Izvrsnost nije svakodnevni imperativ, no ako joj se, svatko u u svojoj struci, svakog dana trudimo približiti, onda doista dajemo sve od sebe, kako su nam, dok smo istraživali putove i stranputice do vlastitih uspjeha, savjetovali tijekom odrastanja. Izvrsnost se često spominje kada u Kliničkom bolničkom centru Osijek i ostatku stručne javnosti govore o dva mlada liječnika - doc. dr. sc. Mateju Šapini, dr. med., spec. pedijatrije, i Hrvoju Vinkoviću, dr. med., spec. anesteziologije.

Osječani iz Đakova

“U Klinici za pedijatriju KBC-a Osijek tim za interventnu pedijatrijsku pulmologiju pod vodstvom pedijatra, doc. dr. sc. Mateja Šapine i anesteziologa, dr. Hrvoja Vinkovića postavio je prvi endobronhijalni stent kod djece. Riječ je o prvom takvom učinjenom zahvatu u RH kojim je moguće liječiti najteže pedijatrijske pacijente s kompleksnim i neprohodnim dišnim putevima. Ovim se zahvatom KBC Osijek svrstava u skupinu jedne od rijetkih specijaliziranih ustanova u svijetu u kojima se provode najsloženiji endoskopski interventno pulmološki zahvati u dječjoj dobi", objavljeno je u srpnju. Četiri se mjeseca prije toga KBCO se pohvalio da je isti tim učinio prvu endobronhijalnu lasersku rekanalizaciju centralne opstrukcije dišnih puteva kod djece: "Kod dvogodišnjeg pacijenta s teškom trahealnom opstrukcijom odabrana je metoda liječenja laserskom rekanalizacijom - diodnim laserom (Biolitec Leonardo Dual 45) putem rigidnog bronhoskopa. Ovom je metodom u potpunosti uspješno učinjena endobronhijalna resekcija opstrukcije. Riječ je o prvom takvom učinjenom minimalno invazivnom zahvatu u RH..."

E, o takvoj je izvrsnosti ovdje riječ! Ne samo na hrvatskoj nego i na svjetskoj razini!

Dr. Šapina isprva se nećkao udovoljiti pozivu da bude jedan od junaka Glasova priloga za Dan grada Osijeka. Nehinjeno samozatajan kakav jest, odgovara kako "samo radi svoj posao". No, na uporno nagovaranje, ipak pristaje pod uvjetom (i uz dobru argumentaciju) da pišemo samo o njegovu radu i u priču uključimo njegova kolegu, dr. Vinkovića.

Obojica žive i rade u Osijeku, no zapravo su Đakovčani. Doduše, prozodija pozornom sugovorniku otkriva da je dr. Šapina rodom iz Bosne i Hercegovine, a on precizira kako je u gradu koji je inspirirao i nobelovca Ivu Andrića ugledao svijet 1989. godine. Međutim, obitelj dr. Šapine utočište u bijegu iz ratnog vihora koji je snašao i Travnik našla je u Njemačkoj, u Berlinu, gdje je mali Matej završio prva dva razreda osnovne škole i naučio njemački, koji mu danas dobro služi u struci. Iz Berlina vratili su se u Hrvatsku, neko vrijeme živjeli u Orahovici, pa u Strizivojni te u njegovu sedmom razredu postali Đakovčani. U srcu Slavonije Matej je završio gimnaziju i odlučio upisati se na Medicinski fakultet u Osijeku. Nakon stjecanja diplome godinu je dana radio u obiteljskoj medicini, koja mu se, kaže, svidjela jer postoji velika doza odgovornosti i dovoljno izazova.

Matej Šapina

BRUNO JOBST

Dvije godine stariji dr. Vinković u Đakovu je odrastao, završio osnovnu školu i gimnaziju, a onda odlučio studirati medicinu u Osijeku. "Za razliku od mnogih drugih koji izaberu studij medicine, ja nisam bio odlikaš. Bio sam vrlo dobar učenik, s prosjekom oko 4,3. Jednostavno, ono što me zanimalo, u tom sam bio odličan, za ono što nije, nisam ganjao peticu", otkriva. Studij je završio u roku, odstažirao, položio državni ispit i odradio godinu dana na tzv. vanjskoj hitnoj. "Ondje sam prepoznao svoj afinitet prema tom adrenalinskom dijelu medicinskog posla i u skladu s tim odabrao sam anesteziologiju za specijalizaciju. Započeo sam ju 2013. u KBC-u Osijek i položio specijalistički 2018. godine", kaže dr. Vinković. U svojoj struci, kaže, nalazi dovoljno izazova, ponajviše u suradnji s dr. Šapinom.

