Središnje uskrsno euharistijsko slavlje u osječkoj konkatedrali sv. Petra i Pavla u Osijeku predvodio je đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić, koji je na početku svoje homilije istaknuo kako ove "svete, jubilejske godine 2025., možemo reći da je radost još i 'umnožena', jer se prema drevnoj "pashaliji", računanju datuma slavlja Uskrsa i kalendarski poklopio isti dan svetkovanja u krilu baštine kršćanskoga Istoka i Zapada, te se na svim krajevima svijeta, u svim narodima i na svim jezicima čuje temeljna kršćanska blagovijest, jezgra i srce Evanđelja, svim ljudima Radosna vijest: "Krist je uskrsnuo!".

"Osnovna blagovijest u novozavjetnim je svjedočanstvima zapisana grčkim jezikom: "Christos anesti", kasnije pretočena u latinski – "Surrexit Christus!", kako i danas odjekuje iz grada Rima ili, kako radosno i zanosno odjekuje u bizantskoj baštini slavenskih naroda:" Hrostos voskrese!" A odmah do te sržne blagovijesti, kao odjek uskrsne radosti slijedi slavljenički usklik: "Aleluja!" Zbog spasenja koje nam Bog daruje, zbog njegove slave i moći: "Radujmo se i kličimo i slavu mu dajmo!", poručio je u uvodu homilije biskup Ćurić.

Kako je za nas odlučujuća upravo vjera uskrsnuća – najprije Kristova, a jer je on "Prvorođenac među mnogom braćom", nije usamljenik, nego je – kako nas poučava biblijska riječ - "prvina usnulih", te nam odmah, u istoj vjeri nadolazi čvrsta nada našega uskrsnuća. I jedno i drugo pripada istoj vjeri, istom navještaju jedinstvene istine, koju s takvom jasnoćom i odlučnošću razlaže apostol Pavao: "Ako nema uskrsnuća mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo. Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša. … Zatekli bismo se i kao lažni svjedoci …", nastavio je, dodavši da s apostolom Pavlom dijelimo i iskustvo zahtjevnosti vjere u uskrsnuće.

"Kad je Atenjanima, u središtu njihove kulture i misli, navijestio Krista, dočekali su ga otvorena srca. Zračilo je nešto vrijedno i ljudima blisko u nauku koji im je donosio. Mogli su taj "novi" prijedlog staviti uz bok brojnih, već postojećih religioznih prijedloga i razrađenih idejnih sustava, ali kad je započeo govoriti o uskrsnuću, taj ih je govor zatekao posve nespremnima i zatvorenima. Navješćivati da je netko razapet na križu umro i da je treći dan uskrsnuo bilo je, kako Pavao veli, "Židovima sablazan, poganima ludost", rekao je.

"Slaveći ove godine 1700 godina od Prvoga nicejskoga sabora, održanoga 325. godine, za vrijeme cara Konstantina, spominjemo se i tadašnjih prilika u zajednici Crkve, kad se u jednom njezinu dijelu pokazivalo da je neprihvatljiv nauk da pravi Bog u Isusu Kristu bio ubijen, štoviše i njegova je ljudskost bila tek znakovito, samo simbolično solidarna s nama ljudima, a smrt Onoga koji je "istobitan s Ocem", zapravo je nemoguća. Tada smo, kao plod postignutoga jedinstva Crkve, primili osnovni izričaj našeg kršćanskoga nauka, koji i danas izričemo u Nicejskoe-carigradskom vjerovanju: Gospodin naš je "radi nas i našega spasenja" postao čovjekom, "raspet također za nas: pod Poncijem Pilatom mučen i pokopan. I uskrsnuo treći dan, po Svetom Pismu", nastavio je.

Kakav nam je putokaz Isusovo uskrsnuće, upitao je te nastavio:

"O tom nam progovara drugo čitanje Apostolovim riječima: "vaš je život skriven s Kristom u Bogu!" (usp. Kol 3,1-4). To su najdublji i najcjelovitiji obzori našeg života. U otkupiteljskoj žrtvi na križu Isus nam je pokazao mjeru ljubavi, a u svom nam uskrsnuću očituje Božju snagu na djelu. Na križu je otkupio naše grijehe, a sada nam "svojim uskrsnućem otvara pristup u novi život" (KKC 654).

Svoje današnje uskrsno svetkovanje, draga braćo i sestre, stavimo najprije "u središte vlastitoga života". Neka ono progovori velikom radošću i veseljem, ali od svega najviše neka se očituje kako, iskrena i ponizna srca, u svom životu, u svojim stavovima, planovima, u načinu ophođenja, dijaloga i zajedništva s bližnjima, otvaramo prostor Raspetome i Uskrslome. Isusov put, podsjetio nas je ovih dana papa Franjo, "ima svoju cijenu, u ovom svijetu gdje je sve proračunato", na putovima naše svakodnevnice, naših briga i užurbanosti, iskustava nesigurnosti i razočaranja, u našim strahovima i stradanjima, u našim promašajima i grijesima; u našem svijetu koji je i danas tako bolno 'rascjepkan i razdiran sukobima".

Natopimo danas svoja srca radosnom nadom! U svjetlu uskrsne vjere vidimo kako Isusovo uskrsnuće "zagonetku" čovjekova života i smrti nije ostavilo u tami. "Po nadi u kojoj smo spašeni, gledajući na vrijeme koje prolazi, imamo sigurnost da povijest čovječanstva i svakoga od nas ne ide prema slijepoj točci ili mračnom ponoru, nego su usmjereni prema susretu s Gospodinom slave (Bula Jubileja 2025.). Hodočasnici smo nade, kako nas ova jubilejska godina i naziva, spremni zbog Kristove ljubavi promijeniti smjer i nasljedovati ga jer u njegovoj ljubavi najdragocjeniji dar i najveće blago koje smo pozvani donositi svakom čovjeku. Amen", riječi su kojima je pomoćni biskup Ćurić zaključio svoju uskršnju homiliju.