Jedna je učenica u petak u svoju školu u Osijeku stigla ni manje ni više nego na - konju. Preciznije, na kobili imena Lisa. No dobro, nije da uvijek stiže tako, ipak je u petak bio Dan Poljoprivredne i veterinarske škole.

- Obožavam konje, bavim se njima odmalena, pa sam pomislila kako bi bilo zgodno dojahati na priredbu u povodu Dana škole. Nisam, naravno, jahala od Korođa, gdje živim (smijeh), Lisu smo dovezli u prikolici, ali čini mi se da joj je ugodno ovdje. Ovdje ću pokazati nošnju koja služi za jahanje, kako se galopira i kasa, vjerujem da će biti zanimljivo - rekla je učenica Lana Horvat, koja je, prema našem sudu, sa svojom Lisom bila zvijezda te lijepe proslave.

Dan Poljoprivredne i veterinarske škole Osijek uvijek je pravi mali festival slavonske kulturne baštine. Tu školu, smještenu na samom rubu grada, nije najednostavnije pronaći, no na Dan škole dovoljno je od ugla Vinkovačke i Raške ulice pratiti mirise slavonskih delicija i zvuke tamburice, koji će vas dovesti do pravog poljoprivrednog gospodarstva, na kojem se, uz usađivanje znanja, na njivama sade i brojne poljoprivredne kulture. Ondje su i jezerce s mostom, sjenica... Malo koja škola može se pohvaliti takvim ugođajem, a ako tome dodamo bogate sadržaje, dan te škole bez sumnje je događaj kojem se uvijek veselimo. On slavi tradiciju, slavonsku zemlju i njezine plodove, a posebno je dojmljivo vidjeti da ljepotu u svemu tome nalaze mladi naraštaji, kojima velik poticaj u slavljenju svega navedenog daju ravnatelj i nastavnici.

Škola svoj dan tradicionalno veže uz Dane zahvalnosti za plodove zemlje i Dane kruha, a ove se godine predstavila Smotrom tradicionalnih jela u kotliću i starih sportova. Potezanje konopa, igre potkova, tronošca i druge, baratanje kandžijom, sportski ribolov, zatim nastup KUD-a Graničari iz Gunje, a sve to prožeto mirisima iz kotlića u kojima su učenici kuhali slavonske specijalitete, obilježili su ovogodišnji dan "Poljošice".

- Opet smo se odlučili na priredbu koja slavi bogatu slavonsku tradiciju, pa tako svaki razred ima jedan kotlić, u njima se kuhaju grah, gulaš, čobanac, fiš... Učenici su, kao i uvijek, donijeli kiflice, kolače i druge slavonske delicije koje su pripremili njihovi roditelji ili oni sami. Naravno, kakva bi to proslava bila bez starih igara, pa su nam stigli gosti iz Bizovca, koji su nam pokazali kako su izgledala natjecanja u starim igrama kao što je potezanje konopa i sl. Tu su i naši prijatelji iz Gunje, a sretni smo i zbog toga što nam je vrijeme naklonjeno, pa je cijela priredba uspjela onako kako smo i zamislili - rekao nam je ravnatelj Ivan Aničić.

I svi su se ostali svojski potrudili predstaviti naše običaje, kao, recimo, učenice Dora Vidaković i Matea Magušić, koje su na proslavu stigle u raskošnim narodnim nošnjama iz Brođanaca i Bizovca.

- Naše nošnje karakterizira posebna plava šlinga, imamo i tri podsuknje, štrimfe, to su vunene čarape, zatim papuče i marame sa zlatovezom, dukate, šticle, dva vijenca, reklje. Moje su malo drukčije, karakteristične su za Brođance, a Meteine za Bizovac, i to je zapravo jedina razlika u našim nošnjama. Imamo i druljaše, to su zvonca, i to je to - otkrila nam je Matea.

Učenici Đuro Lenđel, Borna Vuk i Dorian Papp za priredbe u prostorima škole budno su pazili na svoj čobanac. Iako je riječ o srednjoškolcima, odmah je bilo vidljivo da je riječ o iskusnim kuharima tog specijaliteta.

- Mi smo Mađari, normalno da znamo kuhati čobanac - pomalo začuđen našim pitanjem kako im ide odgovorio je Đuro, koji je iz Podolja, Borna je iz Čepina, a Dorian iz Kopačeva.

Kako je Kopačevo poznato po izvrsnoj paprici, nismo morali ni pitati odakle dolazi ključni sastojak dobroga čobanca.

- Kod nas papriku proizvodi svaka druga kuća, i izvrsna je! - pohvalio se Dorian.

Bila je to još jedna fantastična proslava Dana Poljoprivredne i veterinarske škole, a u našim je kalendarima već zabilježena sljedeća.