Vino je bilo povod okupljanja gotovo 150 članova Matice umirovljenika Osijek u Hrvatskom domu u Josipovcu. Opet su strpljivo čekali da ta dvorana bude slobodna, ali kad su ju i dobili na korištenje, odmah su ju dupkom ispunili na proslavi Martinja, s nekoliko dana zakašnjenja za danom toga sveca, zaštitnika vinogradara i vojnika.

No veza svetog Martina, rodom iz Panonije, nije samo s vinarima nego na neki način i s umirovljenicima jer je, kako povijest bilježi, bio poznat po svojoj predanosti siromašnima i zaštiti slabih. Kao rimski legionar u mladosti, poznata je legenda, Martin je na hladnom danu podijelio svoj vojnički plašt s prosjakom, a potom u snu vidio Krista u tom plaštu, što je dodatno ojačalo njegovu vjeru. Martin je nakon toga napustio vojsku, a zbog snažnih kršćanskih uvjerenja i posvećenosti miru spominje ga se i kao jednog od prvih poznatih kršćanskih prigovarača savjesti u vojsci. Jako su ga voljeli siromasi i nevoljnici kojima je uvijek bio blizak, pa ne čudi, 1600 godina nakon njegova života, i dandans povezanost s umirovljničkom populacijom koja uduvijek "kuburi" s malim primanjima, redovima i čekanjima kod doktora, skupim im lijekovima...

No na svakodnevne tegobe, makar samo i na nekoliko sati, umirovljenici okupljeni na Martinju u Josipovcu nisu mislili, već su gotovo letjeli po dvorani ozarenih lica, rasplesani, siti, a pomalo i zagrijani vinom.

- Ma kakvo kuhano vino, nismo djeca, pijemo samo čisto. Tu smo da se zabavimo, a ne da kukamo - svima je govorila na ulazu u Hrvatski dom predsjednica Matice Marija Sužnjević, koja je, kako običaji nalažu, bila vinska kuma. Naime, običajno umirovljeničko Martinje uvijek počinje krštenjem mladog vina, preodjenu se u biskupa i kanonike. Nabavili su kostime davno prije, ta im se investicija višestruko isplatila jer ne prođe ni jedno Martinje a da se oni ne okupe, čitaju litanije o vinu.

- Pa se tu spominju riječi poput: "Vino, nemoj biti zločesto, u tebi svaki smrad, kukci, mravi, žapci, hoćeš li se ti opametiti i ne bacati ljude u kanal..." Zgodno je to da se malo nasmijemo i da nam bude zabavno i na taj način, uz plesanje, živu glazbu i biranje pjesama po željama i uz neizbježnu večeru i vino priređeno na stolovima - kaže Sužnjević.

Međutim, kako je večera bila jaka, ne bi nas čudilo da pola njih završi na hitnoj. Jer kada bi se aperitiva, vina, prženoga kupusa, pečenih kobasica, gužvare od orasa i maka i svega drugog posluženog "nakrkao" čak i netko mlađi, neopterećen holesterolima i ostalim što starijima zdravlje čini tegobnijim, teško da bi izdržao bez gastala ili makar sode bikarbone nakon takvog kalorijski jakog objeda.

- Ma neće nitko na hitnu, ne brini se ti. Vole oni takvu klopu, a prava je martinjska, jaka. Mogu oni jesti dobro, a komu ne bi pasalo tako bogato što uvijek pripremimo - kaže Marija Sužnjević.