In this pool photograph distributed by the Russian state agency Sputnik, leaders, including Russia's President Vladimir Putin, China's President Xi Jinping and US President Donald Trump, pose for a group photo during the Asia-Pacific Economic Cooperation (APEC) Summit in Shenzhen, in China's southern Guangdong Province, on November 19, 2026. (Photo by Sergei BOBYLYOV/POOL/AFP)
AFP
PUNO BUKE, A MALO UČINKA

“Mirovna deklaracija” po volji Trumpa, Xija i Putina, ni riječju se nije osvrnula na Ukrajinu, Iran ili Tajvan

Puno buke, malo učinka. Tako se, otprilike, može sažeti prvi trilateralni sastanak Donalda Trumpa, Xi Jinpinga i Vladimira Putina u kineskom Shenzenu, a koji je već danima najavljivan kao ključan sastanak na kojemu će biti redefinirana i nacrtana nova geopolitička karta svijeta.

Vrlo mršavo

- Tri globalne velesile sada stvaraju povijest. Razgovarat ćemo o problemima koji potresaju svijet, a imamo veliku odgovornost riješiti probleme koji se dotiču cijeloga planeta - objavio je Trump neposredno prije početka sastanka održanog za velikim okruglim stolom.

Najavama se pridružio i domaćin sastanka, kineski predsjednik Xi, koji je poručio kako je sastanak od goleme važnosti, dodavši kako je svijet miran kada tri velesile žive u slozi, pozvavši pri tome sve tri zemlje da napuste mentalitet Hladnoga rata. Putin je pak poručio kako su Rusija, Kina i SAD ujedinjeni ne samo statusom zemalja pobjednica u Drugom svjetskom ratu nego i svojom odgovornošću za održavanje svjetskog mira.

Ipak, koliko god najave bile gromoglasne, učinak je sastanka vrlo mršav. Sastanak triju lidera trajao je samo sat i dvadeset minuta, nakon čega su Kinu napustili i Trump i Putin, a službenih izjava nije bilo. Kineska državna agencija Xinhua i Kremlj objavili su puni tekst dokumenta nazvanog trilateralna mirovna deklaracija. U njoj su ponovno potvrdili da se nuklearni rat nikada ne smije dogoditi, priopćile su Kina i Rusija. Taj dokument poziva se na četiri osnovne točke, odnosno na posvećenost i obvezu promicanja reformi UN-a, planovea da se poveća proizvodnja i opskrba rafiniranim naftnim derivatima, poštovanje imuniteta za državne službenike pred Međunarodnim kaznenim sudom te dogovor da se nastavi dijalog oko smanjenja nuklearnog rizika. Ni jedan od predsjednika nije dao izjave nakon sastanka.

Deklaracija se ni jednom riječju nije osvrnula na stanje u Ukrajini, Iranu ili Tajvanu, tri glavna žarišta i izvora nestabilnosti za tri globalne velesile. Iako na trilaterali ništa konkretnije nije dogovoreno, to je bio povod europskim čelnicima da pošalju svoje viđenje događaja, i to s kritikama usmjerenim prvenstveno prema Trumpu, koji, bar nominalno, slovi za europskog saveznika i prijatelja. Čelnici najvećih svjetskih nuklearnih sila, sjedeći za okruglim stolom u vili među šumovitim brežuljcima pokraj jezera u južnom kineskom gradu Shenzhenu, opisali su svoj sastanak kao povijesni.

“EU, a ne Rusija"

- Na službenoj fotografiji koja je objavljena u Shenzenu navodi se kako je to snimka predstavnika triju najvećih velesila. To nije točno, među njih pripada Europska unija, a ne Rusija - poručio je francuski ministar vanjskih poslova Jean-Noel Barror. Poljski premijer Donald Tusk komentirao je Trumpovo predstavljanje Putina kao prijatelja, i to riječima "Bože, sačuvaj nas takvih prijatelja". Procjenjuje se kako je Peking tijekom kratkog sastanka namjerno usmjeravao razgovore prema širokim načelima, umjesto prema konkretnim razgovorima i dogovorima o Ukrajini. Time je Xi ostatku svijeta mogao Kinu predstaviti kao odgovornu silu koja promiče dijalog a da pri tome ne preuzme obveze koje bi mogle ugroziti njezine odnose s Moskvom ili EU-om. S druge strane, već Putinovo sudjelovanje na sastanku za Rusiju je važna stvar jer je u diplomatskom smislu rehabilitira na globalnoj sceni, neovisno o rezultatima.

U Shenzenu nije dogovorena nova podjela svijeta, no sastanak je pokazao kako Washington, Moskva i Peking sebe smatraju silama koje imaju pravo odlučivati o sudbini svijeta. I pritom nije najvažnije ono što su se tri predsjednika eventualno dogovorila, nego činjenica kako su za istim stolom sjedila bez predstavnika Europe, čija sigurnost uvelike ovisi o njihovim odlukama.