Osijek je ostao nepokoren zahvaljujući hrabrim ljudima
Mladića počinulih na Rosinjači, ali i ostalih žrtava iz obrane Osijeka u četvrtak su se prisjetili i svijeće zapalili ispred spomen-ploče UHDDR-a Sveti Rok mnogi Osječani, suborci, pripadnici HV-a, članovi obitelji, potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić, gradonačelnik Ivan Radić, dožupan Josip Miletić, izaslanica predsjednika Sabora, zastupnica Nataša Tramišak, Ladislav Bece, načelnik Policijske upave osječko-baranjske sa suradnicima iz Ravnateljstva policije, tajnik UHDDR-a Sveti Rok i dragovoljac Goran Radičević, pripadnici braniteljskih udruga i mnogi drugi.
- Bio je to posljednji napad i najteži dan za grad Osijek, koji se uspio obraniti, ali pod cijenu južnog i istočnog položaja od Osijeka. Ponajprije mislim na Rosinjaču, na novu Tenju, na Antunovac, koje smo branili do 5. prosinca. Nažalost, taj dan naše linije nismo više mogli držati, ali utvrdili smo i ojačali linije oko grada Osijeka, koji se sačuvao. To je bilo ključno za daljnji nastavak borbe za neovisnost i za oslobođenje cijele Hrvatske te, naravno, mirnu reintegraciju - prisjetio se ministar Anušić naglasivši kako mlade generacije treba učiti o hrabrosti onih koji su branili Hrvatsku - istaknuo je ministar Anušić.
- Poginulima u spomen zvonila su zvona u 9.05, točno u vrijeme kada je prekinuta komunikacija s hrabrim braniteljima u šumi Rosinjača. Njima u čast Gradsko vijeće donijelo je odluku da se današnji dan proglašava Danom obrane Osijeka. U Rosinjači je tog dana 1991. izveden najžešći napad u kojem su hrabri branitelji, koji su bili malobrojniji u odnosu prema neprijatelju i manje naoružani, pružili otpor i zaustavili neprijatelja, odnosno njihov prodor u grad. Njihova žrtva ne smije biti zaboravljena, danas se prisjećamo 16 branitelja koji su svoj život položili na Rosinjači, na tome im vječna hvala i slava im. Zahvaljujući njima grad Osijek ostao je i bit će zauvijek nepokoreni grad - naglasio je Radić.
Najmlađi među njima bio je Davor Milas, o čijoj je hrabrosti posvjedočio njegov otac Vladimir.
- Teško je bilo što reći. Sa 17,5 godina otišao je iz škole. Škola je trebala ići u Slovačku, a on je rekao: “Ja ne idem. Tko će braniti hrvatsku državu ako svi muški odemo?” Ostao je i branio hrvatsku državu na prvoj crti bojišta - rekao je Milas.