Susreti ugode postali su punoljetni, prvim ovogodišnjim susretom s Katicom Ileš, napunjena je 18. godina kako se započelo s ovom formom. Susreti su zamišljeni kao razgovor o zanimljivim zbivanjima iz života i rada naših susjeda, a koji su poznati u Osijeku i izvan njega. Susrete je započela uduga "Žuri polako", a subotnje izdanje bio je 18. susret u organizaciji udruge "Moj Osijek". A gost - sportašica, sportski djelatnik, a ponajviše Osječanka - Katica-Kaja Ileš. U dvorani Muzeja Slavonije u subotu tražila se stolica više, što je simbolično podsjetilo kako se svojevremeno u dvorani Zrinjevac, kada su igrale osječke rukometašice, tražila karta više. Kaja Ileš podsjetila je na svoje početke, kako je kroz igru s ostalom djecom u Gundulićevoj ulici zapažena i regrutirana kao rukometašica za klub Grafičar, vrlo brzo su nakon klupskih nastupa stigli i pozivi za reprezentaciju tadašnje države, a sve je kulminiralo osvajanjem srebrne medalje na Olimpijskim igrama u Moskvi.

Kaja je otvoreno govorila o svojoj karijeri, kaže kako joj je trening uvijek bio na prvom mjestu, pa zbog toga u prvi mah nije dovršila ni srednju školu. Kasnije je to pak nadoknadila i stekla akademsko zvanje. No tada biti sportaš nije ni približno što i danas, Ileš je bila zaposlena u tadašnjem Litokartonu i nije bila pošteđena teških poslova. Od osječkih sportskih epizoda prisjetila se kako su zbog odličnih klupskih rezultata, ali i nastupanja u dvorani u Somboru, navijači prisilili tadašnjeg gradonačelnika Petovića da sagradi dvoranu Zrinjevac. Rukometašice Osijeka trenirao je i Ante Kostelić, što je ostavilo za klub dobre temelje. Bila je tu potom jedna igračka i trenerska epizoda u Japanu... ali uvijek je u njezinu srcu bio i ostao Osijek... Susret ugode vodio je Vlado Pest. D. Kuštro n