Sanjala sam ga još kao dijete. Zato sam morala u taj centar svijeta, dvorište može pričekati
Neopisiv je osjećaj kada netko tko je, kao ja, cijeli život želio doći u New York, odjednom kroz prozor automobila ugleda Empire State Building kako svijetli između 100 drugih blještavih nebodera
Izjaviti kako sam željela otići u New York više nego bilo tko drugi na ovome svijetu potpuno je neobjektivno, ali ja sam uistinu tako osjećala. Također, činilo mi se da su svi drugi koji su, po mom osobnom sudu, to željeli znatno manje od mene već bili u tom New Yorku. Sve do ovog rujna.
Svuda pođi, u NY dođi
I u korijenu moje prevelike želje za posjetom Velikoj Jabuci je majka. Naime, ona je samo nekoliko godina prije negoli će mene roditi posjetila SAD i vratila se s hrpom kataloga, razglednica i letaka prepunih šarenih fotografija Amerike i New Yorka. To je značilo da sam ja kao dijete umjesto slikovnica najčešće listala kataloge ispunjene šarenim slikama američkih ulica i zabavnih parkova, a najviše od svega fascinirale su me fotografije golemih reklama u 3D verziji. Posebno se sjećam velikog osvijetljenog kauboja kojemu iz usta izlazi dim, i to kao dio reklame za cigarete. Danas, naravno, nezamislivo. Koliko je to meni tada bilo fascinantno, dovoljno govori činjenica da mi i dandanas nemamo reklame s efektima tih razmjera.
Od svih kataloga, uz onaj Disneylanda, posebno mi se svidio katalog New Yorka. Fascinacija urbanom džunglom utkana je u moj karakter. Uvijek sam bila osoba koju puno više zanima djelo ljudskih ruku nego višesatne šetnje prirodom. New York je, naravno, i sinonim ulaska u svijet filma, nešto nestvarno i nešto bajkovito. Za mene je, a složit će se i mnogi drugi, New York centar svijeta. Bar ovog našeg zapadnog. Taj grad zamišljam kao glavni trg svijeta. Svuda možeš ići, ali ako ne odeš u New York, kao da nisi bio na onoj glavnoj točki, gdje se događa sve ono najvažnije. Dok sam obilazila Afriku, Bliski istok, Aziju i, dakako, Europu, nekako mi je stalno izmicao taj SAD. Stoga sam ove godine odlučila da je dosta čekanja. Dosta je odgađanja za neki drugi put. Onaj novac koji sam štedjela za uređenje dvorišta odlučila sam potrošiti na put u New York. Jer nema se više što čekati. Sama sam sebe plašila ratovima, kataklizmama i činjenicom da bi sve to moglo nestati u nekakvom armagedonu, i to prije nego što ga stignem vidjeti. Stoga mi više ništa nije bilo važno osim rezervirati karte i vidjeti New York prije kraja svijeta.
Diskretan šarm aviona
Prva je ideja bila da odem sama, onda sam pomislila da bi bilo lijepo Manhattanom prošetati sa suprugom, a on je zaključio kako je nepravedno da ne povedemo i djecu. Stoga smo vrlo brzo umjesto jedne kupili četiri karte za New York. Kada govorimo o cijenama avionskih karata za New York, treba reći da su one danas znatno povoljnije nego što je to bilo nekada. Tako da sada povratnu kartu možete kupiti već za nekakvih 500 € po osobi. Također vam više ne treba ni viza, koja je bila prilično velik trošak. Najskuplji je dio putovanja smještaj, jer su hoteli u New Yorku prilično skupi.
Letjeti se može iz nama obližnjih Zagreba, Budimpešte, Beča i Beograda te svih drugih većih destinacija. Iz Beograda postoji direktan let, od nekih deset sati bez presjedanja. No ta je opcija nešto skuplja i karta se onda penje i do 900 ili 1000 €. Mi smo se odlučili na let kompanijom Air France iz Budimpešte. Letjeli smo prvo do Pariza, a onda iz Pariza do New Yorka. Osobno, jako volim budimpeštansku zračnu luku jer ima velik i prilično povoljan parking, gdje bez straha od golemog troška možete ostaviti auto danima. Osim toga, nama je iz Osijeka i prilično jednostavno doći do Budimpešte. Air France ima francuski elegantne avione i na letu iz Pariza do New Yorka, koji traje nekih osam sati, vrijeme možete provesti uz gledanje najnovijih filmova, slušanje glazbe i pristojne obroke. Francuzi ne bi bili Francuzi kada na prvo mjesto ne bi stavljali ljepotu življenja, tako su i dosadne upute o tome kako staviti masku za disanje u slučaju zrakoplovne nezgode pretvorili u video nalik na reklamu za parfem ili nekakav modni editorijal. Toliko me oduševila ta ideja da nešto tako dosadno i nešto na što nitko nikad ne obraća pozornost pretvoriš u nešto iznimno atraktivno, što je, vjerujem, svatko u avionu pogledao.
