Što učiniti kada vam u stanu na zadnjem katu višestambene zgrade zbog dotrajalog krovišta vlaga uništava strop, a ostatak se suvlasnika, na nižim etažama, koji nisu suočeni s takvim problemom, ponaša kao da ih se to ne tiče iako je krovište zajedničko vlasništvo?

Krpanje ne pomaže

Sudeći prema trenutnoj zakonskoj regulativi (a čini se i budućoj, o čemu ćemo u nastavku teksta), ne preostaje vam ništa drugo nego se upustiti u privatnu sudsku parnicu kojom ćete susjede/suvlasnike prisiliti da ispune svoje obveze, a takve su parnice, poznato je, duge, iscrpljujuće i skupe.

Upravo je u takvoj situaciji Osječanka (podatci poznati redakciji, nap.a.) koja stanuje u stambenoj zgradi na Vijencu Petrove gore u Osijeku. Stan na zadnjem, četvrtom katu kupila je prije tri godine, a posljednje dvije vodi borbu s vlagom koja joj uništava strop, ali i s ostalim suvlasnicima zgrade, koji nemaju razumijevanja za njezin problem iako bi ga trebali riješiti o zajedničkom trošku novcem iz pričuve, ili bankarskim kreditom ako je pričuva nedostatna, što je ovdje slučaj.

Pritom ova stanarka zgrade na Vijencu Petrove gore nije usamljena, jer isti problem imaju i vlasnici ostalih triju stanova na istoj etaži, a na udaru je vlage i zajednički prostor stubišta. Riječ je o zgradi koja ima 16 stanova, a koliko su stanari, tj. suvlasnici, neodgovorni, potvrdit će i činjenica da nemaju svoga predstavnika, "jer se nitko ne želi time zamarati". Na sastanke suvlasnika odaziva se samo nekolicina njih (na posljednjem sastanku sudjelovalo ih je četvero), pa našoj, sada već očajnoj, sugrađanki nije preostalo ništa drugo nego cijelu stvar podijeliti s medijima. Nada se, kaže, kako će to njezine, rekli bismo, ne baš suosjećajne, susjede potaknuti da razmisle o popravku, naglašavamo, zajedničke imovine.

- Krovište se nekoliko puta krpalo, čula sam i da je jedan od suvlasnika dio koji se nalazi iznad njegova stana pokušao sanirati o svom trošku, iako to nije dužan. Naravno, to krpanje nije se pokazalo kao trajno rješenje, a isti problem imamo svi koji stanujemo na zadnjem katu. Više sam puta apelirala na susjede, upoznavala ih sa situacijom, no oni se ponašaju kao da ne živimo u istoj zgradi. "Što ja imam sa zadnjim katom?" rekao mi je stanar iz prizemlja. Ne moram ići dalje, a na sličan način, očito, razmišljaju i ostali, s obzirom na to da se velika većina ne odaziva na sastanke suvlasnika niti je zainteresirana za to da napokon odaberemo svog predstavnika - pojadala nam se ova Osječanka.

U stalnom je kontaktu s upraviteljem zgrade, kojemu je problem dobro poznat, te je već nekoliko puta suvlasnicima nudio konkretno rješenje, za što oni nisu zainteresirani. Nećemo za sada navoditi o kojoj je tvrtki riječ, kako ju ne bismo doveli u neugodnu situaciju, s obzirom na to da je izvorište ovog problema prije svega u nedorečenoj zakonskoj regulativi, koja ni jednog upravitelja, pa tako ni ovog zgrade na Vijencu Petrove gore, ne prisiljava da sam rješava ovakve probleme.

- Gospođa vam je sve rekla. Krovište prokišnjava, a suvlasnici ne žele podići kredit i sudjelovati u financiranju popravka, stoga joj ne preostaje ništa drugo nego pokrenuti sudski postupak kojim će, sasvim izvjesno, prisliliti stanare da sudjeluju u financiranju popravka. Zgrada ima nešto sitno novca i neke smo manje popravke na krovištu već odradili, međutim, to nije trajno rješenje. Mi bez novca i suglasnosti ostalih ne možemo odraditi ništa osim sitnog krpanja. Riječ je o krovu koji je loš i prokišnjava već deset godina, suvlasnici ga jednostavno ne žele popraviti, a zakonski ih se na to ne može prisiliti - rekao nam je predstavnik upravitelja ove zgrade, koji dodaje da bi netko drugi, pa tako i njegova tvrtka kao upravitelj, teorijski mogao podići kredit pa se potom naplaćivati prisilom, no u to se nitko zbog upitne naplate ne želi i, što je još važnije, ne mora upuštati.

