Mariano Tadić; Antun Šikić- mentor; Jakov Gregić
Zrakoplovni modelar Mariano Tadić (16) prvi na svijetu, Jakov Gregić (12) peti
Zrakoplovi se izbacuju rukom, a cilj je ostvariti što duži let. Natjecanje se odvija u dvorani, leti se u tri turnusa sa po tri leta
Osječki zrakoplovni modelari Mariano Tadić (16) i Jakov Gregić (12), pod vodstvom mentora Antuna Šikića, na fantastičan su način završili ovogodišnju sezonu natjecanja u F1N i F1N-150 kategorijama. Mariano je u konkurenciji juniora u Svjetskom kupu osvojio prvo, a Jakov peto mjesto! Obojica su bila odlična u istoj natjecateljskoj kategoriji na državnoj razini, gdje je Mariano završio drugi, a Jakov treći u konkurenciji juniora, s tim da je Jakov bio najbolji u kategoriji mlađih juniora.
Avioni od desetak grama
O ovim sjajnim rezultatima i svemu što stoji iza njih razgovarali smo u njihovu drugom domu - Domu tehnike u Tvrđi, gdje se već godinama subotom bave ovom izvanškolskom aktivnošću Centra tehničke kulture grada Osijeka, a također su i članovi Aerokluba Osijek, preko kojeg dobivaju licence kako bi mogli sudjelovati na natjecanjima Svjetskog kupa.
Kako nam je otkrio Antun Šikić, riječ je o natjecanjima u dvoranskim modelima zrakoplova koji su teški između 10 i 12 grama, a izrađuju se od stiropora i posebnog modelarskog drva - balze. U modelarstvu postoji 20 - 30 kategorija, a ova je poniknula u Hrvatskoj, otkriva Šikić, te će već iduće godine u sklopu Svjetskog kupa u ovoj kategoriji biti održano 12 natjecanja u Europi i tri u SAD-u.
“Ovu je natjecateljsku kategoriju osmislio pokojni Damir Kosir, a Osijek ju je u sklopu Centra tehničke kulture Grada Osijeka i Aerokluba Osijek odmah podržao. U njoj se natječemo već 11 godina u zemljama regije, a prošle ju je godine naša krovna organizacija FAI priznala kao službenu. Do sada su to bili internacionalni kupovi, a sada je natjecanje prešlo u Svjetski kup. Ove je godine održano osam natjecanja, sedam u Europi i jedno u SAD-u. Od tih osam natjecanja uzimaju se četiri najbolja rezultata, a oni se dobivaju tako da samo prvih 50 posto natjecatelja dobije bodove za poredak. Natjecanje se održava u dvorani, leti se u tri turnusa sa po tri leta, a na kraju se zbrajaju tri najbolja rezultata. Zrakoplovi se izbacuju rukom, a cilj je ostvariti što duži let”, pojašnjava Šikić te dodaje kako Mariano kao junior već postiže rezultate od 45 do 48 sekundi, a kod seniora se oni kreću od 50 do 55, što znači da je mlada osječka modelarska nada vrlo blizu najiskusnijim modelarima.
“Za ovu je godinu Mariano najbolji junior u Svjetskom kupu, na kojem je sudjelovalo dvjestotinjak natjecatelja, s time što je onih rangiranih koji su dobili rezultate samo 50, a u ukupnom mješovitom plasmanu u kojem sudjeluju i seniori osvojio je odlično 13. mjesto”, ističe mentor ovog darovitog modelara.
Složna je to klapa, na natjecanja ih odlazi 12 - 15, druže se i to druženje ističu kao najljepšu stvar u cijeloj priči oko modelarstva. Iako im je tek 16, odnosno 12 godina, i Mariano i Jakov već prenose svoja znanja mlađima.
