Retfalačko je groblje puno životnih priča
Zanimljiv posjet groblju u Retfali organizirali su vodič Vlado Pest i članovi Udruge za poljepšanje grada “Moj Osijek”
Vlado Pest i članovi Udruge za poljepšanje grada "Moj Osijek" ni ove godine nisu iznevjerili tradiciju, u subotu su, na Dušni dan, organizirali razgled groblja, ovaj put sastanak je bio kod središnjeg križa na Retfalačkom groblju. To je u 19 godina 37. put kako zainteresirani Osječani, naravno, i njihovi gosti, imaju priliku čuti zanimljivosti uz tek naizgled neatraktivne teme kao što su počivališta pokojnika.
No Pest je i ovaj put imao adut u ruci, jer predstavio je prije svega povijest samog groblja, potom znamenitih pokojnika, ali i povijest cijelog naselja. Jer Retfala je, mjereći povijesnim satom, tek odnedavno dio Osijeka. I da, Retfalačko groblje starije je od onog Osječanima najomiljenijeg, Anina groblja. Ali ne i najstarije.
Švapsko groblje
Povijesni zapisi kazuju da je Retfala postojala još tijekom srednjeg vijeka, naseljena uglavnom Mađarima. Prvotno je bila u vlasništvu obitelji Korog i smatrala se selom, koje se zvalo Petrus. Zbog svojega geografskog položaja i neposredne blizine Drave često je bila poplavljivana, otuda, naime, i ime Retfala/Selo u Ritu, prema mađarskom rét – močvara, rit i falu – selo. Ondje je osnovana kalvinska župa, a nakon protjerivanja Turaka iz Osijeka odlučeno je kako groblje više ne smije biti u blizini župe, pa je tako nastalo novo, nešto južnije, mađarsko groblje na današnjoj lokaciji.
Drugo retfalačko groblje - koje se nekada zvalo Švapsko groblje, zasnovano je po doseljenju Nijemaca u Retfalu.
- Ono je prvotno bilo u manjim okvirima, ali se kroz povijest širilo, nažalost, najviše na sjevernu stranu za Domovinskog rata, kada se ondje pokapaju poginuli pripadnici Hrvatske vojske. Naime, ovaj zapadni dio grada bio je manje izložen neprijateljskom djelovanju i tu se mogao obaviti cijeli pogreb u relativnom miru i sigurnosti. Nakon Vukovarskog ovo je najveće memorijalno groblje. U takvim uvjetima došlo je i do premještanja središnjeg križa - rekao je Pest. Na groblju je oko tri tisuće grobnih mjesta, uobičajeno u ovakvim razgledima, kod nekih od njih se posebno zastane. Pest je to učinio kod groba Ivana Heila, akademskog slikara, koji je pokopan 1985. godine.
Retfalački Čaruga
- Rođeni je Retfalčanin, pa mu i u rodnom listu za mjesto rođenja piše Retfala. Predavao je u Sisku i do umirovljenja u Osijeku, u gimnaziji. Od njegovih djela ističem dvije slike kojima oslikava svojevremeni seoski izled Ilirske ulice u Osijeku - istaknuo je Pest. Pest uvijek voli pokazati i nešto drukčije, ovaj put bili su to grobovi pokojnih pripadnika romske zajednice, koja na grobnicama slika svoje najmilije u životnim situacijama.
Najviše riječi, o povijesnim i recentnim zbivanjima, bilo je oko mauzoleja grofovske obitelji Pejačević. Kako se Retfala napučivala, taj je mauzolej od osnutka župe u Retfali 1961. pa sve do 1990. godine bio i mrtvačnica i retfalačka župna crkva.
- Pa smo onda imali situaciju, ako je unutra bilo tijelo pokojnika koji je čekao pokop, a u nedjelju je bila misa, da su pokojnika iznosili van dok misa ne završi. Dakle, pokojnici ni u smrti nisu imali mira - rekao je Pest. Objekt je danas u privatnom vlasništvu, no, nažalost, zapušten i evidentno propada.
Pest je upozorio, u starom dijelu groblja, na spomenike u obliku obeliska, svojedobno je to bio novi trend, koji su si mogle priuštiti bogate obitelj, uglavnom njemačkoga podrijetla. Posjet je zaključen pričom kako i ovo groblje ima svoga Čarugu, naime, ovdje je pokopan prijestupnik kojega su za potjere, pa i preko samog groblja, ustrijelili policijski službenici.
