Putovanje s bebom: Uživanje je u zajedničkom iskustvu, otkrivanju svijeta i dijeljenju uspomena
I na putovanjima i u životu sve je u pristupu određenom iskustvu, a promjenom pristupa mijenjamo i iskustvo. Navikavanjem na nove situacije dijete uči o svijetu, a roditelji o sebi
Volimo putovati i nismo dopustili da se to promijeni s Reljinim ulaskom u naš život. Nakon što je Relja napunio četiri mjeseca, počeli smo planirati prvo zajedničko putovanje. Želja nam je bila da maksimalno iskoristimo Andrein porodiljni i odemo nekamo prije ljetovanja na Jadranu. Znali smo da želimo u Europu, avionom, i da želimo negdje gdje je toplo, tako da u svibnju nije bilo drugih opcija osim južnih i jugozapadnih europskih država.
Beba u avionu
Prvenstveno zbog klime, odabir je pao na Portugal, jer je tada prosječna temperatura u Portugalu idealna 24 stupnja. I to se pokazalo dobrom odlukom, nije bilo prevruće za nježnu bebinu kožu, ali opet dovoljno toplo da ne moramo nositi puno prtljage. Sve nam je stalo u dva ruksaka i jedan kofer od deset kilograma koji smo unijeli u avion.
Pripreme su uključivale istraživanje savjeta za putovanje s malom djecom, što je često zbunjujuće jer su savjeti vrlo individualni. Ipak, naučili smo nekoliko stvari koje su nam bile korisne. Primjerice, s djetetom imate pravo prioritetnog ukrcavanja i iskoristite ga, mi smo na putu za Portugal ušli posljednji u avion i to je bilo prilično stresno, a na povratku smo bili prvi u avionu i definitivno je bolje ući među prvima, složiti stvari, umiriti bebu i pripremiti se za uzlijetanje. Budući da smo putovali s bebom koja još nije imala sedam mjeseci, higijena nam je bila bitna, tako da smo zbog ulaska u avion među prvima imali dovoljno vremena za dezinficiranje svih površina koje beba dodiruje. Uzlijetanje je prilično stresno za bebu zbog buke i promjene tlaka, tako da je dobro da beba prilikom uzlijetanja ima nešto u ustima. Idealna je opcija dojenje, ali i duda, bočica s adaptiranim mlijekom ili neka igračka koju beba grize također pomažu. I najvažnije, normalno je da se posvađate s partnericom/partnerom, jer duda uvijek padne na pod, tetrica, kad vam treba, na dnu je torbe, omiljena je igračka zaboravljena, a čovjek pokraj vas preglasno diše.
Avionske su nam karte bile najmanja stavka u budžetu. Dijete mlađe od dvije godine sjedi jednom od roditelja u krilu, pa se za njega na plaća karta, nego samo neki paušal od desetak eura, tako da su nas povratne karte za nas troje preko niskobudžetne kompanije, Budimpešta - Lisabon, Porto - Budimpešta, stajale 320 €. Smještaj u Lisabonu iznenađujuće je skup, malo bolje ocijenjeni apartmani nisu ispod 120 € za noć. U Portu se, međutim, odličan apartman nađe za 60-70 €. Karakterno smo osobe koje na putovanjima ne vole dugo biti na jednom mjestu, tako da smo u tih sedam dana obišli Lisabon, Cabo de Roca, Nazare, Fatimu, Aveiro i Porto.
Lisabon
U Lisabon smo stigli u 9 ujutro i, budući da je aerodrom vrlo blizu grada, odlučili smo se za metro (3,6 € za oboje), jer nismo uspjeli naći taksi koji ima autosjedalicu, a mi svoju nismo nosili na put. Savjet za roditelje koji putuju s djecom: Bolt, koji je vrlo popularan u Portugalu, ima opciju pretraživanja vozila koji imaju autosjedalicu.
Lisabon je prekrasan grad, prošaran šarenim cvijećem i još šarenijim pločicama, obasjan suncem, leži na sedam brežuljaka i obiluje divnim vidikovcima. Odigrao je veliku ulogu u otkrivanju svijeta i zbog toga je nevjerojatno bogat kulturom i poviješću. Iako je uništen u potresu 1755. godine, obnovljen je i zaista izgleda impresivno. Stoga nije čudno što je izuzetno turistički atraktivan grad i gužve su na svakom koraku. Pogotovo u poslijepodnevnim satima, što je nama odgovaralo jer naša budilica ustaje između 6 i 7, tako da smo uspjeli obići glavne atrakcije i pofotkati se bez pretjeranih gužvi. U moru atrakcija, zbog ograničenog vremena, morali smo mudro odabrati mjesta na koja ćemo ići.
