Zeleno, a urbano. Kao da si u šumi, a usred si grada
Glasov je reporterski dvojac pogledao Sjenjak kroz “zelene naočale”. Pod krošnjama se lakše diše, živi ugodnije i održivo
Ponedjeljak, šest je sati ujutro. Sjenjak se budi. Tek poneko svjetlo na brojnim neboderima. Vlasnici pasa i njihovi kućni ljubimci kreću u prvu, ranojutarnju šetnju. Šetalište Joze Petovića u ove rane sate još je pusto. Mir i tišina vladaju u tom najvećem urbanom osječkom naselju.
Prvi neboderi
Glasova je ekipa krenula u obilazak Sjenjaka u 7.30. Šetalištem, žilom kucavicom naselja, prolaze biciklisti. "Žurim na posao", kaže nam gospođa Katarina, koja se od svog bicikla ne odvaja ni ljeti ni zimi. Ne smetaju joj ni temperature od +40. "Biciklom ću brže stići na odredište", dodaje.
Sjenjak je najveći dio gradske četvrti Novi grad, koja ima gotovo 14.000 stanovnika i samostalna je stambena cjelina. Nekada je to bila oranica, a novo je naselje prvi put u urbanistički plan ucrtano 1965. godine.
Prva je izgrađena i useljena zgrada broj 4, i to 1971. godine, ubrzo zatim zgrade koje nose brojeve 2, 6 i 10. Nakon toga počela je gradnja zgrada pod brojevima 1, 3 i 5. "Bilo je neobično živjeti u zgradi u kojoj ima samo nekoliko stanara. No svi su neboderi u blizini brzo izgrađeni i popunjeni, pa smo ubrzo stekli susjede, znance, ali i dobre prijatelje", prisjeća se gospođa Zorica.
Naša se sugovornica sjeća kako su parkirališta ispred zgrada bila gotovo prazna, djeca su jurila biciklima po prašini, a oni najmlađi skrivali su se u travi. Prije pola stoljeća neokrunjeni majstori kotlića kuhali su fiš-paprikaš na otvorenom, u blizini svojih zgrada, te pozivali nove susjede da uživaju u toj deliciji.
Prvi šetači
Ipak, vratimo se u sadašnjost. U 7.30 prvi su šetači, umirovljenici, krenuli u trgovinu. Neke su bake čuvale unuke, a roditelji s malom djecom uživali su u dječjim parkovima, kojih na Sjenjaku ima dovoljno. Oživjelo je Šetalište Joze Petovića, susjedi su se okupljali na klupicama, a počeli su i prvi jutarnji razgovori.
Prvi kupci stižu na kioske, u pekarnice, na tržnicu, i Sjenjak u 8 sati počinje živjeti svoj uobičajeni život. Ono što nas se dojmilo (iako već desetljećima stanujemo ili smo stanovali u ovom naselju) jest zelenilo. Zeleni Sjenjak ili šuma usred grada - tako bismo mogli nazvati to urbano naselje. Ono je puno drveća, koje njegovim stanovnicima omogućava da dišu punim plućima, imaju hlad i za najvrućih dana te uživaju u svojoj mirnoj, ali urbanoj oazi.
Tu su i vrijedni djelatnici Unikoma, koji se brinu o tome da ovo naselje bude uredno i čisto, svaki ih se dan može vidjeti kako nešto rade. Ovaj put uređivali su cvijeće u žardinijerama na Šetalištu Joze Petovića. Stanovnici Sjenjaka vole pse, pa tog kućnog ljubimca imaju mnogi. Za našu je reportažu spremno pozirao pas Zoe, koji je ožednio i spas potražio na česmi.
