Noa (sin) i Zdenko Liška biciklom do mora
Obiteljska pustolovina: Tata i sin biciklima iz Osijeka do Murtera
Bit će to jednom sjajna priča za nasljednike. U četiri su dana zahtjevnog putovanja testirali i kondiciju i svoj odnos
Za nas Slavonce, odnosno one koji žive u ovim ravničarskim prostorima, odvesti se biciklom od kuće do mora, Jadranskog naravno, nije neka velika novost. Oduvijek se ovdje bez nekog posebnog razmišljanja ili zabrinutosti, a posebice u dobrom društvu, sjedalo na bic i put mora, bez imperativa kada i kamo treba doći. Pa ponajčešće i bez previše novčića u džepovima...
Danas su pak motivi drukčiji, ali izazov je i dalje izazov.
Sinova ideja
Priča koju donosima tek je neznatno posebnija, naime od Osijeka od Murtera biciklima su krenuli Zdenko i Noa Liška, čar je u tome da je riječ o ocu i sinu!
Zajedničku avanturu koja je trebala pokazati mogućnosti 16-godišnjeg mladića, učenika Strojarsko-tehničke škole, samo je dodatno potvrdila njihov dobar odnos tata - sin. Četverodnevna avantura njihov odnos nije dovela u kušnju, ali njihova tijela jest. Naravno, za njih je kucalo i srce Anite, supruge i majke.
No pođimo redom...
Liška stariji poznat je na osječkoj biciklističkoj sceni, dio je BMX i mounty bike priča, veže ga se i uz Pannonian Challenge.
- No sve to vrijeme nisam imao veza s tzv. pedaliranjem, vožnjom na duge staze, pa je i ovo za mene bio izazov. Koji je kreiran kao Noina ideja, od koje sam ga, na prvu, htio i odgovoriti. Prošle godine i jesam, ali ove godine, kako me je prerastao, nisam imao više valjanog razloga... - uvodno će tata, koji je inače vozač Hitne pomoći.
- Nije bio u tome jedini, i moji prijatelji, kada sam im rekao što ću napraviti, pitali su me jesam li lud - priključuje nam se Noa. Kaže, ideja o ovom pothvatu došla je onako, sama od sebe.
- Rekoh, zašto da ne, nije užasno teško, a opet ni lagano. Bit će to lijepa priča za moju djecu u budućnosti - nastavlja.
Dakle, nije bilo mjesta odustajanju, kako bi se ipak pripremili, provjerili svoje startne mogućnosti, krenuli su trenirati, generalna proba bio je krug Osijek - Našice - Kutjevo - Orahovica - Đurđenovac - Osijek, ukupno 170 kilometara, koji je, osim ravničarskog dijela, nudio i uspone.
I krenuli su, prva dionica bila je Osijek - Novska 172 kilometara, drugi su dan vozili do Bihaća preko Jasenovca i Dvora na Uni, treća je etapa bila najzahtjevnija, od Bihaća do Knina 115 kilometara i gotovo 1600 metara "penjanja". Posljednjih 75 kilometara bio je ravničarski dio od Knina do Jezera na Murteru. Prosječna im je brzina duž cijelog puta iznosila 20 km/h, što je, smatraju, posve zadovoljavajuće s obzirom na to da obojica, a posebice Noa, nisu utrenirana.
- Tijekom vožnje uzimali smo redovito pauze kako bismo predahnuli i okrijepili se, pred nama nije bio striktno zadan vremenski imperativ dolaska. Ipak, prevelikog opuštanja nije smjelo biti - kaže Liška stariji.
- Kada mi je bilo najteže? Pa moram priznati da su mi teže pali ravničarski dijelovi, dijelom i zato što bi ondje tata uhvatio dobar tempo, pa sam zaostajao, ali zato što sam usput uživao u krajoliku, posve je drukčije nego kada se vozite u autu. Uzbrdice su mi išle kudikamo bolje i tu sam ja ostavljao tatu iza sebe. Glava mi je cijeli put podnijela bolje nego tijelo, mentalno ideš naprijed i nemaš puno vremena za razmišljanje. No nakon drugog dana mišići su mi bili posve iscprljeni. Začudo i posljednja dionica, ponovno ravni dio, bila mi je dosta teška - kaže Noa.
Uskače tata Zdenko. Uvidjeli su, kaže, gdje su pogriješili u pripremnom dijelu.
- Mi smo, kad smo bili doma, dnevno prelazili kilometre koji su nas i na ovom putu dočekali. Ali kod kuće smo to uvijek radili u razmaku od nekoliko dana, a sada smo shvatili da nije isto kada si neprekidno tri, odnosno četiri dana na biciklu - kaže Zdenko.
Međutim, plan B nije postojao, kada su krenuli, bio je takav dogovor, odustajanje nije bilo opcija. Poslužili su ih bicikli, generalno, u tehničkom smislu, nije bilo problema, gume se nisu "bušile", lanci nisu padali. Logistički su bili najavljeni ondje gdje će noćiti, naposljetku, nisu ni previše stvari nosili.
Posljednjeg dana, kod Knina, prateći ih automobilom, pridružila im se supruga/mama Anita, i ona ih je logistički dodatno opskrbila tekućinom i preuzela sve suvišne stvari... Pitamo je kako je ona sve to preživjela.
- Noa je sam sebi postavio izazov, a on to voli, dok ga ne ispuni, ne popušta. Imao je moju podršku, ja kroz svoje trčanje (na duge staze, nap. a.) vidim benefite i fizičke aktivnosti i ostvarenja postavljenog cilja. Naravno da me je za njihova puta bilo strah, ne da oni neće izdržati, nego prometa oko njih, njihova bicikliranja uz cestu. I možda da ne dehidriraju, jer upravo su vozili kada je bio onaj toplinski val, tako da su to bili ekstremni uvjeti za vožnju - kaže Anita, koja je na cilju svoje momke iznenadila medaljama.
Zdenko i Noa poziraju s njima, ovaj put u ugodnoj atmosferi svojeg osječkog doma. Još se sliježu dojmovi, prisjećaju se mnogih detalja puta. Namiguju si, sigurno ima detalja koji nisu za dijeljenje sa znatiželjnim novinarom.
Nisu zažalili
Pitamo Nou je li, naposljetku, ovo bila pustolovina života.
- Definitivno je, nije bilo ni slično ničemu drugom što sam do sada radio. Trajalo je dugo, bilo je relativno teško. No nisam ni u jednom trenu zažalio, cijelo me je vrijeme pogonila misao kako će biti super kada stignemo do cilja i kada sjednem odmoriti se. I znam da ću imati što pričati u budućnosti svojoj djeci - kaže naš mladi domaćin.
Naposljetku, pokušavamo baciti kost razdora. U situaciji u kojoj su bili više partneri u bicikliranju, a manje otac i sin, je li bilo nesporazuma?
- I inače u našem obiteljskom životu u odnosu tata i sin, odnosno roditelji i djeca (Noa ima mlađeg brata, nap.a.), nemamo previše strogosti, ali Noa zna da smo mi roditelji autoritet i da je naša zadnja. Iako smo sada bili, kako kažete, partneri u iskušenju, bio je to sličan odnos - kaže Zdenko.
- Tata je i inače kao osoba otvoren, ne taji ništa, a sada imamo još više sjećanja koja možemo podijeliti - zaključuje naš razgovor Noa.
A bicikli? Razmontirani su u Murteru i vraćeni u Osijek poštanskom uslugom. U podrumu su obiteljske kuće, još neraspakirani.
