
Stela Jokić
Radoholičarka zaljubljena u znanost nesebično dijeli znanje. Činila je to i dok se borila protiv teške bolesti
Lista je njezinih postignuća obrnuto proporcionalna njezinim godinama - tek su joj 42. S nepunih je 18 maturirala, prije tridesete doktorirala. Ne plaši se izazova, jednom je zapisala: “U središtu poteškoće leži prilika”
Stela svijetli! Svi koji su prošli gimnazijski latinski, reći će kako je to očekivano, prema onoj nomen est omen, jer stella znači zvijezda, ali nije to u pitanju, bar nije samo to. Nema to veze ni s tim što Stela na intervjuu nosi svjetlucavi srebrnkasti pulover, što ima glitera na kapcima, što se ukrasila pomno odabranim srebrnim nakitom... Vjerujte, ne pretjerujem, Stela svijetli svojom neponovljivom osobnošću.
Ozdravila sam!
Surađujemo već godinama, razmjenjujemo mejlove, poruke i telefonske pozive, ali nikada se dosad nismo srele. Ulijećem u Waldinger, Stela se diže od stola i grli me, osmijehom mi oprašta malo kašnjenje i kaže: - Bilo je krajnje vrijeme da se upoznamo.
Već dugo priželjkujem o njoj pisati, bilo je na desetke razloga za to, no načula sam da vodi životnu bitku i odlučila sam pričekati njezinu pobjedu. "Zdrava sam! Nalazi su odlični! Pogledajte, više ne nosim periku", kaže mi na početku razgovora, jer sam joj prilikom dogovora za susret priznala zašto sam ga odgađala.
Junakinja je ove Priče s gradske duplerice, prof. dr. sc. Stela Jokić, univ. spec. pharm., redovita profesorica u trajnom zvanju, prodekanica za promidžbu i suradnju s gospodarstvom (u prošlom mandatu prodekanica za znanost) Prehrambeno-tehnološkog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Lista je njezinih postignuća obrnuto proporcionalna njezinim godinama - tek su joj 42! Danas, 8. ožujka, na dan kada slavimo žene i njihove uspjehe, Steli Jokić bit će uručena nagrada Utjecajna hrvatska žena za 2025. godinu, u području znanosti. Dva je puta dobila i Državnu nagradu za znanost, nagradu Hrvatske akademije tehničkih znanosti (HATZ), kao i prestižnu međunarodnu nagradu Danubius Young Scientists Award...
Škrta ekonomija novinskog prostora ne dopušta pobrojiti sve nagrade kojima je ovjenčana. O bibliografiji da i ne govorimo!
Na pragu četrdesete nad dotad su se vedri život marljive znanstvenice navukli tmasti oblaci. "Redovito idem na kontrole, kao i svaka odgovorna žena. Tri sam mjeseca nakon posljednjeg UZV-a dojki napipala kvržicu, otišla sam odmah k liječnici, koja je odmah posumnjala da je tvorba zloćudna. Da stvar bude gora, moj je tumor bio u kategoriji onih teško izlječivih. Postotak je oboljelih od tog tipa tumora manji, ali takav je, nažalost, i broj izliječenih. Odmah su mi rekli: - Očekuje vas kemoterapija, zračenje i imunoterapija. Bili su jasni - ako to ne uspije, drugog lijeka nema. Rekla sam, kako je da je, krećem u sve to s nadom i vjerom da ću pobijediti bolest. I zamislite, nisam odmah išla na operaciju, nego mi je nakon kemoterapije tumor 100 posto nestao. Primala sam ju svaka tri tjedna, s tim da mi je prvih deset dana uvijek bilo jako loše. Radila sam za vrijeme liječenja ne zato što sam morala, nego zato što sam htjela, znala sam da će mi tako zapravo biti lakše. Dakako, razumijem i žene koje odluče biti na bolovanju, i to je legitiman izbor i podržavam ih u tome. Ja sam, međutim, u to vrijeme imala puno doktoranada i diplomanada koji su ovisili o meni. Dogovorila sam se s njima da ćemo se viđati one dane kada mi je bolje, i to je funkcioniralo. Zapravo, popriličan broj ljudi nije ni znao da sam teško bolesna. Radim u dobrom kolektivu, a moji su me studenti na neki način podizali kada bih malo pokleknula pod teretom neizvjesnosti", otvoreno govori prof. Jokić.
Studenti ju hvale
Studenti je hvale i vole, to nije tajna. Mi, novinari, tomu se ne čudimo jer ju volimo i mi - uvijek je susretljiva, strpljiva i otvorena. U studentskim je anonimnim anketama koje se provode u svim sastavnicama osječkog sveučilišta uvijek izvrsno ocijenjena. "Ispast će da se hvalim, ali studentski su osvrti uvijek jako pozitivni. Meni su važni i uvijek kažem da volim kada su komentari konstruktivni jer se mi kao nastavnici možemo poboljšati rukovodeći se time. Znate, nikad ne zaključavam vrata svog kabineta, uvijek su otvorena, stalno netko ulazi i izlazi. Studenti su se naviknuli na to da brzo rješavam probleme, nekad me to zna opteretiti, ali sada nema natrag (smijeh)", kaže. Ured naziva prostorom gdje se rađaju ideje, a laboratorij mjestom gdje te ideje postaju stvarnost.