I u izboru specijalizacija, kažu, postoje trendovi, pa su neke danas jako tražene, a u vrijeme kada su ih oni birali baš ti današnji hitovi bili su među manje traženima - i obrnuto. "Kad sam se ja odlučivao za pedijatriju, bio je velik interes za nju. Neki znaju reći 'lakša ili teža specijalizacija', no sve su jednako teške na određeni način", smatra dr. Šapina.

Edukacije i izvan Hrvatske

Dr. Šapina bavi se interventnom pedijatrijskom pulmologijom. Dr. Vinković pri tome mu je, kad god je to organizacijski moguće, anesteziolog. "U KBC-u Osijek jedini u našoj regiji obavljamo cijeli spektar pedijatrijskih interventnih pulmoloških metoda, od postavljanja stentova do laserskih intervencija, krioterapija (primjenjuje se u biopsiji pluća, u biopsiji tumora, pri vađenju stranog tijela...) i elektroterapija te brojnih drugih. Interventna pedijatrijska pulmologija minimalno je invazivna, dakle, nešto za što nije otvoreni kirurški put. Određenim se zahvatom popravlja pacijentovo stanje na razini unaprjeđenja kvalitete njegova života (posljedično i kvalitete života pacijentove obitelji) ili potpunoga izlječenja", pojašnjava dr. Šapina.

Sve su te metode, dodaje dr. Šapina, razvijene za odrasle, a u pedijatriji se uvijek kasni zbog otežanih edukacija i zbog toga što se neke stvari kod djece ne mogu primijeniti bez dovoljnih dokaza o sigurnosti. On se prvo usmjerio u pedijatrijsku pulmologiju. "Rekao sam svom šefu: - Šefe, ja bih radio brohnoskopiju. S vremenom, kako sam to učio kod odraslih, zapazio sam da i u nas postoji potencijal za primjenu kod djece. Intervencijska se pulmologija nekada svodila na vađenje stranog tijela koje je netko udahnuo. Dostupnošću nove opreme povećale su se i mogućnosti intervencije, primjerice kod suženja dišnih puteva ili masivnih krvarenja, stanja zbog kojeg je pacijent bio osuđen umrijeti, a postupcima koje sam spomenuo mogu se izliječiti", nastavlja.

Kako bi se za sve to odgovarajuće educirao, bilo je, dakako, potrebno vrijeme. "U više sam se navrata educirao vani, nekoliko sam puta bio u Francuskoj (u Marsellieu) te u Njemačkoj i Italiji, a nedavno sam se vratio iz Kine. Ponajprije je bilo potrebno naučiti osnove, a svaki je novi modalitet liječenja zapravo samo nadogradnja, ne krećeš uvijek ispočetka. Pri tome mi je bio potreban netko tko će raditi odličnu anesteziju, jer uzalud mi ako ja znam raditi, a nemam nikoga pokraj sebe s kojim u suradnji mogu sve isplanirati kako bismo sve sa sigurnošću obavili. To je timska priča, multidisciplinarna, kako najčešće i jest u medicini. Najvažnije mi je da prije nego što se upustim u nešto novo budem siguran kako znam liječiti sve moguće komplikacije", naglašava dr. Šapina.

