Otkako je nakon prerane smrti mlade novinarke Ane Rukavine 2006. godine osnovana zaklada koja nosi njezino ime, s ciljem proširenja Hrvatskog registra dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica te pomoći u osnivanju i radu javne Banke krvi iz pupkovine, zahvaljujući nesebičnim darivateljima 184 oboljele osobe dobile su nadu u spas života.

Danas je u Registru gotovo 68 tisuća potencijalnih darivatelja, što je velik napredak od početnih 156 u vrijeme kada se Ana Rukavina liječila od leukemije te je taj broj bio nedovoljan da bi se ikome pronašao podudaran darivatelj. Tada su to bili uglavnom članovi obitelji oboljelih, a danas su to ljudi diljem Hrvatske koji su se, potaknuti Aninim apelom za životom ili potrebom za podudarnim darivateljem nekoga iz njihove blizine, odlučili upisati u Hrvatski registar s nadom da će jednoga dana imati priliku spasiti nekome život.

Bez dileme

Među onima kojima se ta prilika pružila Bizovčanka je Kristina Lujić. Poziv koji je čekala otkako se prilikom jednog od redovitih darivanja krvi upisala u Registar stigao je u ljeto 2021. godine. Kada je doznala da njezine matične stanice vjerojatno mogu pomoći osobi oboljeloj od leukemije, bez razmišljanja je odlučila donirati koštanu srž, iako je riječ o postupku koji nije sasvim bezbolan. Identitet osobe koja se zahvaljujući njezinoj altruističkoj gesti danas uspješno oporavlja još uvijek joj nije poznat, no ističe kako ju neopisivo veseli činjenica što je mogla pomoći. Kristina je ovu inspirativnu priču odlučila podijeliti s našim čitateljima.

“Ne sjećam se prije točno koliko godina, no bio je slučaj trogodišnjeg dječaka iz Zagreba koji je obolio od leukemije te se za njega tražio donor koštane srži. Kako je najmlađi od trojice moje braće radio s njegovim ocem, bila sam dobro upoznata s tom tužnom situacijom, što me je potaknulo na razmišljanje da se i sama prijavim u Registar. Učinila sam to prilikom jednog od dobrovoljnih darivanja krvi, a postupak je bio vrlo jednostavan. Ispunila sam obrazac te mi je izvađena još jedna dodatna vrećica krvi, koja je poslana na analizu", započinje Kristina.

"Svatko od nas koji je upisan u Registar, bar je tako razmišljam, očekuje poziv za transplantaciju. Ja sam ga dobila u ljeto 2021., a nakon što su mi rekli da sam potencijalni donor, uslijedilo je i pitanje želim li nastaviti s postupkom. Naravno, pristala sam bez ikakve dileme, nakon čega sam obavila prvo testiranje u Osijeku, gdje su mi uzeli krv i rekli kako će mi se javiti za desetak dana, nakon što obave analizu koja će utvrditi jesam li kompatibilna s primateljem.

Kada sam već pomislila da od svega neće biti ništa, ipak je stigla potvrda da bih mogla biti donor koji je kompatibilan s oboljelom osobom te sam pozvana na testiranje u Zagreb, gdje je utvrđeno da smo 100 posto kompatibilni", govori s jednakim oduševljenjem kao i onoga dana kada je doznala da bi njezina koštana srž mogla nekome spasiti život.

Postupak transplantacije obavljen je 7. listopada 2021., a prema informacijama koje je dobila ljetos, primatelj se dobro oporavlja. Identitet te osobe nije joj poznat, iako je prošao rok od dvije godine nakon kojeg i ona i primatelj mogu doznati podatke o onom drugom. "Znam samo da se radi o muškoj osobi malo starijoj od mene te da je iz Hrvatske. Kada sam se raspitivala kako je taj čovjek, rekli su da mi mogu otkriti njegov identitet, međutim, unatoč tome što imam veliku želju upoznati ga, ipak sam odlučila pustiti da se on sam javi, jer ne znam kako se nosi s cijelom situacijom", govori Kristina, koja je dvije godine nakon transplantacije "rezervirana" za tu osobu u slučaj da joj se stanje pogorša, no tada ne bi morala ponovno prolaziti cijeli postupak, nego samo donirati krv, s obzirom na to da ta osoba sada ima njezine matične stanice.

Pitali smo ju kako se osjećala nakon saznanja da se osoba kojoj je donirala svoje matične stanice dobro oporavlja. "Taj osjećaj je nemoguć opisati, kao da ni sama još uvijek nisam svjesna svega. Najvažnije je da je spašen jedan ljudski život, a što je najbolje, za to je potrebna samo dobra volja, ništa više", odgovora.

Krila anđela

Koštana srž uzima se iz kostiju zdjelice. Kako ovaj postupak nije bezbolan, uzimanje koštane srži radi se u općoj anesteziji u operacijskoj dvorani, a sve skupa traje nekoliko dana. Iako je imala veliku podršku obitelji, nikome nije bilo svejedno kada se zaputila na transplantaciju u Zagreb.

“U trenutku kada sam odlazila u Zagreb, kod kuće sam ostavila dvoje male djece, a svi moji, koliko god su bili ponosni, toliko ih je bio i strah, pogotovo moju mamu. Iako nemam problema s doktorima, kada sam u razgovoru s anesteziologom doznala da će u jednom trenutku aparat disati za mene, ipak sam se malo trgnula, nije mi bilo svejedno. Sam postupak nije bezbolan, ali nije ni tako strašan. Transplantacija je bila u četvrtak, u petak sam se vratila iz Zagreba, a u ponedjeljak već bila na poslu", poručuje svima koje će njezina priča možda potaknuti da postanu potencijalni donori.

Tada su njezini sinovi imali 5,5 te godinu i osam mjeseci i nisu bili svjesni u što se mama upušta, no danas kada na TV-u vide pozive za doniranje koštane srži znaju reći: Mama, i ti si donirala!

“Pitali su me često zar me nije strah, što će biti s moje dvoje djece ako mi se nešto dogodi. No, ponavljam, onaj trenutak kada sam dobila poziv i saznala da sam kompatibilna te da je istu informaciju dobio i taj čovjek, više nisam mogla odustati. Kako ću reći uplašila sam se, a znam da sam toj osobi jedina šansa. Izuzetno sam sretna što sam dobila tu priliku i uvijek bih ponovila isto, a tome ću učiti i svoju djecu", poručuje.

Šansa da pronađete svog podudarnog darivatelja u Hrvatskoj je 1:100.000, a bila bi i puno manja da nije Zaklade Ane Rukavine i nesebičnih ljudi poput Kristine Lujić. "Dobiti priliku da nekome spasiš život... Puno njih nije i neće ju dobiti, to onaj gore mora posložiti kockice i reći ti si taj. Zato svima kažem da se upišu u Registar, jer nikad ne znaš. Nas je mama odmalena učila bolje daj nego da ikada moraš tražiti. Onoga dana kada sam završila s transplantacijom, javio mi se jedan bivši kolega koji nije znao gdje se i zašto nalazim. Kada sam mu rekla da sam bila donor, a riječ je o čovjeku kojem je transplantacijom također spašen život, rekao mi je - ovim si činom dobila krila anđela. Nisam mogla čuti ljepše riječi."