Sirijci šišaju Osječane. Klijente pozdravljaju na hrvatskom: Di si, brate!
Muhammad Baher Jendia odabrao si je nadimak Leo, a Abdulhamid Zayed - Ante. Trude se naučiti hrvatski jezik
Vještim pokretima škara i češlja Leo i Ante stvaraju frizure koje pričaju priču. Nekad su to bile priče iz Sirije, a danas su one utkane u ulice Osijeka. Njih su dvojica u potrazi za boljom budućnosti prije sedam mjeseci napustila rodnu Siriju i zaputila se u Hrvatsku. Sirijci, a zovu se Leo i Ante, sigurno se pitate. To su imena, naime, koja su si sami nadjenuli kako bi Hrvatima bilo lakše oslovljavati ih. Prava su im imena Abdulhamid Zayed (Ante) i Muhammad Baher Jendia (Leo).
Iz Zadra u Osijek
Većina Sirijaca, govore nam, kao svoju destinaciju bira Njemačku, no njima se svidjela upravo Hrvatska. Posebna je to zemlja, kažu, a klima i ljudi ovdje im se posebno sviđaju. Prvo su došli u Zadar, jer ondje imaju prijatelja koji im je pomogao doseliti se i naći posao. Obojica su odmah znala da se žele nastaviti baviti onime što su radili i u Siriji - bili su frizeri u brijačnici, odnosno barber shopu, nazivu koji se sada češće koristi za brijačnice.
Na razgovor smo došli na početku njihova radnog vremena, pa smo zatekli Lea kako sam sebi popravlja frizuru, pazeći da je svaka dlaka na svom mjestu. To radi, govori nam, gotovo svaki dan. Ne bi bilo u redu da radnici u barber shopu nemaju urednu frizuru. Ante nam govori kako je radio kao brico u brijačnici svoga oca u Siriji. Počeo se time baviti još kao dječak. Nije tada o tome previše razmišljao, samo je pomogao tati.
“Studirao sam ekonomiju u Siriji i usporedno radio s ocem. Kad sam završio fakultet, tražio sam način da odem iz Sirije, jer ondje situacija nije bila dobra zbog građanskog rata. Život u mojoj domovini nije bio siguran. Imam već jednog prijatelja koji radi u Zadru, pa je on pomogao Leu i meni da dođemo i zaposlimo se u brijačnici", objašnjava nam 24-godišnji Ante. Isto je godište i Leo, njih su se dvojica družila još u Siriji. Leo nam pojašnjava kako je i on bio frizer, odnosno brico u Siriji i da ima iskustva u tom poslu. Ekonomska je situacija u Siriji bolja nego prije, ali i dalje je loša, što je glavni razlog njegova odlaska. U Hrvatskoj su sedam mjeseci, od kojih su više od pet proveli u Zadru.
Život ponekad zna pomrsiti planove i donijeti neočekivano, čemu je dokaz i priča o tome kako su Leo i Ante dospjeli u Osijek. Vlasnica frizerskog salona Divine Hair Lounge u Osijeku, Matea Zidarić i njezin dečko Sven ljetovali su u Zadru, a Sven se odlučio ošišati baš u salonu gdje su tada radili Leo i Ante. Odmah su se sprijateljili i ostali u kontaktu. Matea je nakon nekog vremena odlučila iskoristiti prostor frizerskog salona i otvoriti i barber shop, a dvojici je Sirijaca baš u to vrijeme istjecao ugovor na radnom mjestu u Zadru. Na poziv Svena i Mateje odlučili su se na novu pustolovinu i iz Zadra došli u Osijek.
Iako kao najveće izazove ističu upoznavanje novih ljudi, grada i jezika, Osijek im se jako sviđa. "Život je ovdje miran, lagan. Osjećamo se ugodno i dobrodošlo", govori Leo. Nekoliko puta kroz razgovor obojica naglašavaju kako su veliki faktor zašto im je tako dobro ovdje - ljudi. Ovdje su kratko, ali već imaju mnogo prijatelja. Osijek im je izgledom sličan njihovu mjestu u Siriji. I ondje imaju stari grad, baš kao što Osijek ima Tvrđu. Zgrade su slične, posebice one na Europskoj aveniji, ta bež boja koja prevladava na pročeljima. Na dom ih podsjećaju i neke još neobnovljene, u Domovinskom ratu razrušene zgrade i ožiljci gelera na fasadama.
Obojica već znaju malo hrvatskog jezika, poglavito terminologiju vezanu uz šišanje i frizure. Nekad se raspričaju s klijentima pa ih moraju zamoliti da nastave razgovor na engleskom, no uvjereni su da će s vremenom naučiti više hrvatskoga. Naš im je jezik težak, a još je teže naći internetske izvore preko kojih ga mogu učiti. "Tražili smo na YouTubeu, no jezik je specifičan i govori se na malom području, pa uopće nema videa. Ni na Duolingu ga nema. Zato planiramo naći nekoga da nas uči hrvatski", otkriva Ante.
Žele dovesti obitelji
Jako vole svoj posao, a klijente pozdravljaju simpatičnim: - Di si, brate! Klijenti možda na početku budu nervozni kad vide da dečki nisu odavde, pa ne znaju hoće li dobro ispuniti svoj zadatak, no već nakon prvog šišanja budu zadovoljni. Svi su ih prihvatili, a s nekima od njih su se i sprijateljili, pa idu zajedno u izlaske. I vlasnica salona Matea govori nam kako ih ne gleda kao zaposlenike, nego kao prijatelje, a zavoljeli su ih baš svi, ponajviše zbog njihove divne energije i simpatičnosti.
Glavni je razlog njihova dolaska u Hrvatsku, osim da sebi osiguraju bolju budućnost, pomoći svojim obiteljima. Obojica im šalju novac i na taj način znatno pomažu. Ne rade to samo oni, otkriva Ante, već svi Sirijci koji su otišli iz zemlje trbuhom za kruhom. "U Siriji je život jeftiniji, ali su i plaće znatno manje. Ovdje je puno bolje", ističe Leo. Ovdje mu se baš sve sviđa i htio bi u Osijeku ostati zauvijek. U budućnosti želi dovesti i svoju obitelj. Kad prođe godina dana od njihova odlaska od kuće, planiraju otići u posjet svojim obiteljima. U Siriji je od odlaska Bašara al-Asada početkom prosinca prošle godine situacija sigurnija i bolja nego prije, objašnjavaju. I Ante želi u Osijek dovesti obitelj, premda oni to (još) ne žele. "Otac mi govori da će me možda u budućnosti doći posjetiti, a ja mu kažem da će, kad upozna Osijek i Osječane, poželjeti ovdje ostati", uz osmijeh zaključuje Ante. n
