Osječka vodenica na remontu i obnovi izvučena na suhi dok.
Voda i zub vremena nagrizli su vodenicu, koja sada na suhom čeka - pomlađivanje
Kakva je budućnost vodenice? To će pokazati pregledi ljudi od struke, vjerojatna je dijagnoza po kojoj će katamaransko podvozje trebati obložiti čelikom
Tek ovako izvučena na suho, najpoznatija, nažalost i jedina, osječka vodenica pokazuje svu svoju veličinu. Dok je na Dravi, u pravilu je gledamo svisoka, a i njezin je donji dio potopljen, tako da nemamo pravu sliku njezine veličanstvenosti. Ili bar njezine težine od 60 tona i pune veličine šestmetarskog kotača - vodeničkog kola. Na njemu nedostaje polovina drvenih lopatica, što ne čudi jer vodenica je sve do ovog proljeća neprekidno bila na vodi od 2015. godine. Tada je još u fazi izgradnje porinuta u Dravu, godinu je dana poslije dotegljena na promenadu i službeno otvorena za javnost. To je, ako dobro pamtimo, drugi veliki projekt realiziran europskim sredstvima u Osijeku, još iz vremena pretpristupnog IPA programa.
Angažiran procjenitelj
No svima koji žive s Dravom, jasno je kako ona nema milosti prema onima koji na njoj obitavaju. Vodenica, koja je u svojoj osnovi drvena - tek joj je katamaransko podvozje premazano staklopastikom - počela je pokazivati znakove trošnosti. Na žalost Ekološke udruge Vodenica, koja od samog početka gospodari vodenicom i brine se o posjetiteljima, vodenica je zbog sigurnosnih razloga prošle godine zatvorena, a ovog se proljeća krenulo u obnovu.
Športski objekti, koji su u međuvremenu preuzeli brigu o njoj, odradili su predradnje potrebne da se vodenica izvuče iz Drave i potom obavi remont, kako bi ponovno mogla biti u funkciji.
- Osigurali smo prostor bivše Vodogradnje koju je preuzeo Grad Osijek, očistili smo i priredili lokaciju za izradu nanosne skele, osigurali električnu energiju iz razvodnih ormara i sve potrebne dodatne radnje. Javnim smo nadmetanjem izabrali najpovoljnijeg ponuditelja - tvrtku iz Bačkog Monoštora - za izvlačenje vodenice iz rijeke Drave. Osigurane su sve dozvole od Lučke kapetanije, dizalica i čamac, te je vodenica 23. svibnja izvučena iz Drave na suhi vez - izvijestili su nas iz Športskih objekata.
Zbog visokog vodostaja vodenica je "usidrena" na hrastove grede, koje su dodatno utemeljene betonskim pločama, tako da je sigurna i u situaciji ako dođe do porasta vodostaja.
Nakon što su napravljeni svi preduvjeti za sigurnost vodenice, početkom srpnja krenuli su radovi.
- Angažiran je ovlašteni procjenitelj te se kreće u pregled njezina stanja i procjene potreba za remont i okvirnih troškova samog remonta - odgovaraju iz Športskih objekata, koji su nam za ovu prigodu otvorili vrata Vodogradnje. Kao po dogovoru, a posve nenamjerno, naš je dolazak prizvao i Bobu Davidović, iz Eko udruge Vodenica, koja ju redovito obilazi. Boba podsjeća kako je vodenica registrirana kao brod (doista, na suhom vidimo njezinu registracijsku pločicu - CR-HR-421), pa se o njoj i dok je na suhom redovito brine. Ovaj brod ima svog mornara, to je Stanislav Davidović David, koji je vodenicu svojih rukama i izgradio, tako da ona ni sada nije ni zaboravljena ni zanemarena.
Naš fotoreportet Gojko MItić koristi ovu jedinstvenu priliku, zavlači se "ispod površine" i slika ju odozdo. Penjemo se potom na palubu, otkriveni je dio palube zaštićen najlonima kako bi se zaštitio od sunca i kiše.
Utihnulo mlinsko kamenje
Boba nam otključava vrata unutrašnjosti, ondje vlada mir i tišina, utihnulo je mlinsko kamenje. Boba će nam reći kako su ondje tijekom godina izmljeli zrnjevlje različitih žitarica, posebice starih sorti kukuruza koje su im donosili pojedinci.
- Onda su oni nama donosili kolače, peciva ili kruh koji su doma pripremili od tako hladno izmljevenog brašna - prisjeća se sa sjetom Boba te pokazuje izložene klasove pšenice, najneugledniji među njima je one najstarije, tzv. egipaske pšenice koje je, ako se pita našu sugovornicu, dala najukusniji kruh koji je u životu kušala.
Pitamo ima li podatak koliko je posjetitelja prošlo vodenicom, odgovara kao iz topa kako je godišnje vodenicom prolazilo sto tisuća posjetitelja. Još uvijek, kaže, kada je ljudi susretnu na promenadi, pitaju kada će vodenica natrag...
Ovim reportažnim izletom odgovaramo umjesto nje - vodenica nije zaboravljena.
No kakva joj je budućnost? To će pokazati pregledi ljudi od struke, vjerojatna je dijagnoza po kojoj će katamaransko podvozje trebati obložiti čelikom. Budući da kao brod mora na godišnju registraciju i tehnički pregled, tako će biti znatno jednostavnije utvrditi njezino stanje i spremnost za daljnji suživot s Dravom.
