“ŠOKICE” pobijedile na festivalu u Subotici
Osim prema pjevanju, dijele ljubav prema nošnjama, ručnom radu, raznim običajima i svemu što folklor jest
Ženska pjevačka skupina "Šokice", koja djeluje u okrilju udruge "Šokačka grana", ovih je dana odnijela pobjedu na Međunarodnom festivalu tradicijske pisme u Subotici, u Republici Srbiji. Riječ je o natjecanju u tradicijskom pjevanju koje se odvija već sedmu godinu, a organizira ga Hrvatski kulturni centar "Bunjevačko kolo" iz Subotice. Ove se godine natjecalo 12 skupina iz triju država: Srbije, Hrvatske i Mađarske. Uz voditeljicu (i počimalju) Moranu Lakotić pjevale su Darija Podoreški, Marija Marđetko, Tamara Čer, Ivana Kolak, Katarina Šimić, Anica Budrovac, Marica Salaj, Dubravka Golubić i Željka Mijić. Zbog propozicija, koje ograničavaju broj sudionika na deset po grupi, kod kuće su ostale pjevačice Anica Dragić, Renata Rimar, Ljiljana Vetengl i Mirjana Glavaš.
Ljubav prema folkloru
- Konkurencija je ove godine bila vrlo jaka i uistinu nije bilo skupine koja je loše pjevala. Vjerujem da stručnom žiriju (Tamara Štricki Seg, Bojan Pogrmilović, Mirjana Raić Tepić) nije bilo lako odrediti prva tri mjesta, a osim toga dodjeljivala su se i specijalna priznanja skupinama za najperspektivniju mladu grupu, najbolju karakterizaciju pjesama i najbolju počimalju. Ovo je Šokicama druga pobjeda na ovom festivalu, prva je bila 2021. godine - kaže Morana Lakotić.
“Šokice" su skupina žena koje međusobno veže ljubav prema folkloru i tradiciji. Osim pjevanja, tu je i ljubav prema nošnjama, ručnom radu, raznim običajima i svemu što folklor jest.
- Okupljamo se jednom tjedno kako bismo uvježbavale i učile pjesme s područja na kojima žive Šokci. Specifične smo po tome što sve dolazimo iz različitih krajeva, pa tako nastojimo da svaka pjevačica nastupa u nošnji svoga kraja, kad god je to moguće. Veliku pozornost obraćamo i na odijevanje u skladu s dobom godine i prilikom u kojoj pjevamo. Primjerice, nećemo odjenuti svečanu nošnju ako idemo na smotru žetvenih pjesama, gdje se pjevaju radne pjesme, kao što ni tijekom korizme nećemo nositi svečano ruvo - pojašnjava Lakotić. Dodaje kako su Šokice, kada zajedno ne pjevaju, učiteljice, odgojiteljice u vrtiću, radnice u trgovinama, a najviše je pjevačica u mirovini. Osim toga marljivo rade na očuvanju svojih nošnji, dogovaranju novih projekata, nastupa i suradnji, na osmišljavanju novih načina promidžbe svog rada i folklora općenito.
Vokalne skupine koje pjevaju tradicijsku glazbu, KUD-ovi, udruge i drugi koji se bave folklorom i čuvaju tradicijsku kulturu i baštinu danas imaju velikih poteškoća u financiranju svog rada, osiguranju prostora za rad i slično, potvrđuje i Morana Lakotić, koja je u tu problematiku dobro upućena jer potječe iz obitelji u kojoj su svi folkloraši - njezini roditelji, brat i sestra.
- Dosta se vokalnih skupina bori sa sličnim problemima, a najveći je animiranje mladih ljudi. Mi uvijek primamo i pozivamo nove članove, a osobito mlade snage da nam se pridruže. Naša skupina djeluje u sklopu udruge "Šokačka grana" u Osijeku te se koristimo prostorom Gradske četvrti Novi grad. Dvorana je i više nego dovoljna za održavanja proba, ali nemamo adekvatan prostor za skladištenje svega što Udruga posjeduje, počevši od raznih zbornika izdanih pri Udruzi, rukotvorina nastalih na radionicama koje se održavaju u dva ciklusa svake godine te svega ostalog što je potrebno za rad jedne udruge. Dakako da su financije uvijek bolna točka, ali nekako je i u odnosu prema ostalim udrugama u kulturi folklor na margini društva. Puno troškova, a posebno vezano uz izradu i održavanje nošnji, snosimo same, pogotovo ako se radi o kupnji originalnih dijelova nošnje kojih ima sve manje ili su u jako lošem stanju. Planiramo i izdavanje nosača zvuka, za koji moramo osmisliti načine financiranja jer ni jedan natječaj i projekt ne pokriva troškove u cijelosti - iskrena je Lakotić.
Ne želimo na marginu
Voljela bi, ističe, kada bi folkloraši imali veću podršku Grada, i to ne samo financijsku, ali i gradske i županijske turističke zajednice.
- Voljeli bismo kada bi nas se više uključivalo u kulturne programe i turističku promociju grada i županije. Osijek kao središte Osječko-baranjske županije nema ni jedan folklorni festival, čak ni onaj koji je prije nekoliko godina pokrenuo HKUD "Osijek 1862", nažalost, nije opstao. Prilikom kreiranja kulturnih programa i turističkih manifestacija općenito nedostaje zastupljenost folklornih društava. Ne znam je li razlog tomu mišljenje da je folklor nešto zastarjelo ili neatraktivno, ili je posrijedi nešto drugo, ali svakako je to nešto što bi trebalo promijeniti. Primjerice, vjerujem da bi se na manifestacijama kao što je HeadOnEast negdje mogao organizirati i etnokutak gdje bi društva i udruge pokazali svoje djelovanje pjesmom, plesom, starim jelima, zanatima i slično. Kao i sve drugo, tako i folklor i tradicijsku kulturu treba popularizirati i približiti ljudima, što uopće nije nemoguća misija, a ne stigmatizirati ih i gurati na marginu kulturne scene - odlučna je Morana Lakotić.
