vrijeme dogradonačelnik Osijeka. Godine 1867. sagradili su kuću na glavnom trgu, a ona je mnogima poznatija kao Jugoplastika. Tijekom Drugog svjetskog rata tvornica je nacionalizirana, a ostavština se čuva u zbirkama Muzeja Slavonije. U njoj se nalaze ormari, komode, krevet, zrcalo te kolekcionarski predmeti koje su Reisnerovi skupljali, poput stolova i vitrina iz 17. stoljeća, baroknog crkvenog svijećnjaka, figure Bogorodice i slično.

O obitelji Szinicz najmanje se zna, a najpoznatija je po trgovini željeza i željezne robe na početku Strossmayerove, nekadašnje Duge ulice. Bili su najbolje opremljeni u državi, a često i oglašavani u Hrvatskom listu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata sagradili su kuću u Istarskoj ulici, no nakon rata sva imovina prelazi u vlasništvo države, a obitelji se zabranjuje raspolaganje njome.