Dijelovi bivše crkve otpadaju po pločniku
Neslužbeno smo doznali da su vatrogasci i policajci prijepodne izišli na tehničku intervenciju na ovaj objekt
U ponedjeljak ujutro Glasovu redakciju zove majka dvoje učenika Osnovne škole Antuna Mihanovića. U strahu je, kaže, za sigurnost svoje i tuđe djece koja svakodnevno prolaze Radićevom ulicom na putu do škole. Naime, ondje je ponovno, tko zna koji put, dio ruševnog objekta na kućnom broju 34 otpao na pločnik. Srećom, taj put nikome na glavu. No itekako je mogao.
Intervenirali su, javlja nam poslije ista zabrinuta mama, i policija i vatrogasci. Pohvalno, no pita se, kao i mnogi drugi, kada će se naći konačno rješenje kako bi ta kuća, koja se nekada nazivala vilom, prestala biti prijetnjom prolaznicima.
Neslužbeno smo doznali kako su djelatnici Javne vatrogasne postrojbe Grada Osijeka i djelatnici Policijske uprave osječko-baranjske tijekom prijepodneva izišli na tehničku intervenciju na navedeni objekt zbog padanja dijelova dimnjaka na pješačku stazu. Vatrogasci su pregledali objekt i postavljena je zaštitna ograda kako bi se preusmjerio pješački promet. To su u danom trenutku bile jedine mjere koje su se mogle poduzeti. Očekuje se da će nadležni poduzeti daljnje mjere kako bi vlasnik objekta našao trajno rješenje.
Kako smo neslužbeno doznali, nije ovo bila prva tehnička intervencija vatrogasaca na tom objektu na uglu Radićeve i Gundulićeve, koji stariji Osječani prepoznaju kao nekadašnju pravoslavnu crkvu. Međutim, još od 1991. Srpska pravoslavna Crkva ne koristi se tim objektom, u kojem je od 1963. bila u najmu.
Navedena je kuća (zapravo vila), kako je svojedobno pisao novinar Igor Mikulić, bila sagrađena 1901. godine za obitelj Plazzeriano, koja ju je prodala osječkom gostioničaru Franji Rujeru. Od 1924. u njoj je bila gostionica "Gilda", a u uglovnome dijelu prizemlja i trgovina. Od 1927. godine vlasnik kuće postao je osječki ljekarnik Đuro Tarnik, koji je u njoj otvorio ljekarnički laboratorij i jednu od najvećih gradskih ljekarni. Desetak godina poslije kuću je kupila obitelj Miščević, u čijem je posjedu bila do kraja Drugoga svjetskog rata. Nakon rata najprije im je oduzeto prizemlje, u kojem je bio otvoren mliječni restoran, a kuća je nacionalizirana 1963. godine. Od tada pa sve do 1991. godine koristila ju je Srpska pravoslavna Crkva. U međuvremenu kuća je vraćena vlasnicima, odnosno njihovim nasljednicima, koji su svojedobno za Glas Slavonije izjavili kako "adaptacija nije dopuštena dok se ne riješi imovinskopravni postupak". Što se u međuvremenu dogodilo, nije nam u ovom trenutku poznato, no razvidno je da nekadašnja vila propada posljednjih 30 godina, naružujući ulicu koja vodi od Željezničkog kolodvora do strogog centra grada, pa često kvari prvi dojam o Osijeku gostima našeg grada. O sigurnosti prolaznika da i ne govorimo.
