Ustupljena fotografija
6.10.2021., 0:00
30 GODINA OD BITKE ZA ORLOVNJAK I NJEGOVE OKUPACIJE
Branitelji Osijeka dobili su priliku da ojačaju obranu
Tridesetak slabo naoružanih branitelja zaustavilo neprijateljsko napredovanje
Jedna od herojskih bitaka koja je obilježila obranu Osijeka, a time i ovog dijela istočnoslavonskog bojišta, dogodila se na današnji prije točno 30 godina, a bio je to boj za Orlovnjak. Naime, nakon što je u rujnu 1991. godine neprijateljska JNA potpuno protjerana iz grada i kada su zauzeti svi strateški vojni objekti, vojarne i poligoni, pripadnici bivše armije potpomognuti pobunjenim stanovništvom, teritorijalcima i dobrovoljcima iz Srbije zauzeli su pozicije dometa oružju većeg kalibra, u neposrednoj blizini grada stvorivši napadnu liniju dugu gotovo 50 kilometara. Cilj je neprijatelju tada bio dovesti Osijek u potpuno okruženje, što se naravno nikako nije smjelo dopustiti.
S naoružanjem osvojenim od JNA ojačavala se obrana, a jedna od akcija s tim ciljem bila je zauzimanje linije Kudeljara koju je trebao provesti vod hrvatskih branitelja iz Ivanovca 6. listopada - govori nam član Predsjedništva Udruge hrvatskih branitelja Antunovac - Ivanovac Zvonko Pongrac, dodajući kako je znatno brojniji i bolje opremljeni neprijatelj procijenio da bi mu gubitak tog položaja znatno otežao provođenje daljnjih priprema za osvajanje i stavljanje Osijeka u okruženje.
Tri smjera
Napad oklopno-mehaniziranih postrojbi iz tri smjera krenuo je tijekom jutra, a sama bitka za Orlovnjak trajala je do kasnih večernjih sati. Nažalost, tridesetak slabo naoružanih hrvatskih vojnika nije uspjelo obraniti Orlovnjak.
Agresor u jutarnjim satima tog 6. listopada kreće u napad na obrambenu liniju Orlovnjak i u to je uključen oklopno-mehanizirani bataljun ojačan teritorijalnom obranom Tenje, četničkim i Arkanovim formacijama uz potporu mješovitog raketno-topničkog divizijuna i dvije minobacačke bitnice 120 milimetara. S druge strane liniju obrane činila su dva pješačka voda, mješovita topnička desetina na prvoj crti, Ivanovački vod koji je u hodnji s 34 pripadnika za zauzimanje Kudeljare, dva minobacačka voda s ograničenom količinom streljiva i jedan pješački vod koji se nalazio u pričuvi. Liniju Orlovnjak - Bricin Bunar brani 60-ak branitelja. U pripremi napada neprijatelj djeluje topništvom, a potom u borbu uvodi i tenkove kako bi zaposjeo obrambenu liniju hrvatskih branitelja. Nadljudskim naporima hrvatskih branitelja obrambena se crta uspijeva održati, a Zapovjedništvo zapovijeda da drugi pješački vod iz pričuve zaposjedne Bricin Bunar i tako ojača obrambenu crtu do dolaska pojačanja iz 106. brigade. Vod kreće na izvršenje u 10 sati, a neprijatelj uviđa da se obrambena crta stabilizira i svojim snagama iz smjera Silaša zapovijeda napad na Kudeljaru, čime snage Ivanovačkog voda, koji je bez protuoklopnih sredstava, prisiljavaju na povlačenje smjerom Stari Seleš.
Neprijatelj zaustavljen
U to se vrijeme obrambena linija pojačava, a oko 16 sati dolazi minobacački vod 106. brigade koji vrlo efikasno djeluje po Velikoj Pustari, dolaze i prage iz divizijuna 106. brigade i zaposjedaju položaje na Selešu. Neprijatelj je zaustavljen na crti Velika Pustara-Kudeljara. Drugi pješački vod se oko 17 sati uspio izvući iz neprijateljskog okruženja u kojem se našao nakon što je neprijatelj zauzeo Veliku Pustaru.
- Kada su se sve naše snage koje su vodile boj za obrambenu crtu Orlovnjak pregrupirale i jedan vod koji je ostao u okruženju izvukao, utvrđeni su i naši gubici. Pripadnik pješačkog voda iz okruženja Mile Mišić bio je zarobljen, no poslije je, srećom, razmijenjen, a šest pripadnika ostalo je zarobljeno. Nestalima su se vodili Stjepan Brezinšak, Franjo Ciraki, Milan Gajčić, Darko Kišurek, Ivica Lovrić, Ivan Vadlja i Miroslav Varga, te Miroslav Klarić koji je poginuo 4. listopada 1991. godine od tenkovske granate ispaljene iz smjera Tenje - kaže Pongrac.
Nakon okupacije Orlovnjaka 6. listopada 1991. završen je boj za obrambenu crtu Orlovnjak i počinje obrambeni boj za crtu Seleš koji je trajao do 22. listopada 1991. godine. Pokazalo se da je i boj za Orlovnjak, kao što su i sve bitke vođene prije i poslije nje na ovom dijelu istočnoslavonskog bojišta, pridonio konsolidaciji i jačanju crti obrane i cjelokupnoj obrani Osijeka u Domovinskom ratu.
Tomislav Prusina
{embed_infobox_gray}260626{/embed_infobox_gray}