Avanturistička putovanja nisu nepoznanica učenicama Doma učenika Ugostiteljsko-turističke škole, više stil života prikupljanja novih iskustava koji se bira u razdobljima kad uzmičemo svakodnevici. Naše je putovanje u Dalmaciju bila samo željena nadogradnja pustolovine koju smo iskusile prethodnih godina.

Ljepota trenutka

Velika vrata ponovo nam je otvorio Učenički dom Split koji nam je pružio ugodan smještaj i vrhunske obroke, a projekt besplatnih karata HŽ-a za učenike omogućio nam je životopisno putovanje vlakom. Prijevoz i smještaj samo je baza za kreativne dodatne doživljaje koje iz godine u godinu nadograđujemo. Možda se mnogima putovanje na more ne čini spektakularnim, međutim, ako imate 17, a more ste vidjeli samo na fotografiji, onda je putovanje na Jadran životna avantura.

S obzirom na to da je ova pustolovina imala cilj otvoriti umove, razbiti strahove i stereotipe, učvrstiti socijalne veze među svim sudionicima, iskočiti iz okvira svakodnevnih analiza i transformirati se u ljepotu trenutka, svaki je dan imao zadatke koje su učenice pristale bespogovorno ispunjavati onog trenutka kad su se odlučile i pristale na putovanje. Prilikom spremanja kofera kupaći su kostimi uvijek na vrhu jer smo u moru već u prvim minutama nakon dolaska u Split. Nočno je kupanje prvi iskorak u sve što sijedi u sljedećim danima.

Prethodnih je godina program putovanja podrazumijevao doček zore na Marjanu. U svitanju kretati se uzbrdo i nizbrdo nije svima bilo jednostavno. Međutim, ove godine, mimo programa, učenici su odlučili ponoviti doživljaj Marijana, te ponovo prijeći 20-ak km po biseru "najlipšeg grada na svitu". Kako ovo nije turističko putovanje, odlučile smo biti društveno korisne i ostaviti svoj trag u gradu koji nas tako svesrdno ugošćuje. Stoga smo uredile dio Ulice Matice hrvatske: pomele, počistite i pošišale suhe grane uličnih biljaka. Dvadeset je ruku radilo složno i ulica je toga dana zablistala na zvizdanu.

Između dvije dvosatne plovidbe trajektom ugurao se dan na sunčanom otoku. Putovanje na Hvar bila je nagrada, zadatak i poseban doživljaj. Divlja je plaža orila od grohota i veselja. Gotovo da nam je izmaknuo oobilazak stare jezgre Starog Grada. U suton dana vratili smo se domaćinima - Učeničkom domu Split, gdje su koji nas dočekali obilatom večerom.

Svi oni koji putuju u aranžmanu Doma na ovakva pustolovna putovanja znaju da su moguće izmjene plana i da se od učenika očekuje fleksibilnost. Tako smo predavanje ultramaratonki Nikoline i Nataše Šustić prebacile za slijedeći dolazak, ali smo sudjelovale u edukacijama HGSS-a.

Kada je prve godine pustolovnih putovanja obilazak rijeke Cetine stavljen u plan, ni jedna od učenica nije bio oduševljena sve dok nisu ugledald to čarobno mjesto. Prošle smo godine uvrstile višesatno iskustvo spusta u raft čamcima, tzv rafting. Djeca koja su odrastala u izolaciji i on-line nastavi transformirala su se u šumska bića kojima je izostao strah od penjanja po drveću i skakanja sa stijena u hladnu vodu. Rijeka ih je posve obuzela pa smo ove godine nadogradile projekt i rezervirale čak dva dana za boravak i aktivnost na rijeci Cetini. Učenice su predložile da na taj dio putovanje idemo bez mobitela! Mobitele smo odlučile odložiti ulaskom u robinzonski kamp.

Ni jedna učenica nikad nije spavala u šatoru! Ovaj smo put spavale u kampu bez struje i vode, bez kupaonice i kuhinje. Rijeka je bila mjesto za plivanje, kupanje i održavanje higijene, za pranje posuđa i rublja te izvor vode za piće. I toalet s vratima od lišća imao je posebnu draž. Zapravo, učenice i dalje ne znaju koliko su klasični kampovi komforni jer ovo je njihovo prvo iskustvo stanovanja pod šatorskim platnom.

