U Osijeku je 1925. godine, kao i u drugim hrvatskim krajevima, održana velebna svečanost obilježavanja 1000. godišnjice Hrvatskoga Kraljevstva. Prigoda je da se ove godine, u povodu 1100. godišnjice Hrvatskoga Kraljevstva, prisjetimo na koji je način u Osijeku ta obljetnica obilježena i izvedena.

Svečano izdanje Hrvatskog lista

Većina se informacija o proslavi 1000. godišnjice Hrvatskog Kraljevstva u Osijeku nalazi u osječkim novinama "Hrvatski list" iz 1925. Objavljivale su članke i informacije vezane uz tu obljetnicu od 12. srpnja 1925. do 6. listopada 1925.

prof. dr. sc. Srećko TOMAS

Hrvatsko pjevačko i glazbeno društvo "Kuhač" iz Osijeka pozvalo je sva osječka hrvatska društva i ustanove da pošalju svoje izaslanike na dogovor u vezi s proslavom 1000. godišnjice Hrvatskoga Kraljevstva u Osijeku. Dogovor je previđen za 14. srpnja 1925. u separeu svratišta Grand, a na tom je susretu izabran međuklupski odbor s gradonačelnikom Osijeka, dr. Vjekoslavom Henglom, kao predsjednikom, potpredsjednicima odvjetnicima Augustom Petrovićem i Slavkom Michlom, tajnikom Josipom Hartlom, blagajnikom Lujom Vicom i još 12 osoba kao članovima. Zaključili su da se središnja proslava u Osijeku održi 6. rujna 1925., a zatim i kako bi zastupstvo grada Osijeka trebalo donijeti odluku da se tadašnji Pukovnijski vrt prozove Perivojem kralja Tomislava, u kojem je predviđeno da se zasadi spomen-lipa za uspomenu na tu proslavu. Taj je odbor intenzivno radio na pripremama svečanosti sve do 6. rujna 1925. Sve je te aktivnosti revno pratio "Hrvatski list", koji je u nedjelju 6. rujna 1925., kako bi uveličao proslavu, tiskao svečano izdanje, od čak 28 stranica. U tom je izdanju objavljeno, uz detaljne informacije o održavanju proslave u Osijeku, i više članaka ili pjesama posvećenih 1000. godišnjici Hrvatskog Kraljevstva i prvom hrvatskom kralju Tomislavu. Tako su objavljeni radovi: Stjepka Ilijića ("Hrvatskom Narodu. Kad Osijek slavi 1000-godišnjicu osnutka hrvatskog kraljevstva"); Rudolfa Horvata ("Tomislav prvi kralj hrvatski"); Vjekoslava Klaića ("Kralj Tomislav i Slavonija"); Dragutina Domjanića ("Uspomena); Nikole Andrića ("O tisućoj godišnjici hrvatske književne kulture"); Kerubina Šegvića ("Najstariji hrvatski kulturni spomenik. Hrvatsko narodno pismo"); Josipa Bösendorfera ("Političke i socijalne prilike u Slavoniji za narodne dinastije. (Retrospektivna slika)"); Josipe Glembay ("Hrvatice u zrcalu tisućgodišnjice"); Vladimira Nazora ("Tomislav. Prvi sukob") i dr. Vjekoslava Hengla ("Proslava Tisućgodišnjice u Osijeku: Proglas gradonačelnika dra Hengla na osječko građanstvo").

Posebno izdanje Hrvatskog lista

Nema dovoljno prostora za obrazlaganje sadržaja svih tih članaka. Stoga iz članka prof. dr. Josipa Bösendorfera navodim: "Od Hrvata, priča car Konstantin, koji su došli u Dalmaciju, odvojio se jedan dio i osvojio Ilirik (valjda Bosnu) i Panoniju (Slovinje, Slovinska zemlja, Slavonija). No kako ih je bilo premalo, nijesu mogli, da urođenim jezično srodnim Slavenima nametnu i svoje ime, ali su svejedno i ovdje osvajači postali gospodari zemljišta. Tako je od Drave na jug sve tamo do Skadarskog jezera sezalo područje bezbrojnih slavenskih (hrvatskih) župa sa županom (u župskom utvrđenom gradu) na čelu." Iz članka Josipe Glembay izdvajam: "Tisuću godina! Usporedimo li ih sa vječnošću, onda je to samo neznatan odlomak vremena - ali naspram trajanja čovjekova života deset je to vjekova, koje nitko doživiti ne može. Upravo to potaklo me pogledati u zrcalo naše Tisućgodišnjice, koja se evo baš navršava..." Dr. Hengl u svom je proglasu istaknuo da je prvi hrvatski kralj Tomislav bio ujedinitelj "suverenog hrvatskog naroda", te je dodao: "Stvarala su se i raspadala carstva i kraljevstva: nestajale su i rasplinule se moćne i snažne države. Dolazili su i odlazili Huni i Avari. Selili su se narodi i plemena od jednog kraja svijeta do drugoga. Pojavio se je Istok sa nečuvenom i do tada neviđenom snagom u cilju, da pregazi Zapad. Vodili su se najljući i najkrvaviji bojevi, nestajalo je i naroda i plemena; ali u svim tim vjekovnim burama i nepogodama, u toj tisućgodišnjoj borbi na život i smrt održao se je rod Hrvata na ljubljenoj grudi i na sinjem Moru svom, ljubeći jednakom i nerazdjeljenom ljubavi goli krš, kao i plodnu ravnicu njenu."

