Ravnatelj Državnog arhiva u Osijeku, dr. sc. Dražen Kušen početkom ožujka počeo je svoj novi četverogodišnji mandat. Razgovarali smo s njime želeći saznati što sve planira učiniti kao prvi čovjek ove institucije u kojoj se zaposlio prije 22 godine.

Naš je sugovornik rođeni Osječanin. Studirao je teologiju u Đakovu i Zagrebu. Diplomirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1995. godine. Ondje je i magistrirao 2003. s temom iz ekumenske teologije. Doktorirao je iz arhivistike i dokumentalistike 2011. na tadašnjem Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu s temom "Arhivi vjerskih zajednica u sjevernoj Hrvatskoj. Razvoj, tipologija, sadržajni značaj", povezujući sva svoja znanja kao teologa, arhivista i poznavatelja drugih crkava. Ovaj je doktorat objavljen i kao posebna knjiga 2018., a u pripremi je i priručnik namijenjen istraživačima kao i onima koji u takvim arhivima rade. Kušen je u arhivskoj struci radio na više odjela, upoznajući ovaj posao u mnogim njegovim aspektima i organizacijskim segmentima. U ovome je zvanju napredovao od vježbenika i arhivista do arhivskog savjetnika. Bio je u jednom mandatu i predsjednik Hrvatskog arhivističkog društva. Član je i Hrvatskog arhivskog vijeća, savjetodavnog tijela ministrice ili ministra kulture te predsjednik Upravnog vijeća Hrvatskog državnog arhiva, središnje arhivske ustanove u zemlji. Ravnateljem Državnog arhiva u Osijeku postao je 2017. godine.

Postoji li mogućnost da Državni arhiv u bliskoj budućnosti bude posve digitaliziran?


- Redovna je djelatnost i rad djelatnika arhiva te pružanje naših usluga korisnicima i prije fenomena sveprisutne digitalizacije bila uspješna, a korisnici su arhiva zadovoljni brzinom i razinom usluge koju pružamo. Digitalizacija dio toga procesa ubrzava i olakšava. Kada govorimo o digitalizaciji, premda je ona danas sveprisutan fenomen, i očekivanja su takva da bi se sve trebalo iz kućnog naslonjača moći dokučiti, međutim kada je arhivsko gradivo u pitanju, onda tu postoje tri vrste digitalizacije. Možemo provoditi sustavnu digitalizaciju određenih cjelina. Trenutačno smo u postupku završavanja digitalizacije i mikrofilmiranja matičnih knjiga. To znači da će sve matične knjige koje su kod nas u Arhivu biti i digitalno dostupne. Tako imamo i dio katastra digitaliziran. Sustavna se digitalizacija provodi u sklopu projekta "Digitalizacije kulturne baštine u Hrvatskoj" koji se vodi i koordinira iz Ministarstva kulture i medija, a financira novcem Europske unije. Druga vrsta digitalizacije (zaštitna) vezana je uz pojedino gradivo koje je oštećeno, zbog čega se ono daje istraživačima na korištenje u digitalnom obliku. Postoji i treća vrsta digitalizacije, koja se odnosi na pojedinačne zahtjeve istraživača da se za njihove potrebe digitalizira dio gradiva. Kopije tih digitalnih zapisa mi pohranjujemo u našem repozitoriju. Treba reći da sve ono što je do sada digitalizirano za sada zapravo samo skenirano. Cjeloviti postupak digitalizacije podrazumijeva i korisničku mogućnost internetskog pretraživanja prethodno obrađenog gradiva. Takav se sustav tek uspostavlja.

Vašu ste instituciju otvorili širokoj publici priređivanjem izložaba…

- Nedostajali su nam prostori za javna događanja, kao i pristup svim vrstama korisnika, uključujući i one s poteškoćama u kretanju. U tom sam smislu u prvom redu išao novcem Ministarstva kulture urediti multifunkcionalnu dvoranu u prizemlju zgrade sa svim pratećim prostorima i pristupima. Ta je dvorana već tri godine u funkciji. Prva je izložba bila "Valpovački vlastelini Prandau-Normann". Posrijedi je prostor u koji možemo primiti različite korisničke skupine, učenike i turističke skupine te održavati radionice. U nju stane od 40 do 50 ljudi. Postojao je i problem povezanosti prostora između prizemlja i kata te pristup osobama s poteškoćama u kretanju. Svi su naši javni prostori poput čitaonice, prijamnog ureda i uprave na katu. Uredili smo sve invalidske pristupe te izgradili dizalo.

