Tonino Barbieri
Toni Vlaškovac & tim Tonino Barbieri: Iz Tonijeve brijačnice svi izlaze kao bolje verzije sebe
Bez obzira na to jesu li iz Hrvatske, Iraka ili Brazila, u retfalačkoj brijačnici navijaju za Bijelo-plave. Šišali su i Vatrene, no svi su klijenti jednako važni
Ekipa me dočekuje u tek otvorenom novom prostoru brijačnice Tonino Barbieri. Već s vrata, iznad kojih se vrti prepoznatljivi crveno-bijelo-plavi barber's pole, provjeravam za svaki slučaj - ali ne, ne šišaju žene, čak ni one s brčićima (smijeh). Iako je večer prije bio party za otvorenje u Ćićarijskoj, kamo su se nakon pet godina preselili sa Štrosike, svi su brijači (brice, barberi, berberi, kako vam drago) na okupu, nasmiješeni i orni za posao.
Od 24. svoj gazda
Pet je stolica, na jednoj Toni klijentu uređuje bradu, na drugoj Moises šiša, na trećoj Twana dječaku, kojeg je dovela mama, pere kosu... Iako je brijačnici tek pet godina, Osječanin Toni Vlaškovac, njezin vlasnik i prvi brk, krenuo je u posao s jednim zaposlenim, a danas zapošljava već pet kolega i kolegica i obučava jednog koji je na prekvalifikaciji. Misli da u Osijeku baš njegova brijačnica ima najveći broj zaposlenih i podržava ekspanziju barberinga u gradu i Hrvatskoj, jer zdrava mu konkurencija, kaže, ne dopušta da živi na staroj slavi.
“Mlad sam se upustio u svijet privatnog poduzetništva, majstorski sam ispit položio u 22. godini, sad mi je 29. Vlastiti posao ima puno dobrih strana, ali podrazumijeva i puno odricanja. Srećom, moja me supruga Katarina trpi i u svemu podržava. Čekamo bebicu, termin je 13. prosinca! U početku su mi najveća potpora bili roditelji, koji su mi najveći uzori. Tata je bio teško ranjen u ratu, a mama je brinula o troje djece i podigla tatu ponovno na noge. Uvijek spominjem djeda, koji je bio portir, ali je u slobodno vrijeme šišao po Retfali. Od njega sam naslijedio prvi alat koji mi, iako tehnički više nije bio za korištenje, puno znači na emotivnoj razini. Tog djeda, imenjaka Antuna, nisam upoznao, ali bit će da sam od njega naslijedio dar za bricu", kaže Toni.
Nije dvojio kad je trebalo izabrati školu, upisao se u Obrtničku, na frizerski smjer, bio je jedini dečko u razredu. Nije želio biti frizer za žene, ali u Hrvatskoj se ne možeš školovati samo za bricu. Tako je prošao sva bojenja, pramenove, trajne, viklanja, peglanja, tapiranja i ostalo kako bi maturirao. Toni je odradio praksu kod Martine Vincer te Maje i Jasne Mak, a prvi je posao našao kod Ane Živko. Svoju je brijačnicu otvorio 2019. godine. Specijalnost mu je šišanje škarama i trimanje brade, a uz posao u brijačnici barber je edukator brenda STMNT.
“Rekao bih da su muškarci ipak manje zahtjevni klijenti od žena, iako i mi imamo nekolicinu njih kod kojih moramo pripaziti na svaku dlaku. Ipak, mislim da s obzirom na visoku kvalitetu usluge koju nudimo te trud, strast, ljubav i veselje koje ulažemo u uslugu, nitko ne iziđe nezadovoljan iz brijačnice. Istina je da smo popularni, zezali su me da su liste čekanja duže nego u bolnici, zbog čega sam se i odlučio za veći lokal, veći broj stolica i veći broj zaposlenih. Najtraženija je usluga šišanje, ali ne zaostaje puno ni sređivanje brade", otkriva Toni.
