Znate, mogao sam pojesti tepsiju bureka ili baklave kao od šale. Ljudi uz sarmu jedu krumpir-pire, a ja sam sarmu jeo kao prilog uz pohane šnicle. Što je za mene bila vrećica od 400 grama karamela? Čas posla! Moja porcija sladoleda? Kutija od dvije litre! Mogao sam pojesti "stado", ali povrće i voće rijetko sam stavljao na tanjur.

Tako, iskreno i otvoreno, o svojim donedavnim prehrambenim navikama govori 42-godišnji Osječanin Jurica Lukić dok oboje ispijamo kavu bez šećera. Simpatični i razgovorljivi Hidrogradnjin bagerist (koji sudjeluje u gradnji donjogradske šetnice) ne skida osmijeh dok govori o svom životnom uspjehu. U pola je godine, od rujna 2021. do ožujka 2022., izgubio - 50 kilograma! I ne staje, cilj mu je, ističe, dosegnuti dvoznamenkastu kilažu. Budući da je u trenutku našeg razgovora bio na 107, još malo i, kako kaže, pobijedio je samog sebe, svoje loše prehrambene navike i nedosljednost koja ga je svaki put do sada vraćala na loše početne pozicije.

Bio je bucmast dječačić, onakav kakve razdragane tete i strine najviše vole štipati za rumene obraze. Djeca su, kaže, nekad bila drukčija, pa su punašni dječaci poput njega prolazili u društvu vršnjaka s tek malo zafrkancije, ali zbog korpulentnije građe ipak nisu bili diskriminirani, samim tim ni traumatizirani. No pretilost s godinama donosi otežano kretanje, brzo umaranje, sporost, razočaranja, a i dugogodišnji problemi s kralježnicom (i već dvije operacije) potaknuli su ga da se pogleda u zrcalo i kaže: - Ovaj put moraš uspjeti! Obiteljska anamneza, i s očeve i s majčine strane, nije mu ostavljala prostora za uzmak.

- U svom odraslom životu nikada nisam bio vitak, ali nisam uvijek imao 157 kilograma. Držao sam razne dijete, na nekima sam, primjerice, na Dukanovoj, bio i poprilično uspješan, no uvijek bih nekako ušao u začarani krug. Držim dijetu, gladujem, odričem se hrane koju volim, svega sam željan, a kad završim dijetu, ne prođe dugo, i ja se vraćam starim navikama - i staroj kilaži. Onda sam sebi nalaziš opravdanja za neuspjehe, govoriš si: "Kakav mi je to život? Ako se svega odričem, bolje da umrem." I dok kažem keks, opet sjedim pred TV-om s najvećim pakiranjem grickalica ili gumenih bombona, opet sam svako malo u pekari, opet ne mogu naći pošteni komad odjeće jer u veličini XXXL baš i ne možeš tjerati modu - otvoren je Jurica.

Već je bio na korak do operacije kojom je namjeravao smanjiti želudac. Činilo mu se, drugog rješenja nema, nije dovoljno snažan da bi ostao u dobrim odnosima s vagom. Iako do sada, tvrdi, nije imao većih problema sa zdravljem zbog svoje pretilosti, svjestan je kako je bilo pitanje dana kada će ona uzeti danak. A još je mlad, ima svoju obitelj, želi svojim dvjema kćerima i supruzi pokazati da je u stanju izići iz bitke kao pobjednik.

I postao je Gricko! Pseudonim je to pod kojim je ušao u POST - program osječkog smanjivanja težine, koji su osmislili specijalisti obiteljske medicine doc. dr. sc. Mario Ćurković i dr. med. Dražen Gorjanski.

- Čuo sam na radiju za POST i odlučio prijaviti se. U početku sam bio skeptičan i nepovjerljiv, ali ipak sam odlučio slijediti sve savjete dvaju liječnika. Naime, posljednje mi dvije-tri godine ništa nije pomoglo da smršavim, pa sam odlučio da neću pametovati, čemu sam, priznajem, sklon, nego ću pustiti da me vode kroz program. Striktno sam se svega držao i nisam ništa istraživao po internetu, niti sam ikog drugog pitao za mišljenje. Kad pogledam unatrag, bila mi je to najpametnija odluka - prisjeća se Jurica.

To pak znači da je jeo "u prozoru", kako u programu nazivaju vrijeme od osam sati u kojem polaznik programa konzumira hranu. Ostalih 16 sati u danu smije se samo piti, i to isključivo vodu ili nezaslađeni čaj i kavu.



- Prema savjetu dr. Ćurkovića, počeo sam u obroke uvoditi više voća i povrća, što je za mene, klasičnog mesojeda, bilo velika novost. Iz tjedna u tjedan moje su porcije bile sve manje, a uopće nisam bio gladan ni u jednom trenutku. Kad je dr. Gorjanski rekao da možemo pokušati i postiti, odmah sam krenuo u puni post (40 sati, nap.a.) i, gle čuda, nisam umro od gladi, štoviše, čak mi nije teško pao. Odlučio sam uvesti post jednom tjedno, a onda i polupost tjedno (konzumira se do 500 kalorija, nap.a.), pa sam uveo jedan voćni dan u tjednu. Na posljednjim je predavanjima bilo riječi o skrivenom fitnessu, odnosno više kretanja, što i danas primjenjujem. Rezultati su fantastični! - zadovoljan je Jurica.

Smatra da si svatko tko želi smršavjeti mora postaviti jasan cilj i odlučiti kako će do njega doći. Za njega je to bio program POST.

- U tom programu nema magije i brzog mršavljenja, ali ima mnogo savjeta na predavanjima koji će vam pomoći da promijenite životne navike nabolje. Zato je, prema mom mišljenju, program POST bolji od bilo koje dijete. Nisam izbacio ni jednu namirnicu, ničeg nisam bio željan, samo sam jeo pametnije. To je ključ mog uspjeha! Dobio sam temelje za zdrave navike za ostatak života - poručuje Jurica Lukić.



{embed_infobox_gray}251438{/embed_infobox_gray}