U sklopu obilježavanja Europskog tjedna mobilnosti u subotu je u starom tramvaju iz 1926. godine održano predavanje o povijesti osječkog tramvaja. Govorio je Josip Nađ, autor monografije "90 godina osječkog električnog tramvaja".
- Tramvaji su simbol grada Osijeka. Osijek bez tramvaja nije Osijek, niti je tramvaj bez Osijeka tramvaj. Drugim riječima, Osijek i tramvaj se vole, i to već jako puno godina, rekao je duhovito na početku Josip Nađ.
Kako je rekao, Osijek je prvi grad u jugoistočnom dijelu Europe koji je imao tramvaje, još 1884. godine. Tadašnja gradska uprava bila je toliko vizionarska da je shvatila da treba udovoljiti zahtjevima tadašnjih gospodarstvenika da se riješi problem prijevoza putnika u četiri ili pet nepovezanih dijelova grada. Pretpostavljamo da je Nađ mislio na tadašnje osječke četvrti ili bolje reći naselja - Gornji grad (Oberstadt), Donji grad (Unterstadt), Tvrđu (Festung), Novi grad (Neustadt) i Retfalu. Tvrđa je sa zidinama u to vrijeme opsezala puno veći prostor te je svojim postojanjem kao vojna fortifikacija predstavljala glavnu prepreku prometnom i urbanističkom povezivanju grada u jednu cjelinu.
Prvi čimbenik koji je povezao Osijek u jednu cjelinu bila je tzv. treska, konjski tramvaj koji je doveo do revolucije u gradskom prometovanju. Manje je poznato da je relativno kasno uvođenje električnog tramvaja 1926. u Osijeku značio ujedno i povijesnu elektrifikaciju grada. Isti pogon, tzv. Gradska munjara, koji je opskrbljivao električni tramvaju u Osijeku proizvodio je električnu struju i za druge potrošače poput građana i industrije koja je u to doba bila prilično razvijena.
Neobično je bilo čuti kako je osječki tramvaj u jednom trenutku povezivao i četvrt Novog grada. Novoizgrađena pruga je povezivala Tvrđu s Gradskim vrtom u današnjoj Divaltovoj ulici. Remiza je bila u dvorištu današnjeg kina Urania, a konji su bili smješteni u Pejačevićevoj ulici, u DVD-u Gornji grad. Osim putničkih tramvajskih vozila, postojala su i teretna, koje je koristila industrija, te poštanska. D.Celing