"Nisam vam ja ništa posebno, ja sam samo običan čovjek", rekao mi je Sinap Selmani, prodavač plodina, kada sam ga 2019. godine uime Glasa Slavonije pozvala na panel u povodu Dana grada Osijeka, jer je već tada 50 i više godina poslovao u strogom središtu Osijeka prodajući Osječanima nešto što ima posebnu vrijednost, iako se, površno gledajući, može činiti da riječ o sitnicama. Njegov mi je sin Mirsad, koji je polako preuzimao posao, rekao tada: "Tata je zaštitni znak naše firme".

Selmanijeve su kokice, špice, kikiriki, kestenje i kuhani kukuruz Osječanima nešto kao Proustu madeleine, njihova je obiteljska radnja, danas sa 70-godišnjom tradicijom, dragocjen dio osječkog identiteta, dio gradske kolektivne memorije, taj je kiosk, bez pretjerivanja, jedno od mitskih mjesta. Zbog toga ne čudi što je vijest o smrti Sinapa Selmanija, koju je na društvenim mrežama jutros (petak) objavio njegov sin Mirsad, dočekana s velikom tugom. Mnogi su u izrazima sućuti osjetili potrebu napisati koliko su cijenili Brku (kako su ga mnogi odmilja zvali) i njegov doprinos gradskom životu.

"Moj je tata u armiji upoznao dobre ljude Slavonce, koji su ga pozvali da ih obiđe kada iziđe iz vojske. Došao je u Osijek i vidio da tu nema tog našeg zanata, nema pečenog kestenja. To mu se svidjelo, otišao je u Općinu i zatražio dozvolu za prodajno mjesto ondje gdje smo i danas, na samom uglu. Možda se Osječani sjećaju, onda je bio samo štand, kioska nije bilo. Znači, tata je došao 1956., pa su se moji rastali i ja sam kao dijete pripao njemu pa sam se doselio 1959. u Osijek. Godine 1973. dobili smo kiosk, do tada smo, dakle, gotovo 20 godina, radili na štandu, na otvorenome. Grad je imao sluha poslije toliko godina i dopustio nam je taj kiosk. Mušterija je kod nas uvijek u pravu, mi poštujemo naše kupce i uvijek se trudimo ponuditi im kvalitetu. Nekada su radila sva kina u centru, korziralo se u svim vremenskim uvjetima svakim danom, 'ordiniralo' se gore - dolje. Točno se znalo gdje su se šetali i stajali studenti, gdje đaci, gdje su bili udovci, gdje udovice..., sve je imalo nekakvo nepisano pravilo. U to je vrijeme grad tako živio. Ali od rata se sve to izmijenilo, nestalo je korzo, zatvorila su se kina. Srećom, Urania ponovno radi, i to odlično", rekao je na spomenutom panelu Sinap Selmani.

Iako su danas trgovine krcate tzv. grickalicama svih mogućih svjetskih proizvođača, koji ih pakiraju u pomno dizajniranu ambalažu i prodaju zahvaljujući skupim promidžbenim kampanjama, Sinap Selmani svoje je proizvode desetljećima prodavao u običnoj bijeloj papirnoj vrećici, čak i bez logotipa, a svejedno su on, njegova djeca i unuci lijepo živjeli od toj kioska. Kako? Poštenim radom, bio bi nakraći odgovor. Mirsad, koji je od oca preuzeo posao prije desetak godina, u međuvremenu mu je dao dodatnu vrijednost i modernost, no zadržao je najvažnije sastojke obiteljskih proizvoda: kvalitetu, prokušane recepte i poštovanje prema kupcima.

"Ljudi se nisu promijenili, promijenili su svoje navike. Gubitak korza jako se osjeti, iako je bilo nekoliko pokušaja da se obnovi ta tradicija. Sanjam o tome da centar vrati stari sjaj", rekao je svojedobno Sinap Selmani.

Skroman, šutljiv i marljiv kakav je bio cijeloga života, on sâm sačuvao je za mlađe generacije taj kutak starog sjaja u koji uporno vodimo svoju djecu, unuke, praunuke kako bi zagaravili prste i zauvijek zapamtili mirise i okuse svoga najdražeg grada.

Dženaza Sinapa Selmanija (69) održat će se u subotu (15. veljače) u 13.10 na Centralnom groblju.