- Rekli smo gospođi da može ići u tužbu, čiji bi ishod izvjesno išao u njezinu korist, jer situacija je vrlo jasna - suvlasnici su dužni održavati zajedničku imovinu. Mi kao upravitelji u ovakvoj situaciji ne možemo puno toga učiniti. Da zgrada, primjerice, ima novca na računu, vjerojatno ne bismo imali ovakav problem, suvlasnici bi potpisali suglasnost za sanaciju, međutim, to nije slučaj, oni to jednostavno ne žele, jer bi im se pričuva poprilično povećala. Čak nemaju ni predstavnika koji bi išao od suvlasnika do suvlasnika i lobirao za popravak, a mi ih ne možemo prisiliti da ga odaberu. Održana su dva sastanka, ali bez efekta, došlo ih je samo nekoliko, a i ti koji su došli odbili su sudjelovati u rješavanju problema - zaključio je predstavnik upravitelja.

U potrazi za drugim mišljenjem susreli smo se s jednakim odgovorima. Iz druge upraviteljske tvrtke, čiji pravnik dobro poznaje zakonsku regulativu, potvrđuju da tvrtka koja upravlja predmetnom zgradom na Vijencu Petrove gore u ovakvoj situaciji usitinu sama ne može riješiti problem, a neće ga, dodaje, riješiti ni novi Zakon o upravljanju zgradama u predloženom obliku.

- Ako zgrada prokišnjava, ako voda baš jako curi, riječ je situaciji koja zahtijeva hitno rješavanje problema i upravitelj ga je dužan riješiti. Osobno u takvoj situaciji, kao upravitelj, sâm odobravam račun, uopće ne pitam suvlasnike za mišljenje, inače bismoi mi kao upravitelji mogli odgovarati za nastalu štetu, no problem nastaje kada je riječ o radovima za koje suvlasnici nemaju dovoljno novca. Tada se nalazimo u situaciji koju zakon uopće nije riješio, jer upravitelji istovremeno imaju obvezu nešto popraviti, a nije propisano na koji način da to učini. Čak ni Zakon o upravljanju zgradama koji dolazi ne regulira takve situacije. Kaže da je upravitelj dužan popraviti, međutim, na naše pitanje što ako zgrada nema novca za popravak, odgovara: - Da mi možemo financirati radove, zar bismo trebali kreditirati radove našim financijama? Kako ćemo se naplatiti? Odgovor Ministarstva je da stavimo zabilježbu na nekretninu, što je nonsens, jer to nije naplata. Mi ne možemo prodati njihov stan kako bismo naplatili 20.000 eura - tumači situaciju naš sugovornik iz redova upravitelja, te dodaje da je ovdje riječ o najgoroj situaciji koja se upravitelju može dogoditi.

Upravitelji u škripcu

- U isto vrijeme upravitelj ima dužnost popraviti krovište, no ne propisuje se kako to napraviti, osim da on sam financira radove svojim sredstvima, no ja to prvi ne bih napravio zato što tu jednostavno nema logike. Mi bismo trebali kreditirati zgradu bez ikakvog osiguranja, kako to naplatiti poslije?! Još se može dogoditi da suvlasnici budu ljutiti jer ste potrošili novac koji nemaju, pa će otići drugom upravitelju, a nama će ostati rješavanje naplate. To, po meni, uopće nije dobro regulirano, a ni novi Zakon o upravljanju zgradama neće riješiti ovakve situacije - dodaje, te napominje kako su se upravo zbog ove problematike već obratili i nadležnom Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine.

- Pitali smo Ministarstvo jesmo li dužni u takvim situacijama obaviti popravke ili je to samo mogućnost, a njihov je odgovor da smo dužni osigurati popravak koji možemo sami platiti, ali i ne moramo, ne može nas nitko na to prisiliti! Zašto su to uopće formulirali na takav način, to nema nikakvog smisla, to je kao da odvjetnik plaća odvjetničke troškove svoje stranke pa se potom upisuje na stan te stranke od kojeg će se naplatiti tko zna kada, ako ikada. Nažalost, ne postoji stvarni način kako riješiti ovakve situacije, osim da suvlasnici podignu kredit - zaključuje naš sugovornik. n