Nastupili ste zajedno s Muzejom Slavonije i Muzejom likovnih umjetnosti...


- Upravo tako. Uspjeli smo ostvariti i kvalitetnu projektnu suradnju s ostalim baštinskim ustanovama. Prvi takav veliki projekt koji smo radili je upravo spomenuta izložba o valpovačkim vlastelinima. Bio je zajednički nastup Muzeja likovnih umjetnosti, Muzeja Slavonije, Muzeja Valpovštine i Državnog arhiva u Osijeku. Ono što mi posjedujemo kada je riječ o vlastelinima Prandau-Normann je arhivsko gradivo valpovačkog vlastelinstva, ponajviše u ekonomskom i upravnom smislu. Taj je veliki projekt iznjedrio dobru suradnju koja traje i danas. Slijedom te izložbe napravljen je dvojezični internetski portal www.valpovacki-vlastelini.info kao trajna virtualna izložba. Osim same izložbe, njome smo dali novi naglasak na arhivsku pedagogiju, odnosno rad na edukaciji svih dobnih skupina u arhivskim, arhivističkim i povijesnim temama. Naime, Arhiv godinama unatrag surađuje s vrtićima, osnovnim i srednjim školama te studijima povijesti, informatologije i kulturologije.



Kako stoji Državni arhiv u Osijeku kada je riječ o prostoru?


- Vjerujem da će tijekom iduće četiri godine biti moguće i to riješiti. Do sada je bilo nekoliko opcija na raspolaganju. Jedna od njih je i susjedna zgrada na broju 3 u Ulici Kamila Firingera, koja je prije petnaestak godina i više bila predviđena kao objekt koji bi mogao biti preuređen za potrebe Arhiva. Svo to vrijeme nisu bili riješeni ni imovinskopravni odnosi, a ta je zgrada sve više propadala. Čini mi se da je puno realnija opcija da se Državni arhiv preseli u jednu od zgrada na prostoru bivše tvornice OLT. Ovdje mislim na bivšu upravnu zgradu u Vukovarskoj ulici gdje bismo mogli smjestiti dio svojih arhivskih spremišta. Puno je razloga zašto bi taj troetažni objekt bio više nego pogodan za naše potrebe. Tu bi bilo mjesta i za regionalnu konzervatorsko-restauratorsku radionicu za arhivsko gradivo, odnosno papir i kožu, kakva nedostaje istočno od Zagreba. Naš Arhiv u ovome trenutku posjeduje osam kilometara arhivskog gradiva, a na terenu je najmanje još toliko gradiva koje treba preuzeti u Arhiv.

Ne nedostaju zanimljive teme kada je posrijedi Državni arhiv.



- Državni arhiv u Osijeku imao je vrlo bogatu izdavačku djelatnost niz godina, koja je ponajviše, budimo iskreni, ovisila o tadašnjem ravnatelju, dr. sc. Stjepanu Sršanu. On je bio entuzijast u izdavaštvu, puno je priređivao, prevodio i transliterirao. Možda je najmonumentalniji onaj niz kanonskih vizitacija Đakovačke i srijemske biskupije. Drugi veliki niz je Glasnik arhiva Slavonije i Baranje koji izlazi u dvogodišnjem ritmu. Ove godine navršava se 30. obljetnica njegova izlaženja. Mogu navesti i partnerske projekte interinstitucionalne i interdisciplinarne suradnje, suradnju naše ustanove s arhivima u inozemstvu (Bosna i Hercegovina, Mađarska, Slovenija, Srbija), angažiranje volontera u radu ustanove, turističke potencijale ustanove, nastupajuće obljetnice i drugo.