Jakov pohađa OŠ Mladost, a modelarstvom se bavi od prvog razreda. “Vidio sam druge kako iz Doma tehnike odlaze s modelima zrakoplova koji su mi se činili zanimljivima. Povuklo me je, pa sam se brzo i sam okušao u zrakoplovnom modelarstvu. Svidjelo mi se, dobro mi je krenulo i sve me više zanimalo”, otkrio nam je Jakov te opisao kako izgledaju natjecanja u kojima uspješno sudjeluju.
“Kod većih modela važno je kako ih izbacuješ, moraš paziti da ne idu previše dolje, ali i da ne ‘pumpaju’, kako mi kažemo. Tada možeš dobiti najviše sekundi leta. Isto vrijedi i za manje modele koje ispaljujemo na praćkicu, pazeći na kut i nagib”, pojašnjava Jakov.
Kada se počeo baviti ovim hobijem, nije očekivao da će biti ovako uspješan, no kaže kako “nikad ne znaš kamo te život vodi”.
“Za mene je sve ovo prije svega dobra zabava, a kroz to druženje s prijateljima polako sam došao i do ovakvog rezultata”, skromno će.
Marianu je 16 godina, učenik je Ekonomske i upravne škole Osijek. Njegov je ulazak u medelarstvo vrlo sličan Jakovljevu.
“Općenito sam volio modelarstvo, pa rekoh sebi zašto ne bih probao i ovo. Bilo mi je zabavno kako izrađujemo modele, režemo, brusimo, lijepimo... Volim raditi nešto kreativno, i u osnovnoj sam školi volio tehnički. Krenula su i natjecanja, a s njima i dobri rezultati, pa sam tako postao i svjetski prvak”, reći će kao da je postati svjetski prvak nešto svakidašnje.
“Na natjecanjima je bila velika konkurencija, bilo je teško, jer treba znati podesiti modele za što bolji let”, dodaje Mariano, kojemu je želja jednoga dana predavati modelarstvo poput njegova sadašnjeg mentora Šike, posjećivati natjecanja te postati pilot za padobranske modele. Slične su i Jakovljeve želje.
“Držim fige da ćemo nastaviti zabavljati se zajedno kroz ovaj hobi i pomagati mlađima, a neke konkretne planove za sada još nemam”, rekao je Jakov.
Njihov Mentor Antun Šikić ističe kako ih u radu i odlascima na natjecanja financijski prati i podupire Zajednica tehničke kulture Grad Osijeka i Aeroklub Osijek. “Modeli nisu skupi, no veliki su izdaci za putovanja i smještaj. Natjecanja se održavaju subotom, no kada putujemo daleko, moramo krenuti već u petak, tako da djeci tu puno pomognu Grad Osijek i Aeroklub Osijek, dok si mi seniori sami financiramo odlaske na natjecanja”, ističe mentor Šikić, koji je u zrakoplovstvu čitav život.
Mentor i uzor
“Po struci sam aviomehaničar, a počeo sam isto kao i Mariano i Jakov. S 12 godina učlanio sam se u Aeroklub Osijek, gdje sam počeo sa zrakoplovnim modelarstvom, a od 16. godine kroz radionice prenosim svoje iskustvo mlađima. Zrakoplovstvo mi je struka, u Aeroklubu sam prošao sve sekcije, osim modelarstva bio sam padobranac, pilot, jedriličar... Posljednjih sam deset godina u mirovini i svoje sam slobodno vrijeme posvetio djeci, kojoj prenosim svoje iskustvo i putujem na natjecanja”, otkrio nam je ovaj iskusni avijatičar, koji je odgojio generacije i generacije modelara, od kojih su neki postali i profesionalni piloti.
“Uvijek sam ponosan na Brunu Vekića, brata Donne Vekić, koji je jedan od mojih učenika. On je danas profesionalni pilot, a zaljubio se u zrakoplovstvo vrlo rano, baš kao i Mariano i Jakov. I on je išao na natjecanja, a kada je napunio 16 godina, započeo je školovanje za profesionalnog pilota”, ponosan je na svog bivšeg učenika Šikić.