Odbor proslave 1000. godišnjice Hrvatskog Kraljevstva u Osijeku utvrdio je program proslave, a ovdje se iznose glavne manifestacije u okviru te svečanosti.

Bakljada i izvedba “Kralja Tomislava"

U subotu 5. rujna 1925. predvečer krenula je povorka s bakljama od Jelačićeva trga u Donjem gradu, kroz Tvrđu, u Gornji grad, na tada zvani Trg kralja Petra, u redoslijedu: glazba, vatrogasna društva (Donji grad, Novi grad, Gornji grad), hrvatska pjevačka društva (Lipa, "Zrinski", "Frankopan", "Kuhač"), Hrvatski sokol, glazba, građanstvo. Na Trgu kralja Petra govorio je s balkona svratišta Central povjesničar Josip Bösendorfer. Zatim je bakljada krenula Strossmayerovom, Rokovom i Pejačevićevom ulicom te natrag na Trg kralja Petra, gdje je bio razlaz. U 20.30 izvedena je drama "Kralj Tomislav" Stjepana Miletića u Narodnom kazalištu.

Misa pod otvorenim nebom

Službeni dio proslave u Perivoju kralja Tomislava počeo je 6. rujna 1925. u 10 sati slavljenjem sv. mise zahvalnice. Oltar, ukusno okićen cvijećem i zelenilom te obložen skupocjenim sagovima, bio je podignut sjeverno od teniskog igrališta. Misu je služio župnik i dekan iz osječke Tvrđe Bezetzky, uz koncelebraciju gornjogradskog župnika Pavića, kapelana Mikolića i vjeroučitelja Šokičića. Službi su Božjoj nazočili gradonačelnik Hengl s gradskim zastupnicima, veliki župan Gaj, "divizioner" Dimitrijević, predstavnici svih osječkih oblasti, kulturno-prosvjetnih društava i korporacija, dobrotvornih ustanova, gospodarskih organizacija i dr. Također, građanstvo je u velikom broju došlo u Perivoj kralja Tomislava. Pod misom je Pjevačko i glazbeno društvo "Kuhač" iz Osijeka "izvanredno lijepo pjevalo Novakovu staroslavensku misu".

Povorka kroz grad

Nakon sadnje spomen-lipe formirala se svečana povorka svih sudionika iz Perivoja kralja Tomislava i krenula kroz Aleksandrovu, Kapucinsku, Županijsku i Desatičinu ulicu na tadašnji Trg kralja Petra, gdje je bio razlaz. Povorku je pratila đakovačka vatrogasna glazba, a u povorci su išla korporativno-dobrovoljna vatrogasna društva iz Gornjeg, Donjeg i Novog

grada te Retfale, zatim skauti i planinke, predstavnici oblasti, pjevačka društva, svećenstvo, brojna društvena izaslanstva, hrvatski sokoli i sokolice te građanstvo. "Hrvatski list" posebno je istaknuo da je u povorci bila i skupina djece u narodnoj nošnji, što je nazvao vrlo pohvalnim i odgojnim. Pohvaljena je i velika skupina Šokica i Slavonki u njihovim vrlo bogatim i raznobojnim nošnjama.

Pučka svečanost

Za svečanosti povremeno je rosila sitna kišica, no unatoč tomu pučka je svečanost "odlično uspjela", jer je Perivoj kralja Tomislava bio posjećen kao ni za jedne dotadašnje javne priredbe u Osijeku. "Hrvatski list" iznio je podatak da je bilo 5000-6000 posjetitelja. Zabava je počela u 15 sati tombolom, za koju je rasprodano čak 5000 karata.