Lokacija našeg smještaja (četvrt Alfama) bila je odlična i većinu smo zanimljivih mjesta obišli pješice iako je Lisabon vrlo izazovan za kolica jer je brdovit i pločnici su popločani kockicama, tako da je nosiljka za bebe dobar saveznik za obilazak grada. Najviše su nas se dojmili središnji trg Praca do Comercio, koji se nalazi na obali rijeke Tejo, koja se ulijeva u Atlantski ocean, i s kojeg se pruža prekrasan pogleda na južnu obalu rijeke, Most 25. travnja (najveći europski most, duljine 17 kilometara) i 200-metarski kip Cristo Rei, koji podsjeća na onaj poznati iz Rija de Janeira. Mjesto na kojem smo se najduže zadržali i zabavili je Ocenarium. Iako je Relja premlad da doživi životinje koje su ga okruživale, plava je boja prilično umirujuće djelovala na njega i s čuđenjem je promatrao sve oko sebe. Svakako je to mjesto na koje bismo se voljeli vratiti kada Relja malo poraste, a na stranicama Ocenariuma vidjeli smo zanimljivu ponudu, naime, postoji opcija da se u vrećama za spavanje prespava pokraj akvarija s pet milijuna litara morske vode. Samo ne znam kako bih se osjećao da je ujutro prvo što vidim zubati gospodin s fotografije.
Budući da kruh zarađujem organiziranjem događaja i ugostiteljstvom, zanimljivo mi je bilo vidjeti dva vrhunska mjesta s pićem i hranom, Time Out Market i LX Factory. Time Out Market koncept je temeljen na ideji da se na jednom mjestu, na kojem je lako pronaći jelo za sebe, okupe najbolji kuhari iz lokalne zajednice. Market je objedinio različite cjenovne rangove, pa se ondje može pronaći i street food i visoka kuhinja, a osmišljen je kao franšiza i možete ga pronaći u Miamiju, New Yorku, Bostonu, Chicagu, Dubaiju i Portu. U sklopu marketa nalazi se i tržnica na kojoj se mogu naći lokalno voće i povrće, ali i veliki izbor morskih delicija. Uz gastronomiju u prostoru se održavaju kulturni sadržaji kao što su koncerati, performansi i izložbe. LX Factory je iznimno zanimljiv koncept i primjer kako se posrnuli industrijski kompleks može pretvoriti u prostor s više od 50 barova, restorana, konceptualnih trgovina i galerija. Prostor odiše kreativnošću, tolerancijom i različitostima. Obvezno mjesto za prošetati, pojesti nešto i kupiti poneki suvenir.
Cabo de Roca, Nazare, Fatima
Tri su nam dana bila dovoljna da upoznamo Lisabon i nastavimo svoj put prema sjeveru Portugala. Unajmili smo auto (preporuka je uzeti automatik jer je Lisabon pun uzbrdica i uskih ulica - 120 € za dva dana s punim osiguranjem) i zaputili se prema Cabo de Roca, najzapadnijoj točki Europe. Mjesto je to "gdje zemlja prestaje i počinje more", kako je onomad napisao Luis de Camoes, jedan od najpoznatijih portugalskih pjesnika. I zaista je tako, strme stijene o koje se razbijaju valovi izazivaju divljenje i strahopoštovanje. Na vrhu rta nalazi se svjetionik i upravo je ta točka bila prvo što su portugalski pomorci vidjeli na povratku sa svojih istraživačkih i osvajačkih misija.
Nakon najzapadnije točke Europe uputili smo se u Nazare kako bismo vidjeli najveće valove u Europi, no, nažalost, vrijeme nas nije poslužilo, vjetar koji je brijao smanjio se, tako da nismo vidjeli valove, ali smo se nadisali svježeg zraka s oceana i uživali u pogledu na morsko prostranstvo. Nakon spokoja koji nudi pogled na ocean posjetili smo Fatimu, poznato marijansko svetište. Osobno ne volim komercijalizaciju vjere i očekivao sam hrpu štandova s kineskim proizvodima, ali zatekli smo nešto potpuno drugo. Prekrasnu crkvu na impresivnom trgu. Zaista dostojanstveno mjesto koje odiše nekim mirom, primjer kako bi vjerska mjesta trebala izgledati.
