Vodostaj Drave koji je u utorak prijepodne bio samo pola metra viši od povijesnog minimuma (-172), izmjerenog u kolovozu 2022. godine, ogolio je pješčane sprudove koji uvijek privlače pozornost Osječana, a osobito kad se pojave u vrijeme kada ih najmanje očekujemo, početkom siječnja. Stoga ne čudi što su objektivi šetača ovih dana upereni ne samo prema njima nego i nekim ostacima prošlosti koje imamo priliku vidjeti samo za trenutnih i još nižih vodostaja.

Nepokolebljivi pecaroši

Za drvene trupce koji vire iz pijeska tik uz obaloutvrdu na desnoj strani rijeke, kod Tvrđe, često ćemo čuti kako je riječ o ostacima mosta koji je dao sagraditi Sulejman Veličanstveni, no zapravo je riječ, bar nas tako uvjeravaju bolji poznavatelji osječke povijesti, o ostacima nekadašnjeg Garnizonskog kupališta, koje se nalazilo podno barokne utvrde.

Uvijek je zanimljivo i na osječkoj Copacabani, ili Kopiki, kako joj volimo tepati. Začudo, iako je riječ o dijelu obale na kojem gotovo uvijek ima šetača i rekreativaca, a nerijetko i zimskih kupača, ondje smo u utorak prijepodne zatekli samo jednog pecaroša. No prvi je radni dan nakon produženog vikenda... Poznato je kako ribiči ne posustaju ni zimi, a jučerašnji, puno više proljetni nego zimski, dan bio je odlična prilika za bijeg od užurbane svakodnevice i samotno uživanje na obali najdraže rijeke, a riba ako zagrize, zagrize, to je, kratko nam je dobacio na naše pitanje grize li, ionako u drugom planu. Iako u trenutku kada smo šetali poznatim osječkim kupalištem ondje nije bilo kućnih ljubimaca, tragovi u vlažnom pijesku otkrivaju da psi rado trčkaraju uz Dravu. Osobito je to vidljivo na velikoj pješčanoj površini kod Podravlja, nasuprot Kliničkom bolničkom centru, gdje su isplivale olupine čamaca i naplavine koje je donijela rijeka. Ta je nesvakidašnja pojava privukla pažnju jednog našeg sugrađanina koji je iskoristio priliku kako bi zastao na pješčanom sprudu i poput onog pecaroša uživao promatrajući rijeku.

Pješčani je sprud privukao i jata galebova koja smo u posljednje vrijeme naviknuli viđati na lukobranu nove Zimske luke. Na jednoj od naplavina primijetili smo i čaplju, pretpostavljamo pristiglu iz obližnjeg Kopačkog rita. Prije desetak i više godine u ovo bi se vrijeme vjerojatno već preselila na topliju destinaciju, no čini se kako s klimatskim promjenama za time više nema potrebe ili je samo odgodila odlazak u južne krajeve.

Varljiva priroda

Ni mi ljudi više ne znamo što možemo očekivati od prirode, na što računati, kako planirati. Pravi, obilni snijeg koji je nekoć bio sasvim uobičajena pojava u siječnju, postao je rijetkost i u gorskim krajevima, pa nikoga više ne iznenađuje ni ovakav zimski vodostaj Drave ni temperatura koja je u samo nekoliko dana s -5 skočila na 13 i više Celzijevih stupnjeva. Iako pišući pjesmu “Proljeće je 13. u decembru” Branimir Štulić nije imao na umu klimatske promjene, mnogi će ih se ovih dana prisjetiti te ih parafrazirati. No, ne zadugo, jer prema vremenskim prognozama već u petak možemo očekivati povratak iz privremenog proljeća u zimu.