U dr. Vinkoviću našao je izvrsnog suradnika. "Glavna je uloga anesteziologa osigurati dišni put. Kad pacijentu osigurate dišni put, dalje ćete sve polako. U slučaju intervencijske pedijatrijske pulmologije to je izazovan zadatak za anesteziologa - moram osigurati dišni put da bi pacijent dobio kisik, koji mu je potreban za život, kako bi kolega mogao obaviti svoju intervenciju. Moram reći da smo dosad imali vrlo komplicirane kazuse, kao što je suženje traheje, i uspjeli smo uhodati sustav, jer kao što je rekao dr. Šapina, sve je nadogradnja, postajete sve bolji i bolji. Razvili smo sustav u kojem je pacijentova sigurnost zajamčena i svojim postupcima ne ugrožavamo njegov život", pojašnjava dr. Vinković. Dodaje kako je anestezija pri takvim zahvatima vrlo dinamična, ali doista su se dobro uhodali, kao i ostatak tima, u kojemu su anesteziološki tehničar, instrumentarka te medicinske sestre i tehničari. Jedan od predmeta interesa dr. Vinkovića je torakalna anestezija kod odraslih pacijenata, pa je prije nego što je počeo surađivati s dr. Šapinom već bio svladao bazične manevre te je to znanje prenio i nadogradio u slučajevima koje radi kod pedijatrijskih pacijenata.

Samo u KBC-u Osijek

Neke zahvate rade kao hitne, a hitno je stanje kada netko nešto udahne. "Nikad nije jednostavno. Nekada imamo prostora za stabiliziranje pacijenta, nekada ne. Odgoditi možemo kada imamo frangmentirano strano tijelo, dakle slomljeno. Valja osigurati dišni put, a to se čini na način da imate mogućnost prodisavanja. Ako je samo trećina jedne strane pluća blokirana, a ne možemo dohvatiti strano tijelo ili je ono premalo, možemo ga ostaviti dva, tri dana, uz antibiotike i protuupalne lijekove. Događaju se i blokade ugrušcima, svježa krvarenja, iznenadni kolaps dišnih puteva...", objašnjava dr. Šapina. "U tome sudjeluju i drugi anesteziolozi, s rigidnim bronhoskopima bilo je dramatičnije, s fleksibilnima je lakše", kaže dr. Vinković i dodaje kako s dr. Šapinom surađuje kad su u pitanju elektivni zahvati, u kojima su njih dvojica verzirana.

Hrvoje Vinković

BRUNO JOBST

Ističu, svi su slučajevi zahtjevni, jer "priča je slojevita, na puno se stvari mora unaprijed misliti". "Uzmimo, primjerice, postavljanje stenta. Moraš odlučiti od kakvog ćeš materijala stent koristiti, je li bolje to obaviti interventnom metodom, što ćemo dobiti ako ga postavimo i koliko dugo će trajati. S tehničkog je aspekta također složeno. Često radimo i pacijente s prirođenim deformitetima, gdje anatomija nije kao iz anatomskog atlasa", kaže dr. Šapina.

Mnoge od navedenih postupaka u Hrvatskoj rade samo u KBC-u Osijek. Strana tijela vade svi, pedijatrijsku dijagnostičku bronhoskopiju radi nekolicina, a ostale zahvate, primjerice endobronhijalne stentove kod djece, laser ili krioterapije samo Osječani! KBC Osijek osigurao je svu opremu. "Imamo sve što imaju i u svijetu!" naglašava dr. Šapina, a dr. Vinković najavljuje i skorašnju nabavu posebnog respiratora. Obojici je liječnika omogućena i edukacija, zbog čega su zahvalni svojim nadređenima, bolničkoj upravi i suradnim strukama jer svi zapravo potiču izvrsnost. "Jako dobro surađujem i s ORL-om, gdje sam puno toga naučio. Ako ja nemam neki uređaj, a on postoji na odjelu gdje se češće koristi, i ja ga mogu upotrebljavati", pojašnjava dr. Šapina.

Na kraju priče nikakve dvojbe u vezi s tim jesu li dva liječnika kojima je posvećena ova priča izvrsna u svome poslu. Dr. Šapina dobitnik je tzv. Medicinskog Oscara, za temu doktorske disertacije dobio je Dekanovu nagradu, danas je docent na Medicinskom fakultetu i Fakultetu za dentalnu medicinu i zdravstvo. Dr. Vinković vrijedno radi na svom doktorskom radu kako bi ga obranio iduće godine.

Od sebe oba liječnika daju maksimum prema onoj: Tko hoće, nađe način, tko neće, nađe izgovor. Dr. Šapina i dr. Vinković pokušali su naći izgovor jedino kad su se htjeli izvući od pojavljivanja u novinama, ali i novinarke znaju riješiti "teške slučajeve". Izvrsnima moramo otvoriti put do javnosti.