Jako voli fakultet na kojemu radi, voljela bi da dobiju novu zgradu. Ističe, u hrvatskom se društvu puno govori o nepotizmu, no tvrdi kako se na PTFOS-u na natječajima za zapošljavanje uvijek primaju najbolji kandidati. Ona sama na svoje je projekte izabrala one koji su bili najbolji studenti, s najboljim ocjenama, visokomotivirane. Drži da zna i organizirati i delegirati. "Ako se okružiš najboljima, i sam ne smiješ zabušavati", kaže.
Sumnjam da je Stela Jokić ikada zabušavala. Rođena je Našičanka, kći knjižničarke i vojnika, završila srednju školu s nepunih osamnaest, a doktorirala prije tridesete! "Mama kaže da sam još kao vrtićarka stavljala školsku torbu na leđa. Moj se brat nije veselio školi, ja sam ju jedva dočekala. Voljela sam školu i uvijek sam bila među najboljima. Pohađala sam Srednju školu Izidora Kršnjavog u Našicama, smjer prirodoslovno-matematičke gimnazije. Oduvijek su me zanimale matematika i kemija, pa sam sanjala o studiju farmacije, ali nismo imali financijske mogućnosti za to da studiram u Zagrebu. Nekako najbliže tomu bio je Prehrambeno-tehnološki fakultet u Osijeku, koji je vrlo zahtjevan, pa mnogi studenti, nažalost, odustanu nakon prve godine. Meni se pak studij procesnog inženjerstva baš svidio! Na četvrtoj godini (tada je studij trajao četiri godine, nap. a.) otišla sam, preko CCUSA programa Work Experience USA, pet mjeseci u SAD, vratila sam se pa otišla još dva puta po pet mjeseci. Pred kraj studija imala sam samo dvadeset jednu godinu i bilo mi je, da tako kažem, žao diplomirati, pa sam odlučila iskoristiti tadašnji dvogodišnji apsolventski staž. Nakon Amerike provela sam dva mjeseca u Njemačkoj, potom sam otišla u Budimpeštu na šest mjeseci... Dobro se i brzo uklopim u novu sredinu, znatiželjna sam, komunikativna, brzo se sprijateljim... Svoj sam doktorat radila pomalo u više europskih zemalja, jer kod nas nije bilo uvjeta i opreme za ono što je meni trebalo da bih doktorirala. Moj me mentor, na čemu sam mu zahvalna, u tome podržavao. Sada u Osijeku imamo vrhunsku opremu i laboratorije, otkad smo ušli u Europsku uniju, sve se promijenilo nabolje", prisjeća se svog profesionalnog uspona.
Među 2 % najcitiranijih
Isprva, kaže, nije željela raditi na fakultetu, privlačila ju je industrija. Stoga se prijavila na nekoliko natječaja, pa što bude. "No moj mentor (danas u mirovini, nap. a.), prof. dr. sc. Mate Bilić, rekao mi je kako me vidi baš u nastavnom procesu, što meni u to vrijeme nije bilo privlačno jer sam zamišljala kako ću cijelo vrijeme morati biti u nastavi, a zapravo me zanima znanost, istraživanje. Doista se trudim i u nastavi, ali znanstvena istraživanja, suradnja s drugim institucijama i industrijom, e... u tom plivam kao riba u vodi! Evo, primila sam u naš BioLab Team Francuskinju na pet mjeseci, Talijanku na dva mjeseca, Slovenku na tri mjeseca, imam dvije Novosađanke, kod nas je uvijek bar troje-četvero stranaca koji rade u našim laboratorijima, u okviru različitih programa. Neki nam se i vraćaju, spomenuta nam je Talijanka došla treći put! Kolege me pitaju kako imam toliku citiranost, pa kako ne bih uz toliko suradnje! Da iz svake proiziđe samo jedan rad, to je to", dočarava fakultetsku dinamiku "razmjene mozgova". Dodaje, s neskrivenim ponosom, da u Osijeku, u fakultetskom BioLab Teamu, imaju sve što postoji u svijetu, zahvaljujući europskim fondovima nabavili su svu opremu i došli na dobar glas. Tomu uvelike pridonosi ugled profesorice Jokić, koja je već tri godine zaredom među 2 % najcitiranijih znanstvenika u svijetu. "Veliki je to uspjeh. Ne svaštarim, cijelu se karijeru bavim ekstrakcijama i izolacijama. U Hrvatskoj smo mi na PTFOS-u najbolji u ekstrakcijama", naglašava.