Nije, naglašava, muški šovinist, uostalom, zapošljava žene, ali od prvog se dana držao toga da je njegova brijačnica samo za muškarce. "Nadam se da se žene neće uvrijediti zbog toga, mi, jednostavno, promoviramo određenu brijačko-frizersku kulturu za muškarce. Želimo u Osijeku ponovno probuditi i osvježiti tradiciju redovitog odlaska svakog muškarca svih uzrasta k svom brici. Žene vole razgovarati u frizerskom i bolje se, rekao bih, osjećaju okružene drugim ženama, a ista je, vjerujte, stvar s muškarcima. Smatram žene ravnopravnima, u mnogočemu i superiornima muškarcima, ali moja je brijačnica otpočetka muška priča. I, vjerujte, najmanje se razgovara o ženama, nitko ne ogovara suprugu ili curu, više se bavimo drugim temama, uz muški humor", kaže.
Kužimo, Toni, oaza za tipove - ma nema ničeg lošeg u tome! I kao uljez na kraćem boravku na novinarskom zadatku osjetila sam testosteronsku vibru u brijačnici, dobru atmosferu, mušku spiku... I vidjela i dječake i odrasle muškarce raznih dobi kako jednako uživaju u friziranju, njezi i pažnji svog omiljenog barbera. Bome, radi se polako, strpljivo, filigranski, pozavidite dečkima kad ih vidite zavaljene u udobne stolice, praonici u blizini, oprema vrhunska (vrijedi kao dva auta), kozmetika za njegu fino miriše, ručnici topli...
Međunarodna ekipa
Ondje radi složna ekipa, međunarodna, može se slobodno reći. "Prvi je stigao Twana, mladić iz Iraka, koji je kod mene prvo bio naučnik, pa radnik, a danas je direktor. I uz to kum! Moises je iz Brazila, također je ne samo moj zaposlenik nego i dobar prijatelj. Meni je to normalno, nisam ih birao zato što su stranci, niti bih ih odbio zato što nisu iz Hrvatske. Jednostavno, oni su našli mene, ja sam našao njih. Twani sam dao priliku koja meni u tome trenutku nije značila puno, a njemu je značila cijeli svijet. Svakako bih rekao da sam uz njega i ja narastao kao čovjek", kaže.
Jesi, Toni, ljudina si!
TWANA RASUL berber
Iračanin kojeg zna pola grada
Brko, kako svi zovu 24-godišnjeg Iračanina kojeg poznaje “pola grada”, stigao je u Hrvatsku iz Erbila migrantskom rutom kao 15-godišnjak. Zna ga i Glasov dvojac, pisali smo o njemu i fotografirali ga već u dva navrata. Na praksi u Obrtničkoj školi, gdje se školovao za frizera, što mu je bio san, upoznao je Tonija Vlaškovca, koji mu je nakon mature dao prvi posao. No Toni mu je, kako kaže, mnogo više od poslodavca - prijatelj i kum. S kolegama se odlično slaže, kao i s klijentima, među kojima mnogi biraju baš njega. Teško ga je vidjeti namrštenoga. U Osijeku se oženio Lorenom i dobili su sina Romea. “Osijek mi je prirastao srcu, volim živjeti i raditi u njemu. Dobro sam se uklopio u ovdašnji mentalitet”, kaže.
MOISES LUIZ CORREA berber
Brazilac došao zbog nogometa
Moises Luiz stigao je iz Brazila zbog nogometa. “Kod nas nema frizerske škole, nego završiš gimnaziju i nakon toga se dalje educiraš za određenu struku. Iako sam stekao tu kvalifikaciju, u Osijeku sam se prvi put zaposlio kao brijač. Igrao sam nogomet u Trećoj ligi ovdje, no, kako nisam napredovao, odlučio sam se zaposliti. I sad igram i treniram, za vikend imam utakmice, ali sve uz posao”, otkriva nasmijani Brazilac na odličnom hrvatskom. Zaručio se prije četiri mjeseca za svoju djevojku, Brazilku, koja je u Osijeku već našla posao kao kuharica. “Planiramo imati obitelj, a Osijek je savršen grad za djecu. Želim ostati ovdje doživotno. Sa svojim sam šefom postao i prijatelj, jako volim ovdje raditi”, kaže Moki iz Jundiaíja.
