1967.

Sredinom studenoga 1967. godine Komunalno poduzeće (sljednik je Unikom) kupilo je od beogradskog ZOO-vrta četverogodišnju slonicu Cicu. U Osijek je stigla kamionom. Bila je visoka metar, a teška oko 500 kilograma. Za nastupajuće zimske mjesece Cici je osiguran privremeni smještaj, a u proljeće sljedeće godine planirano je trajno uređenje prostora. Iako je za kupnju te slonice bila zainteresirana i uprava ZOO-vrta u njemačkom gradu Münchenu, slonica je ipak stigla u Osijek. Tu se je dobro prilagodila. O njoj su se brinula dva hranitelja. Svakodnevno je jela oko 30 kg sijena, 10 kg sirove mrkve, šest kg mekinja i kilogram riže. Budući da je Cica bila ljubimica beogradskog vrta, očekivala se njezina omiljenost i atraktivnost i među osječkim posjetiteljima, posebice među djecom. I bi tako.

1969.

Prvomajske praznike 1969. Osječani su ponovo proveli u prirodi, i to na lijevoj obali Drave. Kompom se u dva dana preko Drave prevezlo oko 20.000 Osječana, od toga broja 8000 posjetilo je životinje u ZOO-vrtu. Tih se dana zbio i poseban događaj - prvi se put u nekom ZOO-vrtu tadašnje države izlegao noj. Prirodni okoliš u ZOO-vrtu u Zagrebu, Splitu, Ljubljani i Skopju, drukčiji od osječkog, nije nojevima odgovarao za ležanje na jajima. Doduše, i u Osijeku je mužjak noj gotovo dva puna mjeseca sjedio na jajima, a kada su se izlegla četiri noja, tri je mužjak odmah pogazio, a četvrtog su djelatnici ZOO-a uspjeli spasiti i smjestiti ga u posebni kavez, koji nije bio neko vrijeme dostupan posjetiteljima.