snimio zdenko pušić
Stabla, zapravo, morfološki pravilno, nadzemni dio lukovice, banane nisu više rijetkost u našim, osječkim vrtovima. Ipak, rijetko je da, uza zelenu masu, cvjetaju i daju plod. Zato smo reagirali na poziv obitelji Tumbas iz Petefijeve ulice: - Je li zanimljivo zabilježiti bananu u cvatu?
- Banana je posađena prije 15 godina, dobili smo je na dar od susjeda (a čija se banana, u isto vrijeme zasađena, u međuvremenu osušila) i ovo je drugi put kako cvjeta. Prvi put prije šest-sedam godina - priča nam naš domaćin, Petar Tumbas. Od proljeća je umirovljenik, nakon što je stekao četrdeset godina radnog staža u GPP-u, pa sada on i unuk Toma, kao pravi partneri, najviše vremena provode među dvorišnim raslinjem.Petar nam pokazuje cvat - naprvu, oblikom je nalik na klip kukuruza, no ispod svakog lapa su grozdovi koji imaju do 20 cvjetova iz kojih nakon oplodnje nastaju banane. Otpadanjem lapova cvjetovi se oslobađaju i bivaju dostupni oprašivačima. Zanimljivo je, kaže nam, kako pčele ne prepoznaju taj cvijet i ne dolaze na njega, samo ose, privučene slasnim, medonosnim kapljicama iz cvijeta.
- No u ovom slučaju, kod ove sorte, riječ je o malim bananama, veličine čokobananica - objašnjava nam naš domaćin. No hoće li i dočekati berbu ovogodišnjeg uroda?
- Ako jesen bude duga i bez ranih jesenskih mrazova, hoću - kaže Tumbas i prognozira berbu pretkraj listopada i urod od bar 20 grozdova banana. Sjeća se okusa banana iz prve berbe, nešto drukčijeg od okusa konzumnih banana iz trgovine, na koje smo naviknuli. Upoznaje nas kako i kod banana ima različitog sortimenta, pa tako i onih koji su koriste isključivo za kuhanje. Banana je posađena u dvorištu, zaštićena je okolnim stambenim objektima i cijelo je poslijepodne osunčana. Uobičajeno, tijekom zimskih mjeseci nadzemni se dio osuši i otpada, Petar zimi zaštiti korijen, i svako proljeće ispočetka. Stablo naraste u visinu i do šest metara, a kako to nije autohtona biljka, tako banana nema napasnika, pa ne traži zaštitne tretmane tijekom vegetacije.
U nastavku prostranog dvorišta obiteljske kuće vidimo kako osim banana ondje uspijevaju i druge egzote. Domaćin nam pokazuju dvije brajde plodom bogatog kivija (koji se također udomaćio ovdje na kontinentu), potom stablo nashi kruške, drvo oskoruše, zatim i pitomog kestena - maruna - također puna roda.
No ni to nije sve - Retfala, odnosno njezin mađarski, povijesno tako nazvan, zbog pretežitog stanovništva, dio, oduvijek je imala dobru zemlju (ritsku, poplavnu) i godinama su se osječka kućanstva opskrbljivala povrćem iz tamošnjih vrtova. Tako je i ovdje, naš domaćin pokazuje bogat urod rajčice i paprike u horizontalnom uzgoju u improviziranom plasteniku.
- Na jednoj stabljici urodi i više od 20 kilograma ploda. Rajčice smo već podijelili, sigurno sto kilograma, našim susjedima, prijateljima i rodbini.
Ako nema ranog mraza, znamo imati svježe ubranu rajčicu sve do božićnih blagdana - hvali nam se naš domaćin. Prakticira ekološki uzgoj, bez tretmana kemijskim zaštitnim sredstvima, nasadu osigurava dovoljno vode i organsko tekuće gnojivo. Uočavamo i masu za kompost, svako se proljeće za kultiviranja površine tla unese u zemlju...