Aveiro i Porto
Budući da nam je nakon cijelog dana vožnje bilo dosta, odlučili smo prespavati u Aveiru, tzv. Veneciji Portugala. Iako grad ima kanale i imitacije gondola koje voze po tim kanalima, cjelokupni je dojam bio prilično razočaravajući - prljavo je i nedovršeno. U sjećanju nam je jedino ostao brazilski restoran u kojem smo guštali u brazilskoj verziji ražnja u sljedovima od 12 različitih vrsta mesa. Za ljubitelje mesa odlično iskustvo. Relji se najviše svidio tamnoputi konobar koji je imao kovrčaviju kosu od mame, a meni marinirani ananas s ražnja.
Nakon Aveira put nas je naveo u Porto. Parkirali smo ispod Mosta "Dom Luis I.", koji premošćuje rijeku Douro i izgleda spektakularno. Promet se na njemu odvija na dvije razine, na jednoj prometuju pješaci i metro, a na drugoj pješaci i automobili. Konstrukcijski neodoljivo podsjeća na Eiffelov toranj, što ne iznenađuje, osmislio ga je jedan od najbližih Eiffelovih suradnika, Theophile Seyrig. Sjeli smo u konobicu blizu mosta i uz vino uživali u pogledu na rijeku, hranili golubove, gledali brodove i upijali sunce. Ribeira je vrlo šarmantna četvrt, koja najbolje oslikava lagani život Porta. Puno je sve sporije nego u Lisabonu i to mi se svidjelo.
Nakon jurcanja po Lisabonu i okolici u Portu smo ubacili u nižu brzinu i prepustili se hedonizmu. Porto obiluje malim slatkim mjestima s odličnom hranom i pićem. Obišli smo nekoliko "the mjesta" za brunch, posjetili sve wine barove na koje smo naletjeli i uvjerili se kako portugalska vina imaju najbolji omjer cijene i kvalitete. Od atrakcija u Portu izdvojili bismo jednu od najstarijih i najljepših knjižara na svijetu - Livraria Lello, koja je uređena u neogotičkom stilu i gdje je J. K. Rowling dobila inspiraciju za pisanje Harryja Pottera. Na ulazu u knjižaru velika je gužva, stoga preporučujem da ulaznicu kupite online. Cijena joj je 8 €, a ujedno je i vaučer koji prilikom kupnje knjige možete zamijeniti na blagajni i smanjiti iznos. Izvrstan poticaj za kupnju knjiga.
Zanimljivo je mjesto i Porto Sao Bento, raskošna željeznička postaja koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim, zapitate se jeste li u muzeju ili na najprometnijoj točki grada. Sama je postaja napravljena od više od 20.000 azulejo pločica koje prikazuju različite scene iz najvažnijih povijesnih događaja bitnih za Portugal. U sklopu postaje nalazi se i Time Out Market, o kojem sam već pisao.
Portugal se pokazao idealnom destinacijom za putovanje s bebom prvenstveno zbog vrlo susretljivih ljudi, ali i zbog blage klime, koja nam je uvelike olakšala logistiku.
Često nas ljudi pitaju je li komplicirano putovati s bebom. U načelu nije, čak mislim da je puno lakše putovati s dojenčetom nego s djetetom koje hoda i svjesnije je. Sljedeće ću godine, kad Relja poraste, moći podijeliti iskustva iz prve ruke. I na putovanjima i u životu sve je u pristupu određenom iskustvu, a promjenom pristupa mijenjamo i iskustvo. Putovanje s bebom, neovisno o tome koliko je dijete maleno i možda nesvjesno onoga što se događa, prvenstveno bi trebalo biti uživanje u zajedničkom iskustvu, otkrivanju svijeta i dijeljenju uspomena od najranijih dana te u navikavanju djeteta na nove situacije, iz kojih ono uči o svijetu, a roditelji o sebi.
A mi? Mi već smišljamo kamo bismo mogli krajem listopada.