OSječanin rođenjem, jedan je od rijetkih igrača NK Osijek kojima je grad na Dravi upisan u rodni list, ali i od malih nogu navijač bijelo-plavih. Njegov životni i igrački put skriva brojne zanimljive pojedinosti.

S NK Osijek prošao je sve faze. I onu kada je klub bio na rubu egzistencije zbog čega ga je morao u jednom trenutku, ne svojom voljom, napustiti do danas kada uživa u stabilnosti i sigurnosti Gradskog vrta nakon što je u njega stigao privatni kapital. Ponikao je u Školi nogometa NK Osijek, kalio se u osječkom Donjem gradu u dresu Olimpije, pa se vratio u Gradski vrt, a karijeru je nastavio u Rijeci, pa u južnokorejskom Jeonnam Dragonsu, da bi se u ljeto 2019. godine vratio kući. Zanimljivo je kako je u životnom putu spojio nekad dva "zaraćena" osječka naselja - Jug II i Vijenac Ivana Meštrovića (nekada VBK).

- (smijeh) Da, do kraja osnovne škole živio sam na Jugu II, a kasnije sam se preselio na Vijenac. Znam kako su u prošlosti dva naselja bila na ratnoj nozi, ali u moje vrijeme sve se to već bilo smirilo. Jedan sam od onih osječkih klinaca koji je ispunio svoj san, jer sam postao prvotimac bijelo-plavih. Dok sam bio dijete, bio sam i navijač Osijeka što mogu zahvaliti svom bratu Mihaelu koji je bio baš strastveni fan NK Osijek - priča Vedran Jugović.

Prošao je u Osijeku baš sve. I ona vremena u kojima je klub teško živio, zbog čega je u zimu 2013. prešao u redove Rijeke gdje se posve etablirao na igračkom planu. Kasnije ga je put odveo u daleku Južnu Koreju, ali srce je uvijek ostalo u gradu na Dravi.

- Pomalo sam bio iznenađen tim odlaskom Rijeku. Nisam to planirao, ali tako je ispalo, kasnije sam iskusio i inozemstvo, ali nikada nije bilo ni najmanje dvojbe kod mene gdje ću živjeti nakon završetka karijere. Osijek je uvijek bio moj jedini izbor. Vidio sam mnogo zemalja i gradova, ali Osijek ništa ne može nadmašiti. Grad je po mjeri za život mladih obitelji. Nije prevelik, a ima baš sve sadržaje koji su potrebni za kvalitetan život. Nema gužvi, uživam u šetanjama osječkim parkovima, šetnicom uz Dravu, a posebni su mi trenuci opuštanja u Tvrđi. Rekao bih kako je Osijek grad koji baš ima dušu. Zbog toga sam sretan što sam dobio mogućnost vratiti se kući još za igračke karijere. Klub postao stabilan i jak, pa vjerujem kako ću igračke dane zaključiti tamo gdje sam ih i počeo - priča Vedran.

U međuvremenu postao je pravi obiteljski čovjek. Oženjen je Jelenom, sestrom Zorana Arsenića koji je također bio prvotimac bijelo-plavih, s kojom u sretnom braku ima sina Nou i kćerkicu NIku. Stoga, nije ni čudno što su svi njegovi planovi za budućnost vezani uz Osijek.

- Još sam fokusiran na igračku karijeru, ali već sam upisao Akademiju HNS-a i nakon što objesim kopačke o klin definitivno ću ostati u nogometu. Još nisam definirao ulogu koja bi mi najviše odgovarala. U jednom mi se trenutku činilo kako bi najviše volio raditi s mladim igračima, ali kako vrijeme odmiče sve me više privlači natjecateljska trenerska priča. Vidjet ću, prvo trebam zaključiti igračku karijeru i završiti Akademiju, ali svakako bih volio ostati u NK Osijek i nakon završetka karijere - zaključuje Vedran Jugović.

On je svakako jedno od zaštitnih lica osječkog kluba, jer utjelovljuje ono što smo u Osijeku uvijek najviše voljeli. Igrače koji su ponikli u nogometnom inkubatoru Gradskog vrta, k tome su još rođeni Osječani i navijači bijelo-plavih. Takvih primjera kroz povijest nije bilo previše, pa stoga i ne čudi strast s kojom Jugović priča o svom gradu, ali i koju unosi u svaki nastup u bijelo-plavom dresu.