Kao dobar primjer prof. Jokić navodi novi projekt, koji PTFOS provodi s Fakultetom kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu te s tvrtkama Podravka i Rotoplast, vrijedan 1,6 milijuna eura. Riječ je o proizvodnji i razvoju kompostabilne ambalaže iz otpadne biomase za pakiranje industrijski prerađenih prehrambenih proizvoda. "Dosta radimo s gospodarstvom, analiziramo, razvijamo nove proizvode...
Europska unija podržava spajanje industrije i znanosti. S Podravkom sam, primjerice, već radila na razvoju proizvoda iz otpada od prerade ajvara. Imala sam doktorandicu na tom projektu i kroz njezin smo doktorat krenuli u znanstvenu priču, no s vremenom smo shvatili da to ima i veliku komercijalnu primjenu. Tako smo iz sjemenki paprike radili ulja i brašno. Od sjemenki grožđa, primjerice, radimo kozmetičke proizvode, dodatke prehrani i dr. Imamo razvijenu cijelu liniju kozmetičkih proizvoda na bazi prirodnih sastojaka, sada tražimo prirodne konzervanse i antioksidanse koji će im produžiti rok trajanja. Pripremamo se proizvoditi ambalažu iz otpadne biomase. Cijela je naša priča zelena, održiva, dakle bez štetnih utjecaja na čovjeka i okoliš. To postižemo primjenom desetak inovativnih ekstrakcijskih tehnika. Da ne bi bilo zabune, ne radimo samo s velikima, dapače, često surađujemo s manjim tvrtkama, obrtima i OPG-ovima. Znamo svašta i možemo svašta, svaki nam je dan različit, imamo puno posla, biraju nas često ispred drugih", ne skriva ponos BioLab Teamom i svojim fakultetom prof. Jokić.
Inovativno i "zeleno"
Područja su njezina znanstvenog i stručnog interesa inovativne tehnike ekstrakcije, prerada ljekovitog bilja, izolacije bioaktivnih komponenti, nusproizvodi prehrambene industrije i optimizacija industrijskih procesa. "U znanstveno-istraživačkom smislu u posljednjih nekoliko godina naglasak je stavljen na potencijal korištenja sve većeg broja novih, inovativnih tehnika, tzv. zelenih tehnika ekstrakcije i mogućnosti njihove primjene na različitom polaznom materijalu. Prednosti su inovativnih tehnika ekstrakcija pred klasičnim postupcima ekstrakcije u kraćem vremenu procesiranja, bez primjene ili sa smanjenim udjelom organskih otapala te pri bitno nižim temperaturama, što utječe na kvalitetu finalnog proizvoda, smanjenu potrošnju energenata, veće iskorištenje izoliranih komponenata te pridonosi očuvanju okoliša. Na PTFOS-u posjedujem laboratorij sa svim tehnikama ekstrakcije - od ultrazvučnih do mikrovalnih, visokotlačnih tehnika ekstrakcije do destlacije eteričnih ulja. Prvi smo projektirali i izradili postrojenje za superkritičnu ekstrakciju u Hrvatskoj i po tome postali prepoznatljivi i izvan Lijepe Naše", pojašnjava prof. Jokić.
Iako se nestručnjaku sve navedeno može učiniti prekompliciranim, prof. Jokić je, kao sjajna popularizatorica znanosti, u stanju približiti ju svima - od vrtićaraca do umirovljenika. Organizira, naime, u suradnji sa studentima i kolegama, mnoge popularizacijske programe, poput Noći znanosti i Festivala znanosti.
Prof. Jokić pravi je uzor svojim studentima i doktorandima. Iako ima zavidnu karijeru, vjeruje u cjeloživotno učenje. Svoj je učenički san o studiju farmacije dosanjala na drukčiji način - prvo značajnim doprinosom u osnivanju Studija farmacije u Osijeku, koju PTFOS provodi zajedno s osječkim Medicinskim fakultetom, a potom i sveučilišnim specijalističkim studijem koji je završila u vrijeme kada se borila protiv karcinoma. Na zagrebačkom je Farmaceutskom fakultetu izabrana za znanstvenog suradnika u farmaciji, što joj je bilo važno zbog osječkog Studija farmacije. Potom je poželjela produbiti znanje iz dermokozmetike, te je na zagrebačkom fakultetu izabrala taj specijalistički studij. Eksperimentalni je dio napravila prije nego što se razboljela, a u bolesti je napisala rad. "Fokusirala sam se na to i dani su mi brže prolazili, obranila sam rad dok sam išla na zračenje", kaže ta napokolebljiva žena.
“Planova uvijek imam više nego vremena, ali u tome i jest čarolija, balansirati sve svoje interese i iskoristiti svaki dan za nešto što voliš i što te ispunjava. Izazov mi je pokretač u životu i radu, ne volim stajati na mjestu", zaključuje prof. Jokić. Jedan veliki izazov, usuđujem se prognozirati, mogao bi biti povod za naš sljedeći razgovor. Dotad, vidimo se na radionici izrade kozmetike od čokolade!