Za razliku od ranijih, glasno najavljivanih sastanaka, ovotjedni susret Donalda Trumpa i Benjamina Netanyahua održan je daleko od očiju javnosti, i to s dobrim razlogom. Susret Trumpa i Bibija u Washingtonu bio je svojevrsno Netanyahuovo "posipanje pepelom", uz nadu kako će ipak pridobiti Bijelu kuću za ponovno razbuktavanje sukoba s Iranom.

Da nema mene, Izrael ne bi danas postojao. Neće mi nitko govoriti komu ćemo prodavati naše zrakoplove. Dvije su rečenice kojima je Trump u ponedjeljak "pripremio teren" za susret s izraelskim premijerom, jasno dajući do znanja kako je on taj koji će diktirati tempo razgovora i buduće odnose s Tel Avivom.

Stalna opstrukcija

Odnosi Trumpa i Netanyahua već mjesecima nisu najbolji. Iako to javno neće priznati, predsjednik SAD-a krivi upravo Netanyahua za agoniju koju danas SAD i partneri prolaze na Bliskom istoku. Neposredno nakon napada na Iran Netanyahu je uvjeravao Trumpa kako je riječ o silovitoj, ali brzoj operaciji kojom će skinuti islamski režim s vlasti, uništiti iranski nuklearni program te povratiti utjecaj nad Iranom i njegovom naftom. Slično kao što je bilo s Venezuelom.

Razvoj događaja bio je dijametralno suprotan. Tadašnje vodstvo Irana je likvidirano, no sistem se nije urušio. Dapače, još je jači i čvršći nego prije. Plovnost Hormuškim tjesnacom ovisi o dobroj volji Irana, cijena sirove nafte otišla je u nebesa. Zalihe raketa SAD-a su istrošene, baš kao i povjerenje zaljevskih zemalja u SAD i obećanje kako će ih štititi od napada iz Irana. I za sve to Trump sada krivi Netanyahua.

- Trump je neposredno prije napada na Iran bio uvjeren u svoju nepobjedivost. Lakoća kojom je SAD izveo operaciju skidanja s Vlasti Madura u Venezueli i Washington de facto dobio na upravljanje njihove naftne rezerve, vjerojatno ga je nagnala da pomisli kako može ostvariti sve što poželi. I to je Netanyahu iskoristio, predstavljajući mu operaciju u Iranu kao zajamčen uspjeh - kaže analitičar i povjesničar dr. Petar Bašić.

Odnosi Trumpa i Netanyahua već dugo nisu idilični. Dodatno je Trumpa frustriralo to što je Netanyahu, tijekom pregovora o prekidu vatre vođenih između SAD-a I Irana, koristio svaku priliku da sporazum opstruira i minira. Pokretao je napade na južni Libanon čim bi se stvorile naznake da bi tu moglo doći do dogovora, nekoliko je puta naložio da se pokušaju eliminirati iranski pregovarači. Čak je i pri povratku iranske delegacije iz Pakistana s posljednjih dogovora izraelski borbeni zrakoplov uletio u zračni prostor Irana kako bi srušio avion s pregovaračima. Njihov je zrakoplov sletio u Mashad, a do Teherana su išli kopnom.

Tijekom predizborne kampanje Trump je slovio kao najproizraelskiji predsjednik u suvremenoj povijesti SAD-a. No taj stav se odavno okrenuo. Netanyahu sada više treba Trumpa nego obrnuto, i zato je on u Washington došao kako bi slušao, a ne raspravljao. Jer Izrael globalno više nego ikada treba američku vojnu i diplomatsku potporu. S druge strane, Trump se pokušava izvući iz sukoba koji mu je počeo politički štetiti. Rat predugo traje, raste cijena nafte i sigurnosni rizici. Dio republikanske baze protivi se novim vojnim angažmanima SAD-a, što je bio i jedan od Trumpovih predizbornih slogana. Uza sve to bliže se izbori za Kongres i Senat.

Oprez u Zaljevu

Iako zajedničkih izjava sa sastanka u Washingtonu gotovo i nije bilo, taj susret pomno je praćen i analiziran diljem svijeta. Svima je jasno kako je upravo to pokušavalo definirati nove odnose između SAD-a i Izraela. Iranski mediji i dužnosnici sastanak prikazuju kao potvrdu da Washington i Jeruzalem i dalje koordiniraju politiku prema njima, važući hoće li Bijela kuća i dalje ostaviti otvorenom opciju pregovora ili pojačati napade do krajnje mjere, što traži Netanyahu. "Imali smo vrlo dobar sastanak! Raspravljalo se o mnogim važnim temama", napisao je Trump o sastanku.

Što su doista dogovorili iza zatvorenih vrata, vjerojatno će se vidjeti za nekoliko dana ili tjedana. Najbolji pokazatelj bit će intenzitet sukoba na Bliskom istoku. Ako se sukob ponovo rasplamsa, bit će to znak da je Netanyahu uspio vratiti Bijelu kuću na svoju stranu. Ako se, pak, primirje održi, bit će jasno da je ovaj put Washington povukao crtu.