Nakon što su dva snažna potresa, u razmaku od samo 39 sekundi, pogodili Venezuelu, stvarni razmjeri katastrofe tek se počinju sagledavati. Jučer se službeno kao poginulo vodilo petstotinjak osoba, ali stvarni broj žrtava puno je veći. Najteže pogođeno područje je La Guaira, sjeverno od glavnoga grada Caracasa.

Procjenjuje se kako je gotovo 50.000 ljudi zatrpano u ruševinama zgrada koje su se srušile tijekom potresa, a napori da se do njih dođe u punom su jeku. Problem leži u činjenici da je istekao vremenski okvir od 72 sata u kojem zatrpani ljudi imaju šanse za preživljavanje. Nakon isteka tog roka, vjerojatnost da će zatrpani ljudi preživjeti dok do njih dođu spasilačke službe vrlo je mala.

Niz podrhtavanja

- Desetine zgrada potpuno su urušene i sada se borimo da spasimo sve koje nam Bog dopusti da spasimo - ustvrdila je privremena venezuelanska predsjednica Delcy Rodriguez u televizijskom obraćanju naciji pozivajući građane na jedinstvo i hrabrost.

Istovremeno, gotovo iz svih dijelova svijeta počinje pristizati pomoć Venezueli kako bi se spasilo što je moguće više života i bar malo umanjile štete koje su nastale. Nizozemska je poslala spasilački tim od 65 članova koji prati osam posebno obučenih pasa potražnika, iz Švicarske je već jučer u Venezuelu stiglo osamdeset spasilaca. Posebni timovi stigli su i iz Meksika. Iako su Sjedinjene Države najavile pomoć koja će biti "velika, jaka i brza", kako je ustvrdio državni tajnik Marco Rubio, za sada je u Venezuelu iz SAD-a stigao samo jedan visoki vojni časnik koji bi trebao nadgledati spasilačke napore u toj zemlji. Naknadno bi tamo trebala pristići i dva američka spasilačka tima za lociranje i spašavanje ljudi iz ruševina u urbanim centrima.

Venezuela je proglasila izvanredno stanje, a država se susreće s nizom operativnih problema. Međunarodna zračna luka Simon Bolivar u Caracasu je zatvorena jer su oštećene zrakoplovne piste. Mobilne mreže su u prekidu, baš kao i dio internetskih veza, pa je komunikacija sa stradalim područjima znatno otežana.

Nakon dva glavna udara, zabilježeno je još tridesetak naknadnih potresa niže magnitude. Spasilački timovi nakratko prekidaju rad kada iskuse potres zbog vlastite sigurnosti, a seizmolozi upozoravaju da ne treba isključiti niti nove jače potresne udare iako bi oni trebali ipak biti slabiji od dva potresa koji su izazvali ova razaranja.

Poseban problem predstavlja i činjenica da je Caracas izgrađen u dolini ispunjenoj debelim slojevima riječnog i sedimentnog materijala, a takvo tlo djeluje prilikom potresa kao svojevrsno pojačalo. Umjesto da priguši seizmičke valove, ono ih nerijetko pojača te se razaranja događaju na znatno širem području nego što je uobičajeno. Ujedno, sjever Venezuele nalazi se na granici Karipske i Južnoameričke tektonske ploče koje se međusobno pomiču po nekoliko centimetara godišnje. Naprezanje se desetljećima nakuplja u rasjedima, a kada stijene više ne mogu izdržati napetost, oslobađa se ogromna količina energije u samo nekoliko desetaka sekundi.

Najgore prognoze

Kao najveći problem pokazala se i činjenica kako građevine u Venezueli nisu bile pripremljene za velike potrese. Venezuela već godinama prolazi gospodarsku krizu pa su brojne armiranobetonske zgrade građene uz nedovoljnu primjenu protupotresnih standarda jer se štedjelo na materijalu, čeliku i betonu.

Venezuelu nije pogodio samo snažan potres, nego iznimno rijedak seizmički dvojac, odnosno dva razorna udara magnitude 7,2 i 7,5 u razmaku od svega 39 sekundi. U kombinaciji s plitkim žarištem, nepovoljnim tlom Caracasa i oslabljenom infrastrukturom, stvoreni su gotovo najgori mogući uvjeti za katastrofalna razaranja.

Kolika će doista biti crna bilanca potresa u Venezueli, još se neko vrijeme neće znati. No sve je izglednije kako će se ostvariti prognoze Američke seizmološke službe kako bi potres mogao odnijeti nekoliko desetaka tisuća života. Unatoč svim naporima spasioca, ali i svjetske zajednice koja šalje pomoć sa svih strana, žrtvama ponestaje ono što im se ne može poslati ili nadoknaditi, a to je vrijeme. Veliki broj stradalih sada se već predugo nalazi pod ruševinama zgrada, a svaki dodatni sat agonije koju prolaze smanjuje vjerojatnost de će biti izvučeni živi.