Zadaci nisu izmaknuli ni na novoj destinaciji: na splavi su obilazile i očistile riječnu obalu od smeća koje je ostalo od proslave 1.svibanja te su podignule šatore. U poslijepodnevnim su satima pažljivo pratile upute HGSS-a koji je učenice upoznao s pravilima ponašanja u prirodi. Najizazovniji je dio edukacije bio postupak spašavanja u čamcima za brze vode, tzv. eskimorol.

Kuhanje objeda uključivala je pripremu ognjišta i održavanje vatre. Glavni je ložač bila Iva koja nije htjela ostati izolirana od cetinskih doživljaja, pa je sama doputovala za nama iz Osijeka nakon što je riješila svoje obveze. Ne pamtim da sam nekoga s toliko euforije i ponosa dočekala na kolodvoru.

Uz vatru i glasanje životinja (ptica, pataka, žaba, puhova…) koje noću kreću u aktivan život, na obali rijeke provele smo nezaboravne trenutke druženja. Iznimno zanimljivo bilo je svjedočiti kako se djevojčice s čeonim lampama bez straha snalaze po mrklom mraku u šumi.

Cetina kao začin

Novi je dan nosio novi zadatak: skuhati grah u kotliću. Po iskustvu od prošle godine, grah s Cetine izvanredna je delicija zbog jednog nezaobilaznog sastojka - Cetine. I kad je grah bio gotovo skuhan, stiže jedna učenica i izlije pun lončić rijeke. Kaže da je Cetina začin i predlaže da si malo ponesemo i kući za bolji okus drugih jela. Nakon pranja posuđa u Cetini vrijeme je da se vratimo u Split. Sutra je povratak kućama. Međutim, one žele ostati još jednu noć u šatorima. Planovi su "klizni" i - ostajemo!

Iako je prognozirana samo lagana kiša, u 4 ujutro iznenada počinje pljusak praćen jakim vjetrom i grmljavinom. Šatori su udaljeni samo nekoliko metara jedan od drugoga, ali toliko pljušti da nitko ne može nikome. I bučno je od vjetra i udara kapi o šatorsko platno. Sjedim u šatoru i čekam da sve malo prođe, pa da izvidim stanje njihovih emocija. Kraljice šume, međutim, nisu osjetile strah! Neke su malo i pokisle zbog jakog vjetra koji je unio kišu u šator. Ujutro, kamp je posve mokar, stolice, posuđe također, Pripremamo doručak. Rijeka služi i kao hladnjak, te novom zorom vadimo posljednje ostatke hrane i pića.

Posljednja promjena plana prije polaska iz Omiša u Split i Osijek: odlazak u obilazak Crvenog i Plavog jezera u Imotskom. Unatoč snažnom vjetru, odlučujemo spustiti se i okupati u Plavom jezeru. Jezero se pjeni od valova koji nas preklapaju preko glave. Ne napušta nam se ovaj scenarij i pitamo se koliko je sve ovo stvarno. Dobar film! Vrhunski! Kao i svi akteri ovog scenerija!

Vraćamo se HŽ-om. Spavaća kola prilika su da posložimo snove. I maštom stvorimo nove. Sigurna sam da će se ostvariti. Ova djeca znaju da su svi snovi ostvarivi. Pustolovna putovanja otvaraju vrata i moćima i mogućnostima.

Da nema dobrih veza među ljudima, ništa od ovoga ne bi bilo moguće. Zahvaljujemo Učeničkom domu Split koji nas ugošćava godinama, te osoblju HŽPP-a sporih, ali sigurnih i ugodnih veza, bez kojih se ne bismo ovako dobro povezali međusobno i s prirodom. Zahvaljujemo timu kompanije Magic Word Adventure Omiš koji nam je omogućio korištnje rafting i kajak čamaca i druge oprema. I Ivanu Šafradinu, članu HGSS-a koji je strpljivo i sveobuhvatno educirao učenice.

Ako si u komforu svaki dan, pitaj se… jesu li se preklopili svi ti dani u samo jedan nedoživljaj! Ako imaš strah iskoračiti u nepoznato, povedi prijatelja, ekipu - i pronaći ćeš blago koje je čekalo tvoju smjelost! Bit ćeš nagrađen novim snagom i spoznajama, iskustvima i vezama, dotaknut ćeš srž i radost od koje će ti narasti krila za nove iskorake. I više se nećeš bojati izazova, nekomfora i života. Zaljubit ćeš se u ljude, u život i samog sebe!