Ovih je dana počela restauracija "turskog zida", jedinog spomenika iz turskog doba, koji zapravo službeno nosi naziv Filibejeva utvrda, a koji se nalazi na ulazu u zapadni dio Tvrđe, uz prilaznu cestu što vodi prema Ulici Kamila Firingera i Ulici Franje Kuhača. Naime, sanacija tog zida od opeke provodi se pod nadzorom Ministarstva kulture, odnosno Konzervatorskog odjela u Osijeku, a za radove su zaduženi vrsni majstori osječke restauratorske kuće Oslik.

Podsjetimo kako je zid posljedni put restauriran 2009. godine, a u međuvremenu se zbog oštećenja iznova počeo runiti i raspadati, jer se u njemu nakupljala voda. Djelatnici Oslika prvo će cijeli zid oprati i očistiti, a nakon toga i izolirati i sanirati prema naputcima konzervatora. No, kako nam je još 2009. objasnio Eduard Hudolin, tadašnji voditelj Restauratorskog odjela Osijek Hrvatskog restauratorskog zavoda, zanimljivo je da ono što je vidljivo prolaznicima nije dio srednjovjekovnog zida, s obzirom na to da se pravi ostatci nalaze u razini zemlje i ispod nje. Naime, još prije pola stoljeća odlučeno je da se na dijelu zidina gdje postoje temelji podigne zid i simulira izgled srednjovjekovnog zida.

Radovi na izolaciji i sanaciji zida trajat će desetak dana. Recimo kako je današnja Tvrđa podignuta djelomično na temeljima nekadašnje turske utvrde, od koje je sačuvan samo ovaj polulučni ostatak nekada moćnog turskog bedema nazvan Filibejeva utvrda, po graditelju Filip-begu.

Inače, nakon protjerivanja Turaka iz Osijeka od turskog Osijeka nije ostalo gotovo ništa, samo nekoliko građevina i nagorjeli most. S vojskom su u grad ušli i isusovci i franjevci te zauzeli pozicije bivše Kasim-pašine odnosno Sulejman-hanove džamije. U gradu je zatečeno tek nešto turskog i kršćanskog stanovništva, no postupno su počeli pristizati novi stanovnici, uglavnom s njemačkog govornog područja, kakav je bio i sastav vojne posade. N. Z. Eberhard n