Blještavi Manhattan
U Zračnu luku "John F. Kennedy" stigli smo u večernjim satima. Odlučili smo se na luksuz prijevoza do našeg hotela na Manhattanu žutim taksijem. Taksist je bio Indijac iz New Delhija koji nam je priznao da u New Yorku živi dvije godine, kamo je stigao zbog ekonomskih razloga. Objašnjavao nam je na lošem engleskom kako se baš sad održava US Open i kako je zbog toga posebna gužva. Stići u New York u večernjim satima znači iznenada pogledati Manhattan u njegovu najčarobnijem izdanju, obasjan tisućama večernjih svjetala i visokih nebodera. Neopisiv je osjećaj kada netko tko je, kao ja, cijeli život želio doći u New York, odjednom kroz prozor automobila ugleda Empire State Building kako svijetli između 100 drugih blještavih nebodera.
Naš je hotel bio u Donjem Manhattanu, točnije, financijskom distriktu baš odmah pokraj poznatog kipa Jureći bik i vrlo blizu famoznog Wall Streeta i Burze. Idealna lokacija ako želite biti u sigurnoj četvrti i četvrti iz koje puca pogled na Kip slobode. Što mi je sve bilo blizu? Meni se činilo sve - u prvom redu Bruklinski most, Little Italy, Kineska četvrt, Kip slobode, Svjetski trgovinski centar i Nacionalni memorijalni muzej 11. rujna, ali i Broadway, tek nekoliko koraka od našeg hotela. Tek poslije sam pronašla podatak da je Broadway dug 53 km i da to što počinje nadomak našem hotelu ne znači ništa. Iako, kada gledate s prozora hotelske sobe na 42. katu, čini vam se kako su svi ti neboderi jako blizu i samo treba prošetati.
Neću vam pričati o obilasku najpoznatijih znamenitosti u New Yorka jer te podatke možete pronaći u svakom vodiču ili YouTube tutorijalu o Velikoj Jabuci. Mene su više fascinirali miris i okus te ljudi. Fascinirale su me veličine i udaljenosti. Moram priznati da sam New York doživljavala kao novi grad, nešto prepuno novih i najmodernijih građevina, a, zapravo, riječ je o gradu, kada govorimo o Manhattanu, gdje je većina zgrada stara više od 100 godina. Naime, najpoznatiji su neboderi građeni u vrijeme art decoa i vrhunski su primjer tog dekorativnog i arhitektonskog stila. Također, velik je broj zgrada koje su izvrstan primjer industrijske arhitekture. Stoga mi se više činilo da sam u muzeju art decoa nego modernog grada. Znači, svi ljubitelji art deco arhitekture, pravac u New York! Naime, The Woolworth Building izgrađena je 1913., meni najljepša The Chrysler Building 1928., a glasoviti Empire State Building 1930. Recimo i kako je poznati Bruklinski most sagrađen još 1883. New York je prepun povijesti 20. stoljeća, povijesti doseljenika koji su stizali na otok Ellis, koji je bio najprometnija postaja za prijam useljenika u Sjedinjenim Američkim Državama. Ondje je od 1892. do 1954. obrađeno gotovo 12 milijuna ljudi pristiglih brodovima.
Uvijek novinarka
Među njima je bio i moj pradjed Anton Schiro, kojega sam pronašla u upisniku toga otoka. Pradjed Anton kao strojobravar u New York je stigao brodom iz Rotterdama, sa, kako piše u njujorškom upisniku, 28 godina, i to točno 16. srpnja 1910., na dogovoreni posao u 1200 km udaljenom Milwaukeeju. Pradjed će se nekoliko godina poslije vratiti u Osijek kako bi se oženio mojom prabakom i s jasnom željom da se vrati u SAD. No baš će tada potonuti Titanic i moja prabaka više neće htjeti ni čuti za plovidbu u SAD, pa će se nakon kraćeg boravka u Beču tijekom Prvog svjetskog rata trajno nastaniti u Osijeku. Eto, ta prabaka i njezin strah od plovidbe krivci su što sam i ja danas stanovnik Osijeka, a ne New Yorka ili Milwaukeeja. Inače, na navedenom je otoku moguće vidjeti zanimljiv muzej posvećen doseljenicima i nemoguće ga je zaobići na plovidbi oko Kipa slobode.
