Nije baš Rio de Janeiro (siječanjska rijeka na portugalskom), a nije baš ni ona prava Copacabana, uz slani Atlantski ocean (gdje je pijesak jučer bio zagrijan na 29 Celzijevih stupnjeva), ali jesu naša Kopika i Drava, i samo to bilo je dovoljno da se na njima okupe ljubitelji zimskog kupanja i picigina.

Većina njih ostala je na obali, a samo njih dvadesetak, gotovo k'o od majke rođeno, skočilo je u ledenu vodu. Temperatura zraka i vode gotovo se izjednačila, krezubo sunce jedva da je podiglo živu na četiri ili pet stupnjeva u termometru, a Drava je bila čak i koji stupanj hladnija. Da su nekoliko dana ostali onaj snijeg i one temperature, možda bi i ledila i otežavala kupanje. No i jučer bi pingvini padali u nesvijest od zime.

- Što je, ne mogu te već koju godinu nagovoriti da se maneš te olovke i pisanja pa se i ti napokon okupaš s nama - nagovara me Zvonimir Lončarić i objašnjava kako je zapravo sve jednostavno - samo treba pričekati da ti cijelo tijelo utrne od 'ladnoće pa je sve poslije, kao, nekako lakše.

- Ma nemoj! Baš si meni našao prodavati dumine - odgovaram gledajući ga u nevjerici te ga priupitam što se onda sad toliko trese i puše u šake trljajući ih kao da je dobio na lotu. Gabriela Poslon ne preskače kupanje, nasmijala se i kazala da je opet stigla ravno s crkvenog božićnog koncerta. Inače, i kod kuće zna izletjeti u dvorište i tuširati se ledenom vodom. Doduše sad nešto manje, jer je krošnje ne štite od pogleda.

Miroslav Dasović, zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Osijeku, nije bio po službenoj dužnosti na druženju, ali je s kruha masti s paprikom i vinom u rukama ipak prebrojio jesu li svi koji su skočili u vodu ponovno na obali.