Osijek je točno prije 95 godina, 12. prosinca 1926., dobio električnu energiju, ali i tramvaj na struju. To je i tajna zašto se remiza današnjeg osječkog tramvaja nalazi u neposrednoj blizini nekadašnje Munjare, kako je tada nazivana termoelektrana sagrađena na istočnom prostoru Tvrđe uz obalu Drave. Naziv tvrtke koja je 1926. preuzela upravljanje ovim dvama gradskim sustavima bio je “Munjara i tramvaj”.

Razgovarali smo s Josipom Nađem (70), nekadašnjim zaposlenikom gradske tvrtke GPP, autorom monografije “90 godina osječkog tramvaja” i zaljubljenikom u ovaj dio osječke povijesti. Njegov je život obilježio tramvaj. Naime, otac Ivan bio je vozač tramvaja, a tada mali Josip često se uz oca vozio tim prometalom. Poslije će upisati Elektrotehničku školu “Nikola Tesla” u Osijeku, a tema njegova maturalnog rada bila je “Elektrovuča”. Dogodilo se da je Josip Nađ kao maturant još davne 1970. godine pisao o tiristorskim tramvajima koji su se kao tehničko rješenje pojavili na osječkim ulicama tek 2006. Nađ je uz rad završio i ekonomiju u Osijeku, a u razdoblju od 2009. do 2016. bio je zamjenik direktora GPP-a.

Uvođenjem konjskog tramvaja 1884. Osijek je bio pionir kada je riječ o javnom prijevozu u ovom dijelu Europe. Nažalost, zbog Prvog svjetskog rata i nepovoljnog ugovora sklopljenog s koncesionarom konjskog tramvaja, ali i lošeg vođenja gradskih poslova, naš je grad vjerojatno bio posljednji u prelasku na moderniji, električni tramvaj. Nađ ističe kako je dolaskom električne energije u Osijek dobio i javnu rasvjetu na struju, a profitirale su i industrijske tvrtke u gradu te obični ljudi u čije je domove stigla dugo iščekivana elektrika. Termoelektranu i tramvaj u Osijeku izgradila je američka tvrtka “Charles B. MacDaniel, Jr.” koja je imala predstavništvo u Beogradu. Ukupna je investicija stajala više od milijun dolara, što je u to vrijeme bio jako veliki novac. Prema jednom izračunu, to je više nego današnjih petnaest milijuna dolara. Grad Osijek se morao zadužiti na deset godina kako bi otplatio kredit koji je osigurala podružnica Engleske trgovinske banke. Osječki električni tramvaj svečano je pušten u pogon 12. prosinca 1926. Prvi električni tramvaji, njih dvanaest, bili su Škodine proizvodnje, baš kao i dva turbogeneratora u osječkoj Munjari. Kupljeno je tom prilikom i osam tzv. Košakovih prikolica.

- U austrijskom gradu Ferlachu u Koruškoj nalazi se osječka jedanaestica iz tog vremena, u izvornom, ali derutnom stanju. Još uvijek postoji mogućnost da grad Osijek ponovno dođe u posjed svog tramvaja nabavljenog 1926. U remizi osječkog tramvaja nalazi se obnovljena osmica, koja je, nažalost, dosta stradala u Domovinskom ratu jer je pretrpjela pogodak granatom. To je onaj starinski tramvaj koji se ranijih godina mogao vidjeti kako ponekad vozi osječkim tračnicama. Postoji ideja o osnutku Muzeja osječkog tramvaja. Osijek ima tu sreću što se tramvaja nije odrekao kao neki drugi gradovi, poput Ljubljane, Subotice, Rijeke ili Dubrovnika. Višestruke su prednosti tramvaja kao prijevoznog sredstava. U prvom redu kapacitetom je veći od bilo kojeg autobusa, ekonomičniji je od bilo kojeg drugog vozila koje nije na električni pogon, a uz to je i ekološki, što je kriterij koji se posljednjih godina naročito spominje i uzima u obzir. Gradovi koji su se u svoje vrijeme olako riješili tramvaja, sada itekako razmišljaju o tome kako da se tome prijevozu ponovno vrate, upravo zbog razloga koje sam spomenuo, rekao nam je Josip Nađ.



{embed_infobox_gray}254919{/embed_infobox_gray}