Koncert Nikole Rokvića
Dani prvog hrvatskog piva: Nitko iz Osijeka nije otišao žedan i mamuran
Najdugovječnije i prvo hrvatsko pivo pokazalo je i iznova koliko prave i istinske vrijednosti zapravo traju. Naime, Osječka pivovara slavi i poseban rođendan, ove se godine obilježava 360 godina tradicije kuhanja piva u kotlovima u najvećem gradu na Dravi. Time se, kaže vlasnik Ivan Komak, ni jedna pivovara osim Osječke pivovare, najstarije u Hrvatskoj, ne može pohvaliti. Ne može se baš pohvaliti da uz takvu tradiciju ima i najbolje brendove u kojima se, eto, svima u inat, uživa više od tri i pol stoljeća!
Osječka pivovara s proizvodnim kapacitetom od 500.000 hektolitara nije imala problema da osigura dovoljne količine piva za ispijanje ne samo na ovogodišnjem izdanju osječkog pivskog festivala nego i za opskrbljivanje i trgovina i ugostiteljskih objekata u koje se iz Osijeka na sve strane svijeta kamionima šalje do svojih ljubitelja.
No ovaj se put kraljevski dobrom proizvodu došlo pokloniti u samo srce, u kojem nastaju hmeljne kapljice - u Osijek i Osječku pivovaru, koja na istoku slavonske metropole svojim velebnim zdanjem jasno daje do znanja svima koji u Osijek dođu ili kroz grad samo prođu da se tu radi o nečemu što ima svoj poseban renome.
Osječkom pivu došli su proteklih dana mnogi iz cijele Hrvatske, ali i okolnih zemalja. Osječko pivo ima kultni status i prepoznatljiv je brend Osijeka. "Ponosni smo na tu tradiciju od 1664. godine, koja nam u grad dovodi turiste, važan je doprinos Osječke pivovare i u tom dijelu gradskog života", istaknuo je Dragan Vulin, osječki dogradonačelnik, na početku ove petodnevne priredbe.
Nevjerojatno je bilo vidjeti kako po pet-šest osoba jedna do druge, rame uz rame, u dvjestotinjak metara dugoj koloni strpljivo čeka na ulaz u pivarsku naseobinu u kojoj je atmosfera svake večeri bila uzavrela od pristiglih ljudi čiji je broj višestruko nadmašivao ukupan broj ljudi koji žive u osječkim naseljima lijeve dravske obale.
Kad u Slavoniju i Osijek dođeš, ponašaš se kao Slavonac i Osječanin - postaješ bećar, pa se odmah u kolo hvataš, a ruku koje su se mogle prihvatiti bilo je napretek već od početnog zagrijavanja svake večeri, koja je počinjala s tamburašima, koji su nemilosrdno trzali po žicama tambura ne dajući nimalo prilike ni jednom od posjetitelja da mu noge ne poskoče. Da se mjerilo koliko je kolo veliko i koliko se piva ispilo da se nadomjesti svaka prolivena kap znoja, sigurno bi oboje ušlo u neku knjigu rekorda. Isto je tako bilo do kasno u noć poslije koncerata s glavnim gostima na bini - i Petar Grašo, i Nikola Rokvić, i Saša Matić, i Halid Bešlić, a sinoć i naše Slavonije sin Miroslav Škoro, redali su hitove, pa je teško bilo procijeniti u kojem taktu ili refrenu ispiti gutljaj piva ili pjevati zajedno sa svojim zvijezdama, a da se pritom ne zagrcneš - što od piva, što od veselja.
Uživalo se i u gastroponudi, nagradnim igrama, sve odreda povezanim s ipak glavnom zvijezdom svih pet večeri - zlatnosjajnom tekućinom Osječkog piva. Svima je žao što su Dani piva ipak morali završiti. No nije sve tako crno kao što su "tamno osječko" ili osječki crni Radler, za koji kažu da mu nema ravnog, jer je nakon završetka ovih Dana piva najavljeno da se s ovom jedinstvenom gradskom, ujedno i turističkom, atrakcijom nastavlja i u sljedećim godinama. Do dogodine na istom mjestu ostaju nam novostvorene uspomene i utjehe u bocama i limenkama s osječkim etiketama koje ćemo si kupovati u trgovinama i praziti ih na feštama, u kafićima, na gradilištima, u kućama... gledajući u ovogodišnje atraktivne 360-stupanjske fotke snimljene na posebnoj fotoaparaturi koju je osigurala posjetiteljima Osječka pivovara.
Ivan Komak i njegova "laboratorijska ekipa" otkrili su planove i obećali nam svima da će u međuvremenu "iskemijati" i neke nove proizvode, pa ih ponuditi na kušanje. Jedva čekamo.
