Sanjanje dugo pola stoljeća: Osijek je nezamisliv bez svoga zagrljaja s Dravom
U povodu spajanja gornjogradskog i donjogradskog šetališta u subotu, ugledna se povjesničarka osvrnula na povijest promenade otvorene davne 1973. godine
U današnjem je Osijeku ostavljeno prošlosti štošta od onoga što ga je razvilo do veličine koju ima danas. U današnjici su se, pak, učvrstili oni povijesni doprinosi koji Osijeku daju njegov poseban profil: barokna raskoš Tvrđe, neoklasicističke vedute Gornjega i Donjega grada, visoki dometi hrvatske secesije u Gornjem gradu sve do arhitekture karakteristične za 60-e i 70-e godine 20. stoljeća u svim dijelovima grada - pogotovu u onima koji se šire prema jugu.
Neukroćena rijeka
Osijek je nezamisliv bez njegova zagrljaja s Dravom. On, doduše, s Dravom živi oslonjen uglavnom na njezinu desnu obalu. Rijeka se usjekla u prostoru Osijeka u terasu, koja čini višu i od poplava zaštićenu južnu obalu. Na tom povišenom, relativno uskom i u smjeru istok - zapad izduženom pojasu, postojale su pogodnosti za život ljudi, dakle, i za smještaj i razvoj grada.
Iako se Osijek razvijao po zakonima gradova burnoga industrijskoga i inoga gospodarskoga života, ostao je gradom bujnog zelenila, travnjaka, sjenovitih perivoja, prekrasnih šetališta, posebice na obalama Drave.
Područje naplavne ravni Drave bilo je od pamtivijeka iznimno vlažan prostor. Drava je poznata kao rijeka koja pomiče svoje obale i stvara hidrotehničke probleme. Oduvijek je nakon proljetnog topljenja snijega u gornjem toku ili pak poslije dugotrajnih kiša u krajevima njezina srednjeg i donjeg toka poplavljivala, jer je u vrijeme visokoga vodostaja (s dnevnim porastom vode i do 2,5 m) plavila uz šumska zemljišta i močvarno-vodoplavne zone i sam grad Osijek te tako svjedočila o negativnom utjecaju rijeke na naseljavanje i razvoj naselja. Da bi se sve to ublažavalo, područja uz samu Dravu, uglavnom, obranjena su od poplava reguliranjem glavnoga toka Drave, izgradnjom nasipa i drugih vodenih građevina, te melioracijskim radovima (izgradnjom kanalske mreže).
Sve je to u Osijeku omogućilo sigurniji život uz Dravu i bilo temeljni preduvjet jačeg gospodarskog razvoja te sigurnijeg naseljavanja. Međutim, prateći u cjelini, Drava i njezina naplavna ravan, unatoč izgradnji nasipa za zaštitu područja od mogućnosti proboja bočnom erozijom rijeke i visokom vodom temeljnicom, bila je u povijesti neukroćena rijeka, koju je trebalo ukrotiti.
Velika poplava
Polovinom svibnja 1965. visoki je vodostaj Drave zaprijetio Osijeku, a dugotrajne su kiše utjecale još više na nabujalost rijeke, pa je 26. svibnja razina vode dostigla visinu od 465 cm. Sve je to utjecalo na višednevnu akciju učvršćivanja nasipa duž gornjodravske i donjodravske obale. U radovima dopremanja i stavljanja vreća sa zemljom i pijeskom sudjelovale su stotine i stotine ljudi, što pripadnika civilne zaštite i vojnika, opće vodne zajednice, dobrovoljnih vatrogasnih društava, radnika, službenika, učenika srednjih škola i drugih. No, kako je početkom lipnja razina Drave iznosila 496 cm i nadmašila za 14 cm najviši vodostaj zabilježen 1926. godine, bitka za zaustavljanje vode trajala je i nadalje, pa su nasipi uz obalu bili veliko gradilište, u koje je danonoćnim akcijama brojno pučanstvo postavilo u potonja dva tjedna, koliko je trajalo "opsadno stanje", više od 30.000 vreća s pijeskom i zemljom. Iako je na nekim mjestima u Gornjem i Donjem gradu šest redova vreća s pijeskom i zemljom sprječavalo izljev Drave na najkritičnijim mjestima, razina vode, u prosjeku 60 cm viša od stvarnog nasipa, prijetila je do 7. lipnja, kada se Drava počela postupno povlačiti.
