Ljubav je uvijek tamo gdje smo zajedno, poručile su svojoj publici Brevisice, pozvavši ju na koncert naslovljen "U ritmu naše ljubavi". Povod je, doduše, bio valentinovski, no privrženost Brevisica glazbi i publici ne ovisi o datumu, ona je, jednostavno, svevremenska. Takve su bile i skladbe - ljubavne balade i uspješnice iz mjuzikla - koje je Vokalni ansambl Brevis odabrao za svoj treći nastup u Koncertnoj dvorani "Franjo Krežma" od njezina otvaranja, ovaj put u okviru Nedjeljnog ciklusa KC-a.

Ništa manje od najboljeg

Od bondovske teme Skyfall za otvaranje do zaštitnog znaka ansambla You Raise Me Up na bisu, Brevisice su ove nedjelje, tko zna koji put pred svojoj najvjernijom publikom, onom osječkom, demonstrirale raskoš svog pjevačkog talenta, ali i snagu pjevačke obitelji koja se naziva Institutom za zborsku glazbu "Polifonija". Prava je sreća što "Polifonija" od svojega osnivanja drži visoke standarde, a njezin spiritus movens nikad na pristaje ne manje od najboljega. Osim glazbe polaznice (i polaznici) svih zborova "Polifonije", uz ljubav prema glazbi, ondje dobivaju još jednu obitelj, prijateljice (i prijatelje) za cijeli život, njeguju vještine javnog nastupa i komunikacijsko umijeće, postajući, zahvaljujući nastupima i natjecanjima u Hrvatskoj i inozemstvu, i građankama (i građanima) svijeta. U pravu je bila dirigentica, povezujući svoj pozdrav publici s pjesmom iz filma o agentu 007, rekavši kako su Brevisice Bondove djevojke novog doba - one imaju svoj glas i on se nadaleko čuje, pri čemu ne mislimo samo na njihovo pjevanje nego i na to što su to uvijek izvrsne učenice i studentice, poslije i žene s uspješnim karijerama, podrška jedna drugoj ne samo u koncertnim dvoranama nego i u svim važnim životnim događajima. Ne čudi stoga što smo u publici vidjeli mnoge od njih koje više aktivno ne pjevaju, ali su uvijek blizu, kao i njihovi roditelji, sestre, braća, bake i djedovi, sada već i djeca...

Dirigentica, dr. sc. Antoaneta Radočaj-Jerković na ovom je koncertu pokazala zašto je uzor svojim Brevisicama, ovaj je put uz dirigentski pokazala i svoj pjevački, voditeljski i pripovjedački dar, ne skrivajući pritom ni emocije vezane uz generacije i generacije djevojaka koje su pjevale u ovom hvaljenom i nagrađivanom zboru. Kao vrsna i nesebična glazbena pedagoginja, maestra je naglasila i važnost stalnog pomlađivanja zbora. Nove članice, pak, često stižu među Brevisice iz pomlatka koji počinje svoj zborski život u Zumbićima i nastavlja u Teen zboru, također u "Polifonijinu" okrilju. Da su u tome doista uspješni, dokazala je i raspjevana i rasplesana gošća nedjeljnog koncerta, Erika Karačić-Šoljić, sudionica showa The Voice Kids, kojoj su se Brevisice, njezini Zumbići i Teensi pridružili u izvedbi Djece ljubavi Novih fosila. Eriku je podučavala česta solistica Brevisica, Anja Papa Peranović, a na ovom su se koncertu kao solistice uspješno okušale Lucija Uglik, Maja Cvijanović i Emma Mitrović, uz iskusnu Dunju Hajduković.

Preplavljeni emocijama

Uz klavirsku pratnju uvijek sjajnog Davora Dedića i pod Netinom (kako ju odmilja zovu sve pjevačice, nap.a.) dirigentskom palicom, trideset je zboristica raspjevalo i rasplesalo publiku, a potekle su i suze od ganuća. Uobičajeno za njihove koncerte, publika je bila uznesena i preplavljena najljepšim emocijama, kao i uvijek, neovisno o tome sjedi li u gledalištu u Osijeku, Sankt Peterburgu, New Yorku, Sydneyju ili Gangneunugu. Na repertoaru su bile sljedeće skladbe: Skyfall (Adele Adkins), Fallin (Alicia Keys), Sweet Dreams (Annie Lennox), Heaven is a Place on Earth (Ellen Shipley & Rick Nowels), It's Raining Men (Paul Shaffer & Paul Jabara), Love Yourself (Justin Bieber & Ed Sheeran), Proud Mary (John Fogerty), And So it Goes (Billy Joel), Something Stupid (C. Carson Parks), Can You Feel the Love Tonight (Elton John), Thinking Out Loud (Ed Sheeran), A Million Dreams (Benj Pasek & Justin Paul), Djeca ljubavi (Rajko Dujmić, arr. Davor Dedić), Moj je život moja pjesma (Maya Sar arr. Davor Dedić) i You're the One That I Want (John Farrar).

“Ljudski je glas zvuk duše jedne osobe, a zborski ton odjek težnje za skladnošću zajednice”, zapisala je jednom Antoaneta Radočaj-Jerković. Ovaj je koncert pokazao da je ta težnja i ostvarena.