Prolaznici se oduševili “što tramvaj opet vozi”. No to zapravo budući vozači prolaze obuku
Sanela Vakoš, Kristina Kilić i Danijel Kary, uz instruktore Vesnu Žeravicu i Matu Čurčića, provozali su nas tramvajem na “Liniji 2” od Mačkamame do Bikare. Kažu lakše je voziti tramvaj nego automobil
Jeste li se puno oznojili od moje vožnje? - pitala nas je Sanela Vakoš nakon što je zaustavila tramvaj na posljednjoj postaji kod Bikare.
Sanela je jedna od ukupno 20 kandidata koji su na praktičnoj obuci kako bi položili vozački ispit za H kategoriju i tako stekli osnovni preduvjet da postanu - vozači tramvaja. Dio je to projekta GPP-a i Hrvatskog zavoda za zapošljavanje kojim su nezaposlenima ponudili prekvalifikaciju, a GPP-e će na taj način pomladiti svoj tim vozača. Jedno smo prijepodne proveli s njima u vožnji na dijelu tramvajske "Linije 2", od Mačkame preko Gacke i Divaltove do Bikare.
Dvadeset kandidata
- Kako bi pristupili ispitu koji je potreban za kategoriju tramvaja, kandidati moraju odvoziti 50 sati.
Za nas u GPP-u u cijeloj je priči dobro to što je ovo školovanje u cijelosti pokriveno iz sredstava HZZ-a, to je zajednički projekt vrijedan više od 80 tisuća eura, kroz koji svi kandidati prolaze obuku, ali za to vrijeme dobivaju i naknadu - rekao nam je uvodno Goran Pajnić, direktor GPP-a. On je također obišao kandidate, ali dan prije Glasova reporterskog dvojca.- Dvadeset je kandidata, odlučili smo se na taj potez početkom godine, s jedne smo strane dali priliku nezaposlenima, a s druge ćemo si, s obzirom na dobnu strukturu naših vozača, osigurati budućnost. Govorimo o sedam žena te 14 muškaraca - i za sada to ide jako dobro. Na raspolaganju su im tri tramvaja, na dijelu Linije 2 koja je pod strujom. Očekuje se da će do kraja kolovoza ta praktična nastava biti završena i onda će pristupiti polaganju vozačkog ispita. Nakon toga imaju odraditi još nešto teorijskog dijela, te potom odlučujemo o sklapanju ugovora o radu - kaže nam naš domaćin.
GPP ima vlastite instruktore vožnje tramvaja, zbog čega je obuku moguće realizirati na području Osijeka. U suprotnom, kandidati bi na obuku morali ići u Zagreb ili možda još i dalje. Instruktori također za ovaj angažman dobivaju naknadu preko HZZ-a.
Dvoje instruktora, Vesna Žeravica i Mate Čurčić, te troje kandidata, Sanela Vakoš, Kristina Kilić i Danijel Kary, dočekalo nas je na okretištu kod Mačkamame u 7 sati. Uranili su kako bi što više kandidata moglo odvoziti svoje krugove, jer valja nakupiti 50 sati prakse. Oni otvaraju i prozračuju tramvaje koji noće na ovom okretištu.
Kratko se upoznajemo, i kako vozni red ne bi trpio, uskačemo u prvi tramvaj. Sanela je na poziciji vozača kandidata, o njoj se mentorski skrbi instruktorica Vesna. Sanela, inače Josipovčanka, kaže kako se igrom slučaja našla u ovoj priči, no ono što je doživjela oduševilo ju je i jedva čeka da nauči što više i počne samostalno voziti.
- Voziti tramvaj uopće nije komplicirano - začuđujuće je jednostavno, ali zahtijeva punu koncentraciju - kaže naša prva sugovornica. Vlasnica je vozačke dozvole 25 godina, no kaže kako je za ovu prigodu morala ponovno polagati ispite za B-kategoriju. Nije ni teoretska obuka koju su kandidati u sklopu projekta realizirali u Elektrotehničkoj i prometnoj školi bila mačji kašalj, bilo je potrebo položiti 23 ispita.
Krenuli smo, pred nama je ravni potez Gackom ulicom, svaku kretnju kandidatkinje pomno nadzire instruktorica Vesna, upozorava što bi se sljedeće moglo dogoditi. Za njom je pak 16 godina iskustva na tramvajskom vozačkom mjestu, kaže, bez obzira na to što vam je trasa zadana, sve je samo ne monotono, nikada ne možeš predvidjeti kako će ti dan završiti.