Kao novinarku posebno me fascinirala i spoznaja o kojoj nisam nikada razmišljala, a to je da je Times Square zapravo nazvan po poznatim dnevnim novinama The New York Times. Najpoznatiji trg na svijetu naziv Times Square nosi od 1904. godine, kada se The New York Times preselio u novi, 25 katova visok neboder. Zanimljivo je i da se ta novinska kuća vrlo brzo odselila iz zgrade na broju jedan, na kojoj su danas najpoznatije reklame. Ipak, ime je trga ostalo kao najveća reklama nekim novinama. Cijena mjesečnog oglašavanja na najvećem "billboardu" na tom trgu danas iznosi više od dva i pol milijuna dolara.
Sljedeći je "fun fact" da cijeli New York miriše na travu, i to ne pokošenu, nego onu opijatsku. Naime, 2021. New York je postao 15. država u SAD-u u kojoj je dopuštena slobodna upotreba marihuane. I dok sam u početku naivno mislila kako cijeli New York miriše na pivo, vrlo me brzo suprug razuvjerio da je riječ o mirisu marihuane. Glavni je razlog legalizacije marihuane u New Yorku, kako su objasnili, borba protiv strukturnog rasizma. Bivši zakonski propisi u New Yorku diskriminirali su ljude koji nisu bijele boje kože. Iako je potrošnja prilično ravnomjerna, ljudi crne boje kože puno su češće bivali uhićivani zbog delikata u vezi s marihuanom. Kako su se stvari oko rasizma ipak dosta promijenile, govori i činjenica da je aktualni gradonačelnik New Yorka također crne boje kože.
Sigurno i "usisano"
Svaki izlazak na ulicu svih sedam dana boravka u gradu za mene je iznova bio šok, kada bih shvatila da je sve oko mene - New York. Iznenadite se i svaki put kada shvatite da je na svakom koraku dio iz nekog od uradaka filmske povijesti, ali i kada vidite da je riječ o deset gradova u jednom, jer je svaka četvrt Manhattana posebna i drukčija. Osobno me najviše fascinirao Greenwich Village. Riječ je o četvrti u kojoj živi Carrie u seriji Sex i grad, prepunoj butika, slastičarnica, restorančića, cafea, čarolije života... Soho je poseban zbog golemog broja galerija, područje oko Pete avenije zbog bogatstva, koje gotovo možete namirisati. Fascinirao me i modni stil New Yorka. Iako smo u Velikoj Jabuci boravili krajem ljeta, vidjela sam znatno manje oskudno odjevenih žena nego u Osijeku. Ondje nitko nema potrebu pokazivati duboki dekolte, nositi tajice uvučene u guzu, niti nosi vruće hlačice iz kojih viri pola stražnjice. Također me iznenadilo što "ti Amerikanci" nisu tako pretili kako mi pričamo, ili smo i mi postali jednako pretili, pa nam se sada čini da kod njih nema ništa više debelih nego kod nas.
Manhattan je i prilično siguran prostor. U nekoliko sam navrata šetala sa suprugom, ali i sama oko 23 sata i nisam se osjećala nesigurno. Razumljivo je kako nećete šetati sami mračnom ulicom ili sumnjivom četvrti, ali hodate li glavnim ulicama, sve je prepuno ljudi i zabave, a znatno je manje policije nego što biste očekivali. New York nije ni prljav, bar ne Manhattan. Naime, grad doslovno usisavaju. Služba za održavanje čistoće svaki dan usisava nogostupe velikim usisavačima.
Ovo je grad u kojem možete uspjeti, jer ako ste vrijedni i ambiciozni i imate neke talente, nude vam se sve prilike svijeta, ali kada padnete, teško da će itko imati vremena da vas podigne i pomogne vam. Ovo je grad individualnih uspjeha, individualnih interesa i okrenutosti sebi i svome uspjehu. Na ulici ćete vidjeti priličan broj beskućnika, koje baš nitko i ne primjećuje. Socijalna je osjetljivost na minimumu, osjećaj za individualne slobode i mogućnosti na vrhuncu.
Broj imigranata i dalje raste, a većina ih živi u svojim zajednicama sa svojom željama za nalaskom malo američkog sna. Na povratku kući na aerodrom nas je vozio kineski imigrant. U taksiju je puštao isključivo kineski pop. I dok nam je u početku bilo smiješno, poslije je postalo zamorno. Ipak, taksist nijednom nije posumnjao u svoj glazbeni izbor. Kaže kako živi već 12 godina u SAD-u, ali i dalje sluša pjesme na mandarinskom. Meni začuđujuće, no možda tako liječi "homesick".
I recimo kako je istina da je za turiste New York jako skup. On svoju turističku atraktivnost itekako naplaćuje. No New York se mora vidjeti bar jednom, jer New York je centar svijeta. New York se mora vidjeti i da bismo znali cijeniti ono što imamo kod kuće a možda to bagateliziramo.
