Banke kao financijska žarišta određenih područja oduvijek su nastojale svojim izgledom fascinirati klijente. Dojam pouzdanosti osiguravala je monumentalnost historicističkog, najčešće neoklasicističkog, stila čiji su tragovi vidljivi u arhitekturi osječkih banaka sve do 30-ih godina prošlog stoljeća. Historicistička jednokatna uglovnica banke Slavija, ugao Školske i Radićeve ulice, potvrđuje to pravilo, kao i primjer historicističke jednokatnice Kraus u kojoj je djelovao novčarski zavod Julija Sorgera & Oskara Weissmayera, na uglu Jägerove i Kapucinske ulice.

Taj je bankarski dvojac tijekom vremena u više navrata preuređivao unutrašnji i vanjski izgled zgrade, kao što je mudrim ulaganjem kapitala i promjenom državnog ustroja s vremenom i njihova banka mijenjala svoj naziv i područje djelovanja. Sorger i Weissmayer su zbog nagomilanog kapitala 1909. godine osnovali Hrvatsku zemaljsku banku d.d. koja je nakon završetka Prvog svjetskog rata prerasla u Jugoslavensku banku. Historicistička je katnica 1918. godine neznatno preuređena otvaranjem bankovnog ulaza na zakošenom uglu zgrade, a nakon Prvog svjetskog rata temeljito je preuređena i nadograđena za još jedan kat i mansardu. Projekt preuređenja i nadogradnje banke potpisali su Adolf i Ernest Ehrlich, a odobren je u studenome 1920. Adaptacija i nadogradnja izvedene su 1921. godine prema projektu arhitekta Huga Ehrlicha i predstavljaju njegov prvi samostalni arhitektonski rad nastao nakon Prvog svjetskog rata. Preuređenjem unutrašnjosti nastao je suvremeno oblikovan prostor u duhu art décoa u kojemu je oblikovao i jednostavno pročelje zgrade. Sačuvavši u kontinuitetu bankovnu namjenu, unutrašnjost zgrade do danas nije pretrpjela velike preinake pa su ostali sačuvani brojni detalji unutrašnjeg uređenja i manje ambijentalne cjeline, među kojima je najznačajnija velika polukružna blagajnička dvorana s kolonadom i ostakljenim polukružno oblikovanim stropom.

Pročeljem zgrade dominira zakošeni ugao s parom rizalitno istaknutih stupova koji završavaju elegantnim jonskim kapitelima, a nad njihovim gređem postavljena je po jedna kamena urna. U parapetnoj su zoni drugoga kata postavljene kružne aplikacije, s reljefima antičkih bogova Jupitera, Junone i Merkura koji se međusobno izmjenjuju. Prozorske su osi međusobno razdijeljene pilastrima koji završavaju jonskim kapitelima, kao i stupovi na uglu zgrade. Preuređenje pročelja obuhvatilo je prizemlje s velikim prozorskim otvorima i čvrstim rešetkama, u zoni prvog kata zadržani su klasični dvokrilni prozori s poprečnim nadsvjetlima, a nadograđeni je drugi kat naznačen prozorima manjeg formata bez nadsvjetala, koji se ponavljaju i u mansardi. Prizemlje je od prvog i drugog kata odijeljeno plitkim vijencem kojim teče reljefni geometrijski meandar. Osobitost je ove banke u tome što je nastala u Osijeku od privatnog novčarskog zavoda Oskara Weissmayera i Julija Sorgera, postala Hrvatska zemaljska banka d.d. sa sjedištem u Osijeku te je 1922. godine sjedište iz Osijeka premjestila u Zagreb, čime je novouređena zgrada nekadašnje centrale banke u Osijeku postala filijala. n