- Generacijama današnjih tramvaja upravlja se ručno, palicom. Prethodno smo imali Genschere, koji su u tehničkom smislu imali drukčije komande, još ranije imali smo Čehe, gdje se vozilo na nožne pedale - kaže instruktorica. Stoji pokraj vozača, u ruci joj je, sigurnosti radi, ručna komanda za kočenje.
- Našim budućim kolegama prvo smo, kada smo ušli u tramvaj, pokazali komande, gdje se otvaraju i zatvaraju vrata, potom da osjete što to znači voziti tramvaj, krenuli smo s pokretanjem ručice kako bi stekli osjećaj dužine, a posebice širine. Jer problem su nam parkirani auti! Skoro svaki dan dogodi se da netko neoprezno parkira auto i pritom onemogući naš prolazak - kaže instruktorica, a potom, baš kao da smo sami režirali scenu, bilo je potrebno zaustaviti se. Na našoj smo trasi naišli na odloženu stolicu - vjerojatno si netko čuva parkirano mjesto. Nema druge, Sanela izlazi iz vozila, uklanja stolicu, no i to je dovoljno da nekoliko minuta voznog reda bude narušeno. Instruktorica ju savjetuje da, kada smo već stali, iz kabine namjesti vanjski retrovizor jer se on od vibracije zna pomaknuti...
Pozdravljamo ih, izlazimo i čekamo novi tramvaj. U međuvremenu prilaze nam ljudi, raspituju se jesu li to tramvaji ponovno počeli voziti, kažu zaželjeli su ih se.
Koju minutu kasnije zaustavlja se, sigurno i točno na mjestu, drugi tramvaj. Za upravljačem je Kristina. Iz Ivanovca je i završila je za tehničara cestovnog prometa, tako da je ovo zapravo njezina "stručna nadogradnja".
- Tramvaj je puno lakše voziti nego automobil, iako, naravno, tu je neprestana briga oko pješaka i automobila... Kako sam se osjećala kada sam prvi put sjela na mjesto vozača? Iskreno, mislila sam da je to dosadno, ali pokazalo se posve suprotno - kaže Kristina. Priznaje da sada s ove pozicije ima posve drugo poimanje o tramvaju nego dok je bila vozačica automobila.
Uz nju je Mate Čurčić, 29 godina mu je vozačkog iskustva u GPP-u, sada su mu kao instruktoru povjerena tri kandidata.
Sjedite i vozite opušteno
- Linija kojom prolazimo je solidna za vožnju, pruža cjelovitu situaciju koju vozači mogu očekivati u našem gradu. Otegotna okolnost za naše kandidate je da su se vozači opustili, odnosno kao da su zaboravili da u našem gradu postoje tramvaji, tako da ima dosta njihovih izlazaka bez provjere dolazi li im u susret pružno vozilo - kaže Mate. Pitamo ga koji je bio njegov prvi savjet kandidatima.
- Sjedite i vozite opušteno! - odogovara na prvu.
Baš tako je na mjestu vozača izgledao i Danijel. Taj je 23-godišnjak iz Bilja, kaže kako je prethodno vozio kombi-vozilo, pa ga nije previše iznenadio osjećaj dužine tramvaja. No pitamo - boji li se putnika? Kako ih na tu nužnu interakciju pripremaju u školi i instruktori?
- Moramo, jednostavno, biti spremni na sve, ali instruktori nam kažu da se vrlo brzo uđe u štos prilikom baratanja novcem kada putnici kupuju karte u vozilu. U teoretskom smo dijelu imali kolegij poznavanja Osijeka u smislu najvažnijih ulica i povijesnih znamenitosti - odgovara.
I tada se dogodilo ono na što su nas naši instruktori upozoravali, ispred nas vidimo prvi tramvaj kojemu je neoprezno ostavljeno vozilo zapriječilo prolazak. Nema druge, pozvana je služba pauka. Nažalost, ovo je gotovo svakodnevna scena, kažu nam instruktori i mole da i mi ovim putem upozorimo vozače.
Prije rastanka pitamo ih kako su zadovoljni budućim kolegama.
- Jako su dobri, prihvaćaju mišljenje nas instruktora, ali generalno jako su se dobro snašli bez obzira na to što im je to prvo takvo iskustvo. I napišite da svi jedva čekamo nove tramvaje! - dobacuju za nama.