LUCIJA SITAR barberica
Prva djevojka u Tonino B. timu
Josipovčanka Lucija, kojoj je 25 godina, stigla je u Tonino Barbieri nakon pandemijskog lockdowna. Završila je Obrtničku, a na praksi je bila u žensko-muškom salonu, gdje je, kaže, većinom uređivala muškarce. “Znala sam da to želim raditi. Toni je u to vrijeme otvorio brijačnicu, došla sam na razgovor i dobila posao. Najviše sam naučila od Tonija, a idemo i na edukacije. Nakon Twane i mene stigao je i Moises, potom i ostali. Učimo jedni od drugih, netko svlada nešto novo, prenese drugima”, kaže. Od stilova najviše joj se sviđaju mullet frizure tj. fudbalerke. Nekad ozloglašena frizura, otkriva, ponovno je u modi, ali modernizirana. “Najviše ju vole youtuberi”, kaže. Ona se frizira kod bivše šefice.
ANA BARIĆ berberica
Nije me privlačio salon za žene
Anica, kako ju svi zovu odmilja, u tim brijačnice Tonino Barbieri stigla je kao druga žena. Iz Bistrinaca je, a Obrtničku je školu, frizerski smjer, završila u Osijeku. Iz nje je ta 18-godišnjakinja stigla na praksu kod Tonija Vlaškovca i nakon mature dobila posao. “U školi sam morala svladati i ženske i muške frizure, no žene su”, kaže uz osmijeh, “zahtjevniji klijenti”. Šalu na stranu, berberski joj se posao činio izazovnijim, pa još od prakse upija znanja od kolega i kolegice iz brijačnice. “Nemam omiljenu mušku frizuru, svaka ima ono nešto. Svako malo dođe novi trend, pa je važno pratiti ih i odlaziti na edukacije”, ističe. Iako je okružena muškarcima, svi se, kažu, ponašaju džentlmenski.
DOMAGOJ JURKOVIĆ praktikant
Škare i britva umjesto zlata
Domagoj je odlučio slijediti svoj san, radikalno zaokrenuvši karijeru u 42. godini. Naime, iako je majstor zlatar, zatvorio je svoj obrt i sada je na prekvalifikaciji. Zlatarstvo je tradicija u njegovoj obitelji, no na kraju je prelomio - bit će barber. “Mislim da je u životu najvažnije pratiti svoju strast. Tako plešem i breakdance već dvadesetak godina, jer to volim. Zatražio sam prekvalifikaciju na Birou, dodijelili su mi mentora, kod njega sam četiri mjeseca, nakon čega ću dobiti papir koji mi je potreban za rad”, pojašnjava. Na opasku kako će mu precizna zlatarska ruka dobro doći i u barberskom poslu, odgovara kako računa da će mu pomoći i dobro oko za detalje. Budući da nakon posla ne želi kući, siguran je da je dobro odlučio.
VANESA MIJATOVIĆ berberica
Kakva se frizura sviđa curama?
Petrijevčanka Vanesa počela je raditi prije dva mjeseca, Toni ju je pozvao na maturi. “Mogu raditi ženske frizure, ali nisu mi prvi izbor. Kod muških mi se frizura sviđaju ti prijelazi i detalji, nekako mi je to finiji rad”, govori o svojim motivima. Kaže, još je u fazi intenzivnog učenja, s obzirom na to da je tijekom školovanja obavljala praksu u ženskim salonima. “Zbog toga, što se muških frizura tiče, gotovo da učim otpočetka. Zasad se samostalno usudim šišati samo rodbinu i prijatelje, brata sam jutros pozvala u brijačnicu i izišao je s novom frizurom”, kaže i kroz smijeh dodaje: “Brat mi kaže, ošišaj me da bude lijepo i da se sviđa curama.” Vanesi se sviđa ekipa, atmosfera i novi prostor brijačnice, zadovoljna je.