Budući da nije posve minula opasnost od mogućeg ponovnog povećanja vodostaja, uz nasip je i dalje dežuralo 200 ljudi, kojima je na raspolaganju bilo 5000 vreća s pijeskom i zemljom. Ubrzo su se strepnje obistinile, jer je povlačenje vode bilo kratkotrajno. Drava je u sljedećim danima ponovno počela rasti. Najkritičnije je bilo 12. lipnja, kada je u 8 sati vodostaj Drave iznosio 515 cm uz tendenciju porasta. To je bio 19 cm viši vodostaj od apsolutnog maksimuma izmjerenog u svibnju.
Idućih je dana Drava ipak počela opadati te se s povlačenjem rijeke u korito i s nestankom podzemnih voda procjenjivala šteta. I ovaj je put utvrđeno da je nemirna Drava ostavila posredne dugoročne materijalne, zdravstvene i biološke posljedice za građane grada na Dravi te je utvrđena potreba ozbiljne zaštite grada i njegovih stanovnika. Stoga je u vrijeme mandata agilnih gradonačelnika Milenka Radusinovića (1965. - 1969.) i Joze Petovića (1969. - 1974.) započela i završila gradnja obaloutvrde sa šetalištem od gornjogradskoga Solarskoga trga pa uz Tvrđu do kolnoga (cestovnoga) mosta, tj. do početka Donjodravske obale.
Gradnja obaloutvrde iznjedrila šetalište
Generalna regulacijska osnova Osijeka za desetogodišnje razdoblju od 1965. do 1975. nastavila je stoljetnu tradiciju planiranja i planske izgradnje grada na Dravi. Taj urbanistički plan, koji je izradio Urbanistički institut SR Hrvatske - Zagreb, odnosno dipl. inž. arh. Radovan Miščević, naznačio je početke zoniranja Osijeka, pa se punih deset godina grad razvijao prema odredbama toga plana potičući snažnu stanogradnju u kojoj je nastao niz stambenih naselja, objekata industrijskih i društvenih standarda te objekata za sport i rekreaciju; širila se i razvijala prometna mreža (produženje tramvajske pruge na zapad, izgradnja južne obilaznice, nadvožnjak, ceste…), provodila se modernizacija komunalne infrastrukture (proširenje vodovodne mreže, izgradnja južnog kolektora…) te izgradnja plinskoturbinske elektrane Osijek. U tom su razdoblju izvedene i brojne rekonstrukcije gradskih središta te izgrađena obaloutvrda i prelijepo šetalište (promenada) od Solarskog trga do kolnoga mosta dajući posebnu vrijednost ambijentu Gornjodravske obale i Šetališta kardinala Šepera.
Radovi na zaštiti grada Osijeka od poplave, planirani na potezu od Solarskoga trga u Gornjem gradu do kolnoga mosta na završetku Tvrđe i početka Donjega grada, bili su u punom zamahu već u ljeto 1966. godine i nastavljeni u proljeće sljedeće godine. Sastojali su se od izgradnje obrambenih nasipa i obaloutvrde i pješačke staze na njoj. Istodobno su na lijevoj obali Drave izvođeni opsežni radovi na izgradnji budućega Rekreacijskoga centra "Copacabana".