Tijekom pučke svečanosti građanstvo se zabavljalo u točionicama pića, slastičarnicama i drugdje. Đakovačka vatrogasna glazba neprestano je bila aktivna, a pjevačka društva (Lipa, "Zrinski", "Frankopan" i "Kuhač") pod ravnanjem ravnatelja Ungera pjevala su na visoko postavljenoj pozornici. Tamburaški zbor, sastavljen od članova HPTD-a "Zvonimir" iz Osijeka, činovničkog tamburaškog zbora iz Belišća i nekolicine tamburaša iz Đakova, nastupio je pod ravnanjem gospodina Rohrbachera i vrlo lijepo odsvirao više pjesama.

Na pučkoj svečanosti održavao se i tzv. šaljivi ribolov. Naime, jedan se gospodin, spazivši da njegova supruga baca udicu, neopaženo zavukao u "ribnjak", pričvrstio udicu za ovratnik i dao se izvući. Kad se pojavio iza dasaka, dočekale su ga salve smijeha, a njegova bolja polovica, iako uzbuđena i zbunjena, dobacila mu je: "Ah ti, matori, baš tebe trebam!"

Venecijanska noć na Dravi

Jedna od najprivlačnijih točaka pučke svečanosti bila je "venecijanska noć" na Dravi ispred Perivoja kralja Tomislava. Pirotehnička sekcija priređivačkog odbora i Veslački klub Neptun izveli su tu priredbu na opće zadovoljstvo i oduševljenje bezbrojnih gledatelja, okupljenih uzduž cijele dravske obale u Gornjem gradu. Vatromet je izveden u šumici na lijevoj obali Drave. Počeo je u sumrak, a nakon pucanja "žabica" (mužara) puštane su raznovrsne rakete, sipana bengalska vatra, zvijezde itd., sve u različitim bojama, tako da je Drava, sa šumicom i Perivojem, izgledala čas crvena, čas bijela, čas plava, a publika je, očarana fantastičnim prizorima, davala oduška svom oduševljenju burnim pljeskom i povicima.

Regata Neptuna zapravo je bila manifestacijski nastup čamaca osvijetljenih električnim žaruljama i lampionima. Čamci su bili raznobojno osvijetljeni i poput strijele rezali su vodu te izvodili stilski dotjerane figure. I krajem te predstave razlijegao se "sonoran glas g. rektora Vražića": Lijepa naša domovino... Cijelo je građanstvo prihvatilo pjevanje i zajednički otpjevalo hrvatsku himnu.

Svečana izvedba opere

Svečana izvedba opere "Nikola Šubić Zrinski", s Rudolfom Bukšegom u naslovnoj ulozi te gospodom i gospođama Knittel (kao gostima), Kovač i Rodane u glavnim ulogama, trebala je biti izvedena predvečer 6. rujna 1925. na otvorenom u blizini novozasađene spomen-lipe, ali je zbog nesigurnog vremena izvedba premještena u kazalište. Nakon te predstave u Grandu je svirala đakovačka vatrogasna glazba do dva sata nakon ponoći.

Sudbina spomen-lipe nakon II. svjetskog rata

Zanimljivo je da je spomen-lipa nakon Drugog svjetskoga rata posječena, tadašnja je vlast u socijalističkoj Jugoslaviji smatrala da će tako lipa prestati rasti. Međutim, spomen-lipa ne da nije odumrla nego je i izrasla s četiri nova izdanka, tako da ta lipa danas dominira među drvećem unutar Perivoja kralja Tomislava. U svojoj je protuhrvatskoj djelatnosti tadašnja jugoslavenska vlast promijenila ime toga perivoja u Park kulture. To se ime zadržalo sve do demokratskih promjena i osamostaljenja Republike Hrvatske 1990., kada je vraćeno ime Perivoj kralja Tomislava. Također, originalna mramorna ploča s natpisom postavljenim kao stupom pokraj spomen-lipe oštećena je šrapnelima granata tijekom velikosrpske agresije na Osijek i Republiku Hrvatsku. Stoga je izvađena i čuva se u Muzeju Slavonije, a na njezino je mjesto postavljena replika.

Družba "Braća Hrvatskoga Zmaja" (DBHZ) i Matica hrvatska (MH) predložile su Hrvatskom saboru proglašenje 2025. godine Godinom obilježavanja 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva, što je prihvaćeno na saborskoj sjednici 14. ožujka 2024. Za očekivati je da se tijekom ove godine obnove spomen-obilježja postavljena u prigodi proslave 1000. godišnjice hrvatskog kraljevstva u Osijeku. Tim i sličnim manifestacijama u Osijeku trebali bismo dostojno obilježiti značajnu obljetnicu.