Najviše, najpoznatije i najmanje željeno osječko "brdo" zapravo je odlagalište komunalnog otpada Lončarica Velika. Već godinama, doduše, ne raste uvis, ali u širinu - da.

Uz stari dio odlagališta, brda, popunjavaju se još tri nove plohe, takozvane kasete. Prve su dvije dograđene 2016. godine, potom još jedna. Na njima ima prostora za odlaganje miješanog komunalnog otpada za još iduće tri godine. Ako do tada ne bude izgrađen Regionalni centar za gospodarenje otpadom (u nedalekom Orovnjaku), što je, nažalost, izvjesno, postoji rezervno rješenje za još jedno proširenje kapaciteta Lončarice. Ako i to ne bude dovoljno, postoji i drugo rezervno rješenje.

Odvajanje daje rezultate

Srećom, Osječani su sve odgovorniji.

- Odlagalište Lončarica Velika posljednjih nekoliko godina bilježi smanjenje odlaganja miješanog komunalnog otpada na samom odlagalištu. Za usporedbu, 2018. godine odložene su 20.823 tone, a 2023. godine 15.113 tona. Grad Osijek prvi je među četiri velika grada u Hrvatskoj koji je prešao granicu od 50 posto odvojeno skupljenog otpada, što znači da su građani educirani i to provode u praksi. U tome im pomažu četiri spremnika (kante) za individualna kućanstva i šest spremnika za kolektivna kućanstva, ali i to što su im na raspolaganju četiri reciklažna dvorišta, kompostana i reciklažno dvorište za građevinski otpad u Sarvašu - uvodi nas u priču Igor Pandžić, direktor Unikoma.

Nije se začudio kada smo mu se najavili sa željom da vidimo kako je organiziran "život" na Lončarici, potaknuti i time što smo u razdoblju visokih temperatura, a na odlagalištu je svakojakih "čuda", a ispod su plinovi...

Na Lončarici nas dočekuje Stevo Anetić, voditelj Unikomova Sektora za gospodarenje otpadom. Ondje je, kako se to uobičajeno kaže, kao u košnici, svako malo Unikomovi kamioni dolaze i odlaze. Istodobno, građani iskorištavaju mogućnost da na toj lokaciji odlože manje količine građevinskog otpada, do 200 kg u šest mjeseci, kako stoji na obavijesti istaknutoj na samom ulazu na odlagalište. Nema švercanja, sve se važe, obvezno je predočiti osobnu iskaznicu.

- Odvoz miješanog komunalnog otpada organiziran je u dvije smjene, prijepodnevnoj i noćnoj. Deset je posada, pet prijepodne i pet navečer. Tu su i autopodizači koji dovoze/odvoze kontejnere što ih naručuju građani. Svi odrade sedam-osam tura u smjeni - kaže Anetić.

Sjedamo u automobil pa se uspinjemo asfaltiranom cestom kojom nakon koju minutu izbijamo na ravan s koje se kamioni i (n)ovo odlagalište vide kao na dlanu. Otamo puca pogled na pola Osijeka, čak i na njegov simbol nad simbolima - konkatedralu sv. Petra i Pavla!

Teško je to naprvu zamisliti, ali ondje vlada određeni red, otpad se planski istovara i gotovo odmah poravnava. No ništa ne štipa za nos, nema rojeva muha i druge gamadi. Čak ni ptica koje se hrane na otpadu nema previše.

- Onog trenutka kada smo krenuli s našom kompostanom uz Biljsku cestu i prestali ovamo dovoziti biootpad i zeleni otpad, znali smo da smo na putu napraviti dobar posao. Prije smo takvog otpada ovdje odlagali u količini od 12 tisuća tona godišnje. Zbog toga se ovdje događao proces dugog truljenja i kao posljednica toga bilo je neugodnih mirisa. Zbog procesa truljenja dolazilo je i do propadanja, odnosno slijeganja tla, čega sada nema, površina za odlaganje znatno je stabilnija - tumači nam naš domaćim. Posve nam je sada jasna Unikomova namjera da proširi kapacitete kompostane.

Sljedeći je problem Lončarice na čijem rješavanju rade u Unikomu glomazni otpad. Velik, kabast, zauzima dosta prostora, dijelom je i dalje iskoristiv, zbog čega ga treba dodatno sortirati.

- Za početak smo prionuli na rješavanje problema drvenog glomaznog otpada. Mobilnom drobilicom otpad drvenog podrijetla, dakle stare ormare, stolove, stolice, stubišta... izdavajmo, meljemo, a tako dobivena smjesa prosljeđuje se dalje, domaćoj tvrtki koja od te sirovine pravi novi finalni proizvod, drvene panele. Prošle smo godine plasirali 1800, a ove godine procjenjujemo da će biti i dvije tisuće tona takvog materijala - kaže Anetić.

Sljedeći je na redu metalni glomazni otpad, o čemu nam je nešto prije govorio direktor Pandžić.

- Kako bismo i dalje radili na smanjenju otpada na odlagalištu, Unikom i Grad Osijek planiraju izgraditi Centar za oporabu glomaznog otpada, gdje će se sav glomazni otpad koji ide na odlagalište prije toga obraditi i sav će se iskoristivi materijal moći ponovno uporabiti, a ostatni dio, u maloj količini, ići će na odlagalište - kaže Pandžić. Izvjesna je i lokacija navedenog centra, na prostoru iza Reciklažnog dvorišta u Donjem gradu.

Sve je pod kontrolom

Da nam je O.K. usred osječkog smeća, pokazuje i to što smo ondje vodili ovaj razgovor, a ne negdje u klimatiziranom uredu. Zamjećujemo pomalo futuristički izgled nekoliko metalnih cijevi koje izviruju uz mase. Pitamo jesu li to svojevrsni dimnjaci, Anetić potvđuje.

- Da, to su otvori za otplinjavanje zbog plinova koji se razvijaju u podzemlju. Redovito se ispituje koncentracija i sastojci. Ispituju se i analiziraju uzorci procjednih i podzemnih voda. Svi su ti rezultati, kao javnodostupni podatci, objavljeni na mrežnoj stranici naše tvrtke - kaže Anetić.

Viske temperature, požari? Naši domaćin ne skriva kako se oni znaju pojaviti, ali vrlo brzo budu lokalizirani. Pokazuje nam kameru videonadzora za cijelu plohu, koja se prati u kući dežurnog na ulazu u odlagalište.

- Ako se dogodi plamen, dežurni obavještava strojare koji su na odlagalištu u smjeni i oni, u pravilu, požar gase nanošenjem sloja zemlje. Ove godine nismo zabilježili ni jednu takvu intervenciju - kaže Anetić. Prostor Lončarice je pod 24-satnim nadzorom, nema nedopuštenih ulazaka pojedinaca koji bi nešto čeprkali po osječkom smeću.

Spuštamo se do ulaza, fotoreporter Bruno Jobst bilježi kako se podvozje svakog kamiona koji izlazi s odlagališta pere pod mlazom vode, dakle nema iznošenja blata i otpada natrag u Osijek.

Zavirujemo u kućicu dežurnog djelatnika, doista na ekranu ima pregled stanja cijelog odlagališta.

- Ništa se ne prepušta slučaju - kaže nam dežurni, u majici s logom svoje tvrtke.

Stari dio odlagališta, brdo, kako ga nazivamo, sve više obrasta u zelenilo. Ono je počelo rasti 1995. godine, tko zna, na njegovu je dnu možda još uvijek nešto nerazgrađenog otpada otprije 30 godina...