Azil u Nemetinu trenutno se skrbi o 180 pasa. Neki su spašeni s lanca, drugi od eutanazije. Cijepljeni su, čipirani, kastrirani. Udruga Pobjede godišnje zbrine više od 400 "njuškica", a tijekom godina udomila je više od četiri tisuće pasa. Sve to ne bi bilo moguće bez velikog truda brojnih volontera koji su prošli kroz Azil.

Volonteri nezamjenjivi

Među njima je i Tea Nemet, koja nam otkriva kako je i zašto počela volontirati. "Tata me je prvi put odveo u Azil 2011. godine. Nastavila sam dolaziti jer sam se osjećala jako dobro i ugodno u šetnjama i pomažući na bilo koji način. Od tada se trudim ići bar nekoliko puta mjesečno. Šetam pse, budem privremeni udomitelj, odvajam za hranu..." kaže. Dodaje kako uvijek dobro dođe šeranje objava na Facebooku. Tea je 2015. udomila Alana. "S Alanom je bila ljubav na prvi pogled, otkad sam ga dobila za šetnju, htjela sam samo njega, no trebale su mi dvije godine da nagovorim ukućane da ga udomimo. Sada je napunio 13 godina, a kod nas uživa već 10", govori s ljubavlju.

ALJOŠA MONAR

Premda je sad već gotovo deset godina zaposlena u Udruzi, i Lucija Baraban svoj je put započela kao volonterka. "Volontirati se može na više načina. Možete dolaziti fizički u Azil, pomoći na radnim akcijama, šetati pse, pomagati u njihovoj socijalizaciji..., no možete volontirati i online, pomoći u raznim projektima. Svi su dobrodošli!" poručuje.

Proces udomljivanja pasa uopće nije kompliciran. "Prilikom prvog dolaska u Azil ispuni se upitnik, na temelju čega možemo predložiti nekog od naših pasa za kojeg mislimo da bi bio dobar spoj s udomiteljima. Dobijete brošuru na čitanje, koju ponesete kući, razmislite još jednom. Idućeg dana se čujemo i dogovorimo kada pas može ići od nas. Udomljivanje ništa ne naplaćujemo. Nama je važno da pas, kad jednom ode od nas, bude sretan i voljen do kraja svoga života. Također se može biti privremeni udomitelj; to mogu biti svi koji žele pružiti privremeni dom psima na oporavku ili pak onima koji čekaju mjesto u Azilu", ističe.

Ivana ponovno pozva ljude da, ako mogu, udome "kerovca", kako ih odmilja nazivaju. Za udomljivanje se podrazumijeva da netko već razmišlja o psu i da ima uvjete za udomiteljstvo. U Azilu se uvijek može napraviti "matching", gdje se pronađe savršen pas za karakter i životne navike udomitelja, naravno ta veza ide i obratno.

Što se tiče jednog dana u Azilu, Ivana je rekla da bude i kaotično, i tužno, i prelijepo. "U Azilu se počinje raditi od 6 ujutro, do 22 smo ovdje. To podrazumijeva brigu o svim psima u Azilu. Ujutro u isto vrijeme kreće petero ljudi. U 6 ujutro u šetnju idu starci. I naš leteći odred, kako odmilja zovemo Franka i Timotija, koji su na kolicima. Za to vrijeme se Azil čisti. Inače, čisti se četiri puta na dan, zato što je čistoća pola zdravlja. Štenci jedu tri puta na dan, oni mršaviji ili bolesni jedu dva-tri puta medicinsku hranu prema preporuci veterinara", otkriva detalje.

Kontrola udomitelja

Azil, kaže, postoji zbog ljudi, a ne zbog pasa. "Ljudi su oni koji napuštaju i izbacuju pse i onda mi nastupamo, pokušavamo popraviti stvari i vratiti im vjeru u čovječanstvo. Do onog najljepšeg - udomljivanja. To je highlight svakog dana. Ljeti je, nažalost, više napuštanja nego udomljivanja, ali nadam se da će i ovaj članak promijeniti trend", ističe Ivana.

Nedavno je čula priču kako se u Azilu udomljivanja naplaćuju. To, dakako, nije istina. "Grad Osijek plaća cjepivo, čipiranje i kastraciju za svakog psa. Znači, sve to bude obavljeno prije nego što potpišemo ugovor s ljudima. Nekim ljudima nije jasno zašto dolazimo i u kontrolu kod udomitelja. Ne dolazimo provjeriti je li netko usisao stan, nego vidjeti je li tim psima ugodnije. Psu mora biti bolje u domu nego što mu je bilo u Azilu", odlučna je.