O opsegu same izgradnje nasipa i obaloutvrde govore podatci da je postavljanje kamenih blokova na desnoj obali Drave i zimovnika (Zimske luke) bilo u punom zamahu sredinom kolovoza 1968. na potezu od "Bijele lađe" (nalazila se u današnjoj Ribarskoj ulici) do tadašnje Beogradske ulice (današnja Ulica Alojzija Stepinca). U potonjim će godinama slijediti završetak postavljanja kamenih blokova sve do kolnoga (cestovnog) mosta. Svi su građevinski radovi na izgradnji obaloutvrde i pješačke staze prelijepog šetališta uz Dravu (promenade) s bicikističkom stazom i zelenim pojasom završeni "nakon dugog čekanja", kako je navedeno 9. svibnja 1973. u "Glasu Slavonije". Svečano se otvorenje zbilo 30. svibnja te godine. Promenada od Solarskoga trga do kolnoga mosta duga 753 metara imala je 36 rasvjetnih mjesta i isto toliko niskih parkovnih svjetiljki. Nakon izgradnje pješačkog mosta u srpnju 1980. godine, koji je postao poveznica desne i lijeve obaloutvrde i promenade, u vrijeme gradonačelnika Ivice Feketea, dravska je obala postala najprepoznatljivija i najkvalitetnija vizura grada Osijeka.
Dugo se čekao nastavak gradnje
Iako je nastavak izgradnje obaloutvrde i promenade u smjeru prema Donjem gradu u potonjim desetljećima bio prioritet, u uređenju javnih površina grada osječka najljepše uređena riječna obala u Hrvatskoj dugo je čekala svoj nastavak.
Danas, u 20-im godinama 21. stoljeća, završenom izgradnjom cjelovitog šetališta uz Dravu od Trga Nikole Tesle na istoku do cestovnog mosta na poziciji Ulice kneza Trpimira na zapadu u vrijeme gradonačelnika Ivana Radića ostvaren je u cijelosti integracijski plan da rijeka uistinu bude živa poveznica Gornjega grada, Tvrđe i Donjega grada.
Ta je izgradnja dio projekta "Osijek 2000", čiji je autor arhitekt Radovan Miščević, a koji je prihvaćen u ljeto 2016. godine. Glavni je to projekt izgradnje obaloutvrde i šetališta od kolnoga mosta, tj. Donjogradske obale do Trga Nikole Tesle, koji je nastao na temelju prostornoga plana uređenja Grada Osijeka. Investirali su izgradnju Hrvatske vode i Grad Osijek na temelju projekta dipl. inž. građ. Zdenka Tadića u vrijeme gradonačelnika Ivice Vrkića. Urbanu opremu duž šetališta čine grupe klupa s naslonom ili bez naslona, parkirališni elementi za bicikle, koševi za smeće i stupovi javne rasvjete.
Time je u cijelosti povezan jedinstven gradski prostor, koji dugom šetnjom, najdužom u Hrvatskoj, ali i šire, lijepo uređenom promenadom Osječanima i putnicima namjernicima dočarava u svakom koraku dugu osječku povijesnu tradiciju. Ona je stopljena u suvremeni Osijek uz arhitekturu 20. stoljeća Gornjodravske obale, velebnog secesijskog zdanja kina Urania i Pejačevićeva secesijskog zdenca, visećeg pješačkog mosta, koji povezuje obje riječne obale, velikih zelenih površina Perivoja kralja Tomislava, obrambenih utvrda i Vodenih vrata barokne Tvrđe sve do pogleda na kompleks zgrada sveučilišnog kampusa, donjogradsku riječnu luku, suvremeni Klinički bolnički centar do zelenih površina Trga Nikole Tesle u Donjem gradu.
Neprekinuta dinamična kretanja šetalištem, pješice ili biciklom, u smjeru Gornji grad - Tvrđa - Donji grad i obrnutno, stvaraju cjeloviti prostorno-vremenski doživljaj postojećih simbola i jedinstvene slike grada koji je u prohujalom vremenu sve do današnjih dana uspio sačuvati svoj identitet obogaćujući ga novim gradskim prostorima kojima su rijeka Drava i gradsko zelenilo razvojni čimbenici.